Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: 1 Us I-1270/2022-8
|
REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U RIJECI Rijeka, Erazma Barčića 5 |
Poslovni broj: 1 Us I-1270/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja A. M. iz M., ..., kojeg zastupa opunomoćenica M. B. K., odvjetnica u R., ...., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Krk, Krk, Kralja Tomislava 10, radi izdavanja vozačke dozvole, 5. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Krk, broj: 511-09-30/3-UP/I-3295/2022 od 14. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Broj: 511-09-30/3-UP/I-3295/2022 od 14. listopada 2022., donesenim po službenoj dužnosti, određeno je da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužitelj u razdoblju od 23. veljače 2021. do 26. ožujka 2022., dakle u periodu nakon što mu je rješenjem tuženika od 8. rujna 2020. ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima (pobliže navedenih u obrazloženju osporenog rješenja) prikupio 13 negativnih prekršajnih bodova, zbog čega su ispunjeni uvjeti iz čl. 286. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22, dalje: ZSPC) te tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti osporavanog rješenja.
2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da je tuženik nepravilno utvrdio činjenično stanje, počinio bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) i pogrešno primijenio materijalno pravo, povrijedivši i tužiteljeva ustavna prava te prava i slobode zajamčene Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, tužitelj navodi da iako osporavano rješenje nominalno sadrži dio nazvan „obrazloženje“, ono u naravi ne sadrži niti minimum dostatnih razloga, zbog čega je povrijeđen čl. 98. st. 5. ZUP-a jer su izneseni razlozi nejasni, nedostatni te proturječni sami sebi i izreci odluke. Zbog navedenog je povrijeđeno pravo na pošteno/pravično suđenje, odnosno tužiteljeva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00
- službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelj navodi i da je tuženik propustio navesti i obrazložiti odakle crpi podatak o činjenici da on nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, odnosno kada je to pravo izgubio, s obzirom da je pravo na upravljanje motornim vozilom stekao još 2011. te da u prekršajnim odlukama na koje se tuženik poziva nije navedeno da je te prekršaje počinio u vrijeme kad tužitelj nije imao vozačku dozvolu. Nadalje, tužitelj osporava navedene datume nastupa pravomoćnosti odluka temeljem kojih je izvršen upis negativnih prekršajnih bodova te broj bodova koji su mu upisani te ukazuje na znatni vremenski odmak od dana izdavanja prekršajnih naloga i nastupa pravomoćnosti, s obzirom da se sukladno čl. 286. st. 2. ZSPC negativni bodovi brišu iz evidencije protekom roka od dvije godine od dana pravomoćnosti odluke na temelju koje su upisani. Nadalje, tužitelj predlaže da Sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe. Tužitelj predlaže da se u sporu provedu dokazi uvidom u osporavano rješenje, njegovim saslušanjem te da se službenim putem pribave spisi prekršajnih predmeta te podatak o činjenici upisa negativnih bodova od strane Ministarstva unutarnjih poslova. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovog spora.
3. Sud je o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe, odlučio rješenjem od 29. studenog 2022., na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju te je dodatno naveo da je rješenjem istog tijela, Broj: 511-09-30/3-UP/I1705/2020 od 8. rujna 2020. (izvršno 11. rujna 2020., pravomoćno od 14. listopada 2020.) tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola broj 102487969, izdana 7. studenog 2014., iz razloga što je u razdoblju od 12. prosinca 2018. do 21. kolovoza 2020. na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima tužitelj prikupio 14 negativnih prekršajnih bodova. Tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
5. U tijeku spora održana je rasprava dana 28. ožujka 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenice tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
6. Sporno je u ovom sporu je li zakonito tuženik utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 286. st. 7. ZSPC za donošenje rješenja kojim se tužitelju određuje da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud nije našao da je u sporu potrebno provoditi daljnje dokaze iz razloga što se iz postojeće dokumentacije u spisu moglo utvrditi pravo stanje stvari i odlučne činjenice.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Čl. 286. st. 1. ZSPC propisano je da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. St 2. istog članka propisano je da se negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani. St. 7. propisano je da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.
10. Čl. 296. st. 1. ZSPC propisano je da o izrečenim zaštitnim mjerama, negativnim prekršajnim bodovima, mjerama upozorenja, prometnim nesrećama i njihovim posljedicama te o vozačima vozila i vozilima ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju.
11. Čl. 98. st. 5. ZUP-a propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.
12. Uvidom u obvezni prekršajni nalog PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, broj: 511-12-30/05-4-429-1/2021 od 16. srpnja 2021. i popratni dopis tuženiku, utvrđeno je da tužitelj proglašen krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 53. st. 1. ZSPC-a, kažnjiv po čl. 53. st. 4. istog Zakona, za koji prekršaj se tužitelju u evidenciju upisuju tri negativna prekršajna boda. Utvrđeno je i da je navedeni prekršajni nalog postao pravomoćan 26. ožujka 2022.
13. Uvidom u prekršajni nalog PU Šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik, broj: 511-13-11/05-3-911-1/2020 od 16. studenog 2020. i popratni dopis tuženiku, utvrđeno je da je tužitelj proglašen krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 53. st. 1. ZSPC, kažnjivo po čl. 53. st. 4. istog Zakona, za koji prekršaj se tužitelju u evidenciju upisuju tri negativna prekršajna boda. Utvrđeno je i da je navedeni prekršajni nalog postao pravomoćan 19. ožujka 2022.
14. Uvidom u prekršajni nalog PU Zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb, broj: 511-19-44/05-4-6109-1/2020 od 4. rujna 2020. i popratni dopis tuženiku, utvrđeno je da je tužitelj proglašen krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 53. st. 1. ZSPC, kažnjivo po čl. 53. st. 4. istog Zakona, za koji prekršaj se tužitelju u evidenciju upisuju tri negativna prekršajna boda. Utvrđeno je i da je navedeni prekršajni nalog postao pravomoćan 17. rujna 2021.
15. Uvidom u prekršajni nalog PU Zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, broj: 511-19-38/05-3-121-1/2020 od 19. kolovoza 2020. i popratni dopis tuženiku, utvrđeno je da je tužitelj proglašen krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 53. st. 1. ZSPC, kažnjivo po čl. 53. st. 6. istog Zakona, za prekršaj iz čl. 199. st. 2. ZSPC, kažnjivo po čl. 199. st. 7. istog Zakona te prekršaj iz čl. 229. st. 1. ZSPC, kažnjivo po čl. 229. st. 5. istog Zakona za koje prekršaje se tužitelju u evidenciju upisuju četiri negativna prekršajna boda. Utvrđeno je i da je navedeni prekršajni nalog postao pravomoćan 23. veljače 2021.
16. Citiranim zakonskim odredbama propisano je da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ZSPC-a upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju te da će se osobama koje upravljaju motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje takvim vozilom i u razdoblju od dvije godine prikupe devet negativnih prekršajnih bodova, odrediti da ne mogu podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine. Nadalje, propisano je i da se negativni prekršajni bodovi upisani na temelju čl. 286. st. 1. ZSPC brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani. Također, propisano je i da evidenciju o vozačima, motornim vozilima te negativnim prekršajnim bodovima, vodi Ministarstvo unutarnjih poslova.
17. U provedenom upravnom postupku tuženik je utvrdio da je tužitelj u periodu od dvije godine prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom na temelju pravomoćnih prekršajnih naloga prikupio 13 negativnih prekršajnih bodova, dakle i više od propisanih 9 negativnih prekršajnih bodova, te je utvrdio datume kad su ti prekršajni nalozi stekli svojstvo pravomoćnosti. Budući da je navedene mjerodavne činjenice za rješavanje ovog spora tuženik utvrdio na temelju priloženih pravomoćnih prekršajnih naloga i službenih dopisa navedenih policijskih uprava tuženiku, dakle službene dokumentacije, a da tužitelj u sporu nije dokazao suprotno, tako utvrđeno činjenično stanje jest pravilno i potpuno. Stoga je neosnovan tužbeni navod kojim tužitelj osporava utvrđene datume nastupa pravomoćnosti prekršajnih naloga i broj bodova koji su upisani, s obzirom da su ti podaci razvidni iz otisnute potvrde pravomoćnosti na svakom prekršajnom nalogu te iz dopisa navedenih policijskih uprava upućenih tuženiku. Nadalje, na tako utvrđeno činjenično stanje, tuženik je pravilno primijenio materijalno pravo i utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 286. st. 7. ZSPC te na temelju istog članka donio osporeno rješenje kojim je odlučio da tužitelj ne smije podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja. Stoga se odluka tuženika ocjenjuje pravilnom i zakonitom. Dodatno se ističe da ovaj Sud nije ovlašten ispitivati pravomoćne prekršajne naloge jer, osim što se radi o pravomoćnim aktima, za eventualni spor koji može proizaći iz tih akata, nadležan je drugi sud.
18. Nadalje, neosnovani su tužbeni navodi da tuženik nije naveo odakle crpi podatak da tužitelj nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilom. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kada je doneseno pravomoćno rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke tužitelju, a tužitelj u sporu nije dokazao suprotno, odnosno da je u relevantnom periodu imao vozačku dozvolu. Pored navedenog, ističe se i da je zakonska obveza Ministarstva unutarnjih poslova da vodi evidenciju, između ostalog i, o vozačima, vozilima te negativnim prekršajnim bodovima, zbog čega je nedvojbeno da je podatak o tome da tužitelj nije imao pravo upravljati motornim vozilom, po službenoj dužnosti bio poznat tuženiku. Nadalje, s obzirom da nije proteklo više od dvije godine od pravomoćnosti odluka na temelju kojih su tužitelju upisani negativni prekršajni bodovi u evidenciju, neosnovani su i tužbeni navodi kojima se posredno ukazuje na zakonsku obvezu brisanja iz evidencije tih bodova, a nakon proteka propisanog vremenskog roka.
19. Nadalje, neosnovan je i tužbeni navod da su prilikom donošenja osporenog rješenja povrijeđene odredbe ZUP-a, a konkretno da obrazloženje osporenog rješenja nije sastavljeno u skladu s čl. 98. st. 5. ZUP-a. Naime, u obrazloženju osporene odluke tuženik je jasno iznio činjenično stanje utvrđeno na temelju službenih podataka i službene evidencije te je naveo mjerodavne zakonske propise na kojima je utemeljio svoju odluku, a razlozi koji su bili odlučni za odluku, razvidni su iz obrazloženja rješenja te odgovora tuženika na tužbu. S obzirom na navedeno te da je utvrđeno da je postupak pravilno proveden i da je odluka pravilna i zakonita, te imajući u vidu činjenicu da u upravnom sporu tužitelj nije iznio osnovane razloge koji bi doveli u sumnju pravilnost i zakonitost donesenog rješenja, Sud je utvrdio da nije povrijeđen ZUP na štetu tužitelja, kao i da nisu povrijeđena tužiteljeva ustavna prava te prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
20. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
21. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 5. travnja 2023.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a ZUS i čl. 66. st. 5. ZUS).