- 1 -              Rev 136/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 136/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje iz Z., OIB: ..., protiv tuženika A. o. d.d. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4839/2020-3 od 12. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3067/2016 od 7. listopada 2020. u toč. I., II. i III. izreke, u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4839/2020-3 od 12. travnja 2021. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3067/2016 od 7. listopada 2020. u toč. I., II. i III. izreke i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku A. O. d.d., Z., ..., da na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja plati tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Z., ...., iznos od 443,33 kn sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 2. veljače 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana."

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Z., ..., za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.000,00 kn.

 

III. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Z., ..., da tuženiku A. O. d.d., Z., ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn sa zateznim kamatama na navedeni iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A. O. d.d., Z., ..., za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.675,00 kn sa zateznim kamatama na navedeni iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I., II. i III. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd 3847/2021-2 od 12. siječnja 2022. zbog pravnog pitanja:

 

"Jesu li potvrde o plaćanju koje Hrvatski zavod za zdravstveno izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu javne isprave sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN 117/03, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19)?"

 

podnio je tužitelj s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu zatraženog troška parničnog postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 443,33 kn na ime troškova liječenja koje je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama za svog osiguranika ozlijeđenog u prometnoj nezgodi 23. listopada 2009.

 

8. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja u bitnom uz obrazloženje da tužiteljeve isprave – potvrde kojima se dokazuje plaćanje troškova liječenja ovjerene potpisom i pečatom tužitelja nisu javne isprave (u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženom u odlukama broj Rev 977/16 od 19. studenoga 2019. i Rev 424/17 od 28. siječnja 2020.), da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dostavio transferacijske liste Hrvatske narodne banke (na koje ukazuje) iz kojih bi se mogla utvrditi činjenica da je u ovom sporu utuženi iznos štete tužitelj podmirio zdravstvenim ustanovama te konačno da je provođenje financijskog vještačenja radi dokazivanja činjenice da je podmirio troškove liječenja svog osiguranika predložio tek na ročištu od 2. listopada 2020., tj. gotovo tri godine nakon ponovnog zaključenja prethodnog postupka (19. listopada 2017.).

 

9. Glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija ovaj sud je u rješenju poslovni broj Rev 977/2016 od 9. studenoga 2019. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

 

"Račun o kojemu je ovdje riječ, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge ("bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu") - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen.".

 

10. Drugim riječima, račun tužitelja s potvrdom o plaćanju računa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu čl. 230. ZPP, pa se time i odgovara na procesnopravno pitanje koje je postavljeno u reviziji i zbog kojeg je revizija dopuštena, ali je dokaz kao i svaki drugi.

 

11. No, prema ocjeni ovog suda, sud drugog stupnja ipak zauzima krut i formalistički stav glede ocjene vjerodostojnosti isprave kojom tužitelj dokazuje svoje potraživanje. Naime, iz odredbe čl. 97. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19) slijedi da poslove provedbe prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja utvrđena ovim Zakonom obavlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

 

Nadalje tom odredbom propisano je da je Zavod javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ovim Zakonom nije drukčije utvrđeno te Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i Statutom.

 

Stavkom 4. istog članka propisano je da rješavanju o pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod ima javne ovlasti.

 

12. Prema odredbi čl. 98. Zakona u provedbi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod obavlja osobito sljedeće poslove:

 

1. provodi politiku razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

2. obavlja poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba, brine se o zakonitom ostvarivanju tih prava te im pruža stručnu pomoć u ostvarivanju prava i zaštiti njihovih interesa,

3. planira novčana sredstva obveznoga zdravstvenog osiguranja te plaća usluge ugovornim subjektima Zavoda na temelju ispostavljenih računa i povijesti bolesti, otpusnih pisama, odnosno druge odgovarajuće dokumentacije,

4. predlaže ministru nadležnom za zdravlje opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz članaka 19., 20., 22. i 23. ovoga Zakona,

5. daje prijedlog ministru nadležnom za zdravlje za izradu plana i programa mjera zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te plana i programa mjera specifične zdravstvene zaštite,

6. daje mišljenje osnivaču zdravstvene ustanove o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u mreži javne zdravstvene službe te daje mišljenje zdravstvenom radniku o opravdanosti osnivanja privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe,

7. obavlja poslove ugovaranja s provoditeljima zdravstvene zaštite,

8. utvrđuje cijenu zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu za punu vrijednost pojedine zdravstvene usluge iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje,

9. osigurava provedbu propisa Europske unije i međunarodnih ugovora u dijelu koji se odnosi na obvezno zdravstveno osiguranje,

10. obavlja nadzor nad ispunjavanjem ugovornih obveza ugovornih subjekata Zavoda sukladno ovome Zakonu, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, općim aktima Zavoda i sklopljenom ugovoru,

11. provodi istraživanja, statističke obrade i izrađuje izvješća u vezi ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

12. uređuje ostala pitanja vezana uz ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

 

13. Imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje sudovi su u ovom postupku propustili ocijeniti i dati razloge zbog čega kraj takvog položaja tužitelja u sustavu javnog zdravstva njegove isprave koje izdaje tužitelj nemaju onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenje zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, pri čemu se tuženiku ne može oduzeti pravo dokazivati suprotno (tako i ovaj sud u Rev-111/2022 od 19. travnja 2022.).

 

14. Osim toga ovdje valja naglasiti da je sukladno čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) račun vjerodostojna isprava s istom snagom kao i javna isprava pa i zbog tog razloga pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja da isprava (račun) koji je izdao tužitelj nema nikakvu dokaznu snagu nije pravilan uzimajući u obzir i razloge iznesene u točki 13. ovog obrazloženja (tako i ovaj sud u Rev 111/2022 od 19. travnja 2022. i Rev 1244/2022 od 21. prosinca 2022.).

 

15. Slijedom navedenog, a jer nema uvjeta za preinaku pobijanih presuda, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 5. travnja 2023.