- 1 -              Rev 852/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 852/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. P. iz V. B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica G. K. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-424/19-5 od 21. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-415/15-26 od 16. studenoga 2018., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu štete preko dosuđenog iznosa od 6.600,00 kn, u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužitelju F. P. iznos od 6.891,95 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 6.600,00 kn od 26. svibnja 2014. do isplate, a na iznos od 291,95 kn od 3. veljače 2015. do isplate, i to sve za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke  koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.521,87 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenoga 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-415/15-26 od 16. studenoga 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu štete preko iznosa od 6.600,00 kn.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.“.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd-519/2021-2 od 24. studenoga 2021. radi pravnog pitanja:

 

„Je li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018.g. koje glasi: „Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može se tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. Zakona parničnom postupku “ i dalje obvezujuće, s obzirom na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19 – dalje: ZIDZPP) čijom odredbom čl. 39. je u čl. 190. Zakona o parničnom postupku, iza st. 1. dodan novi st. 2., kojim je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka?“.

 

podnio je tužitelj. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude, podredno iste ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

 

4. Tuženik je odgovorio na reviziju te zatražio trošak odgovora.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP/19) u povodu revizije iz čl. 382. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio tužitelj u prometnoj nezgodi 4. svibnja 2013., za koju je odgovoran tuženik.

 

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužitelju 6.891,95 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude pozivom na odredbe čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1103. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), te čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09 i 75/09).

 

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude još proizlazi da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 12. travanja 2016. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva (potraživao iznos od 12.181,95 kn), a kojoj preinaci se tuženik protivio. Stoga je prvostupanjski sud prema odredbi čl. 190. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 457. ZPP ocijenio da je tužitelj mogao do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, slijedom čega da je ista preinaka nedopuštena, o čemu je i odlučeno rješenjem od 12. ožujka 2008.

 

10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja u bitnom naveo da su žalbeni navodi neosnovani jer je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, pri čemu odredbama čl. 190. do čl. 192. ZPP, kojima je regulirano pitanje preinake tužbe, nisu predviđene iznimke od naprijed navedenog pravila o ograničenju dopuštenosti preinake tužbe tijekom prvostupanjskog postupka. Pritom se drugostupanjski sud pozvao i na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018., prema kojem se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice o kojima ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP.

 

11. Imajući na umu pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija, treba reći da je 1. rujna 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP) i to nakon donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu (16. studenoga 2018.), a prije donošenja drugostupanjske presude (21. siječnja 2020.).

 

12. Prema odredbi čl. 39. ZID ZPP u čl. 190. iza st. 1. dodaje se novi st. 2., kojim je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

13. Odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP je propisano da se  odredba čl. 39. tog Zakona  primjenjuje na sve postupke u tijeku.

 

14. Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

15. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda navedena iznimka je u primjeni u svim parničnim postupcima koji su u tijeku pred sudovima prvog stupnja dana 1. rujna 2019. Time je odgovoreno na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u predmetnom sporu.

 

16. Prema tome, u predmetnom sporu iznimku iz čl. 39. ZID ZPP nije bilo moguće primijeniti u postupku pred drugostupanjskim sudom. Slijedom izloženog prvostupanjska presuda od 16. studenoga 2018. donesena je sasvim u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda od 15. lipnja 2018., a kako je to uostalom pravilno ocijenio i drugostupanjski sud.

 

17. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja je odbijena (st. I. izreke).

 

18. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 5. travnja 2023.

 

                                                                                                        Predsjednik vijeća:

                    Đuro Sessa, v.r.