1              Poslovni broj: 3 Us I-628/2022-7

 

                  

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-628/2022-7

                                                                                   

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice B. J. iz O. kbr. 68, OIB: …, koju zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik u N. G., G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica J. R., službena osoba, radi prestanka prava na obiteljsku mirovinu i obustave obiteljske mirovine, 5. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA: UP/II 140-03/21-01/03305238539, URBROJ: 341-99-05/3-21-003880 od 27. travnja 2022.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA: UP/II 140-03/21-01/03305238539, URBROJ: 341-99-05/3-21-003880 od 27. travnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: 140-03/21-01/03305238539, URBROJ: 341-16-05/3-21-002560 od 26. siječnja 2021. kojim je korisnicima obiteljske mirovine J. B. (ovdje tužiteljici) i B. I. prestalo pravo na obiteljsku mirovinu s danom 30. rujna 2015. te je obustavljena isplata s istim datumom.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja jer se temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, smatra da kod tužiteljice postoje okolnosti za priznanje prava i uspostavu isplate obiteljske mirovine (redovito školovanje u kontinuitetu u predmetnom razdoblju), kao i da tuženik pogrešno interpretira odredbu članka 65. i članka 62. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe da su prije donošenja rješenja tuženiku bile prezentirane činjenice da se korisnik mirovine I. B. redovito školovao u predmetnom razdoblju, slijedom čega je isti imao zakonito pravo na obiteljsku mirovinu, kao i posljedično korisniku mirovine B. J., ovdje tužiteljici, pa je nejasno slijedom čega prvostupanjsko tijelo utvrđuje da korisniku mirovine treba prestati pravo na obiteljsku mirovinu. Posebice se poziva na činjenicu da je tužiteljici temeljem prvostupanjskog rješenja od 20. ožujka 2017. priznata obiteljska mirovina koja se isplaćuje počevši od 1. siječnja 2017. pa smatra nelogičnim utvrđivanje prestanka prava na obiteljsku mirovinu i obustavu isplate mirovine u ovom upravnom postupku. Stajališta je kako nisu nastupile okolnosti koje bi dovelo do prestanka prava na obiteljsku mirovinu pa stoga nema mjesta primjeni odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju na način kako je to neosnovano postupilo prvostupanjsko tijelo. Osim toga, tužiteljici nije pružena mogućnost da se očituje o svim bitnim okolnostima slučaja, nije bila obaviještena o svim poduzetim radnjama niti joj je omogućeno da sudjeluje u postupku donošenja rješenja, odnosno da štiti svoja prava i interese čime je povrijeđeno načelo saslušanja stranke te je u tom smislu predložila saslušanje tužiteljice kao stranke u sporu i saslušanje svjedoka I. B. na okolnosti redovitog školovanja u predmetnom razdoblju. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je sinu tužiteljice I. B. prestalo redovito školovanje sa danom 30. rujna 2015. pa prema članku 70. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju prestaje i pravo na obiteljsku mirovinu, a tužiteljica je tada navršila 46 godina života (koristila je pravo uz dijete temeljem članka 67. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju) pa kako ne ispunjava zakonske uvjete za daljnje korištenje prava na obiteljsku mirovinu tužiteljici je pravilno prestalo pravo na mirovinu, kao što je jasno obrazloženo u osporavanim rješenjima. Napominje da je pobijano rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja sukladno članku 50. Zakona o općem upravnom postupku, međutim, tužiteljica je sve do donošenja osporavanih rješenja mogla sudjelovati u postupku na način da je iznosila činjenice, prilagala dokaze, razgledavala spis predmeta u službenim prostorijama javnopravnog tijela ili se koristila pravom na obavijesti o tijeku postupka te tužiteljica po toj osnovi nije oštećena. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmene rasprave dana 18. siječnja 2023. i 29. ožujka 2023. Naime, tužiteljica je na raspravi održanoj dana 18. siječnja 2023. predložila odgodu iste radi mogućnosti pribave materijalnih dokaza na okolnosti redovitog školovanja I. B., a koji prijedlog je Sud usvojio, međutim, Sudu do zaključenja rasprave održane dana 29. ožujka 2023. nisu dostavljeni nikakvi dokazi na navedene okolnosti. Također, dodatno je predloženo službenim putem zatražiti od Sveučilišta Slavonski Brod, Biotehnički odjel, Smjer Bilonogojstvo, dokumentaciju o redovitom školovanju I. B.. Službena osoba tuženika je na raspravama u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19., 80/22. i 114/22.) Sud  odbio dokazne prijedloge tužiteljice za njezino saslušanje kao stranke u sporu te saslušanje svjedoka I. B., kao i pribavu službenim putem od Sveučilišta Slavonski Brod, Biotehnički odjel, Smjer Bilinogojstvo, dokumentacije o redovitom školovanju I. B.. Naime, činjenica redovitog školovanja ne može se dokazivati iskazima stranaka već potkrijepljenom materijalnom dokumentacijom, a koja dokumentacija nije dostavljena tijekom upravnog postupka niti tijekom upravnog spora, iako je Sud prihvatio prijedlog tužiteljice za odgodu ročišta održanog dana 18. siječnja 2023. radi davanja mogućnosti pribave dokaza na okolnosti redovitog školovanja I. B.. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).
7. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je rješenjem Područne službe u Slavonskom Brodu, broj spisa:  53361od 14. ožujka 2012. J. B., rođenoj …. … …., udovici pokojnog korisnika mirovine hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata J. I. (umrlog …. … ….) i B. I., rođenog …. … …., pastorku pokojnog J. I., priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. ožujka 2011. u svoti od 3.992,25 kn mjesečno.
8. Nadalje, rješenjem Područne službe u Slavonskom Brodu, broj spisa: 53361 od 15. ožujka 2012. J. F., rođenom …. … …., ocu umrlog korisnika mirovine hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata J. I. priznato je počevši od 1. kolovoza 2011. pravo na obiteljsku mirovinu (točka I. izreke), pod točkom II. izreke rješenja korisnicima obiteljske mirovine J. B., B. I. i J. F., određena je počevši od 1. kolovoza 2011. obiteljska mirovina u svoti od 4.990,31 kn mjesečno, dok je pod točkom III. izreke rješenja određeno da od toga iznosa obiteljske mirovine J. B. i B. I. pripada iznos od 3.992,25 kn mjesečno, a J. F. pripada iznos od 998,06 kn mjesečno.
9. Potom je po službenoj dužnosti doneseno rješenje Područne službe u Slavonskom Brodu, broj spisa: 53361 od 16. veljače 2012. u kojem je pod točkom I. izreke korisnicima obiteljske mirovine J. B. i B. I. prestalo pravo na obiteljsku mirovinu jer je B. I. s danom 10. veljače 2012. završio redovito školovanje, a nije dostavio potvrdu o nastavku redovitog školovanja kao što je bilo propisano odredbom članka 65. stavka 1. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 61/11., 114/11. i 76/12.), a pod točkom II. izreke korisniku obiteljske mirovine J. F. određena je obiteljska mirovina u svoti od 3.493,20 kn mjesečno počevši od 1. ožujka 2012.
10. Postupajući po zahtjevu za nastavak obiteljske mirovine za pastorka B. I. i J. B. od 7. rujna 2012., rješenjem Područne službe u Slavonskom Brodu broj spisa: 53361 od 17. lipnja 2013. pod točkom I. izreke B. I. i J. B. odbijen je navedeni zahtjev za priznanje prava i uspostavu obiteljske mirovine, a pod točkom II. izreke korisniku obiteljske mirovine J. F. uspostavljena je isplata obiteljske mirovine određena rješenjem Područne službe u Slavonskom Brodu od 16. veljače 2012. u svoti od 3.523,14 kn mjesečno, od 1. srpnja 2012. obiteljska mirovina iznosi 3.565,63 kn, a od 1. siječnja 2013. obiteljska mirovina iznosi 3.609,92 kn mjesečno.
11. Međutim, odlučujući o žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 17. lipnja 2013., tuženik je istu uvažio i dao uputu prvostupanjskom tijelu da odluči o pravu na obiteljsku mirovinu i isplatu mirovine, a imajući u vidu potvrdu I. B. za školsku godinu 2013/2014 te podnesak od 10. listopada 2013.
12. Stoga je prvostupanjsko tijelo rješenjem broj spisa: 53361 od 23. siječnja 2014. pod točkom I. izreke B. I. i J. B. priznalo počevši od 1. listopada 2013. pravo na obiteljsku mirovinu te je uspostavilo isplatu obiteljske mirovine, pod točkom II. izreke korisnicima obiteljske mirovine J. B., B. I. i J. F. određena je počevši od 1. listopada 2013. obiteljska mirovina u svoti od 5.208,32 kn mjesečno, dok je pod točkom III. izreke određeno da od toga iznosa obiteljske mirovine J. B. i B. I. pripada iznos od 4.166,66 kn mjesečno, a J. F. pripada iznos od 1.041,66 kn mjesečno.
13. Navedeno prvostupanjsko rješenje od 23. siječnja 2014. potvrđeno je rješenjem tuženika broj spisa 478883 od 7. srpnja 2014., međutim, presudom ovoga Suda poslovni broj: 1 UsI-1016/14-6 od 4. prosinca 2014. uvažena je tužba J. F. i poništeno rješenje tuženika od 7. srpnja 2014.
14. Stoga je u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-03/14-01/03305238539, URBROJ: 341-99-05/3-14-013922 od 14. siječnja 2015., a po navedenoj presudi, doneseno rješenje Područnog ureda u Slavonskom Brodu, KLASA: 140-03/15-02/03305238539, URBROJ: 341-16-05/3-15-000788 od 11. studenoga 2017. kojim je B. I., J. B. i J. F. priznato pravo na obiteljsku mirovinu i uspostavljena isplata obiteljske mirovine počevši od 1. listopada 2013. te je korisnicima mirovine određena počevši od 1. listopada 2013. obiteljska mirovina u svoti od 5.208,32 kn mjesečno, s time da od toga iznosa obiteljske mirovine B. I. i J. B. pripada iznos od 4.166,66 kn mjesečno, a J. F. iznos od 1.041,66 kn mjesečno.
15. Nadalje, rješenjem Područnog ureda tuženika u Slavonskom Brodu, broj spisa: 53361 od 5. travnja 2018. J. B., ovdje tužiteljici, utvrđena je nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. listopada 2015. do 28. veljače 2018. u svoti od ukupno 104.124,56 kn. Međutim, tuženik je rješenjem broj spisa: 478883 od 5. ožujka 2020. poništio citirano prvostupanjsko rješenje od 5. travnja 2018. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje da je potrebno donijeti rješenje kojim će korisnicima prava na obiteljsku mirovinu biti utvrđen prestanak prava na istu.
16. Stoga je u  izvršenju rješenja tuženika od 5. ožujka 2020. doneseno ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2021. kojim je korisnicima mirovine J. B. i B. I. prestalo pravo na obiteljsku mirovinu s danom 30. rujna 2015. te je s istim datumom obustavljena i isplata.
17. Naime, dana 2. listopada 2015. B. I. podnio je zahtjev za nastavak isplate obiteljske mirovine s danom 1. listopada 2015. zbog prestanka školovanja, a uz koji je priložena potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, Ispostava Nova Gradiška, KLASA: 034-04/15-02/20379, URBROJ: 2178-1613/1-15-01 od 1. listopada 2015. iz koje je vidljivo da se isti vodi u evidenciji nezaposlenih osoba od 1. listopada 2015.
18. Sukladno odredbi članka 69. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.,  u daljnjem tekstu: ZOMO), dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života.
19. Prema odredbi članka 70. stavka 1. ZOMO-a, dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu i koristiti se tim pravom nakon navršene 15. godine života ako je u trenutku smrti osiguranika na redovitom školovanju ili započne takvo školovanje nakon smrti osiguranika. To pravo pripada djeci do kraja redovitog školovanja, ali najduže do navršene 26. godine života.
20. Iz utvrđenog činjeničnog stanja kao nesporno proizlazi da su u odnosu na B. I. prestali postojati zakonski uvjeti za isplatu obiteljske mirovine obzirom da je istome pripadalo pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika do kraja redovitog školovanja, odnosno do 30. rujna 2015., tj. isti nije dostavio potvrdu o nastavku redovitog školovanja u skladu s citiranom odredbom članka 70. stavka 1. ZOMO-a.
21. Naime, B. I. je, kao što je već ranije navedeno, podnio zahtjev za nastavak isplate obiteljske mirovine s danom 1. listopada 2015. zbog prestanka školovanja, a uz koji je priložena potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, Ispostave Nova Gradiška od 1. listopada 2015. iz koje je vidljivo da se isti vodi u evidenciji nezaposlenih osoba od 1. listopada 2015.
22. Međutim, korisnik prava na obiteljsku mirovinu je u trenutku prestanka prava na istu navršio 22 godine života te stoga isti ne ispunjava zakonom propisane uvjete u skladu s odredbom članka 69. stavka 1. ZOMO-a za nastavno priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.
23. Nadalje, člankom 67. ZOMO-a propisano je da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu: 1. ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili 2. ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili 3. ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Udovica kod koje tijekom trajanja prava na toj osnovi nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost (stavak 1.). Udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života (stavak 2.). Udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. ovoga članka, navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života (stavak 3.).
24. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica rođena 16. rujna 1969. pa je do dana prestanka prava na obiteljsku mirovinu njezinog djeteta navršila 46 godina života te stoga ne ispunjava niti jedan od naprijed navedenih uvjeta.
25. Stoga je osnovano prvostupanjskim rješenjem od 26. siječnja 2021. korisnicima obiteljske mirovine J. B., ovdje tužiteljici, i B. I. prestalo pravo na obiteljsku mirovinu s danom 30. rujna 2015. te je i isplata iste obustavljena s navedenim datumom.
26. Što se tiče navoda tužbe da je tužiteljici temeljem rješenja Područne službe tuženika u Slavonskom Brodu od 20. ožujka 2017. priznata obiteljska mirovina koja joj se isplaćuje počevši od 1. siječnja 2017., valja istaknuti da je predmetno rješenje doneseno po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 120/16.) te se u navedenom rješenju nije odlučivalo o pravo na obiteljsku mirovinu.
27. Također valja napomenuti da je pobijano rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja sukladno članku 50. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), međutim, tužiteljica je imala mogućnost tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog upravnog spora dostaviti dokaze na okolnost redovitog školovanja I. B., a što nije učinila.
28. Slijedom navedenog, ocjena je Suda da je tuženik na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio navedene odredbe materijalnog prava te osnovano odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 26. siječnja 2021. 
29. Budući da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I izreke presude).
30. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
31. Tužiteljica je zatražila trošak prema troškovniku od 29. ožujka 2023., i to na ime sastava tužbe, pristupa raspravama održanima dana 18. siječnja 2023. i 29. ožujka 2023., sve u iznosima od 497,71 eura, na ime konferencije sa strankom u iznosu od 99,54 eura, pribave isprava u iznosu od 49,77 eura, sve uvećano za pripadajući PDV, dakle sveukupno 2.053,05 eura (15.468,71 kuna). Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
32. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 5. travnja 2023.

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).