- 1 -              Rev 735/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 735/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S..S. C. d.o.o. R., OIB …, zastupane po N. P., odvjetnici iz R., protiv tuženice G. S. iz R., OIB …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-154/2021-2 od 18. veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-411/20-10 od 25. rujna 2020., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-154/2021-2 od 18. veljače 2021. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. L. iz R. posl. br. Ovrv-931/19 od 2. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju isplati 11.550,00 kn sa propadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako su navedeni (toč. 1. izreke), isti platni nalog je ukinut i tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan za iznos od 2.363,83 kn (toč. 2. izreke), a toč. 3. izreke je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove postupka od 4.962,50 kn. Rješenjem sadržanim u istoj odluci je ukinut prethodno citirani platni nalog i utvrđeno je da je povučen tužbeni zahtjev tužitelja za 32.305,33 kn.

 

2. Povodom žalbe tuženice sud drugog stupnja je preinačio toč. 1. i 3. izreke prvostupanjske presude i ukinuo prethodno citirani platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (toč. 1. izreke), dok je toč. 2. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 3547/2021-2 od 24. studenog 2021. podnosi tužitelj zbog pravnih pitanja:

 

„1. Da li je zajednički upravitelj zgrade ovlašten i aktivno legitimiran ex lege za pokretanje sudskih postupaka, radi naplate dugovanja po osnovi zajedničke pričuve od suvlasnika u zgradi kojom upravlja, a koji tu pričuvu ne plaćaju?

2. Da li zajednički upravitelj zgrade crpi svoja ovlaštenja za pokretanje sudskih postupaka za naplatu zajedničke pričuve iz samog Zakona, ili mu je potrebna suglasnost / ovlaštenje suvlasnika zgrade /, za poduzimanje sudskih postupaka radi naplate dugovanja s osnova sredstava zajedničke pričuve.”

 

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se potvrdi prvostupanjska presuda.

 

5. Odgovorom na reviziju tužena osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije te podnosi zahtjev za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neplaćenog doprinosa za zajedničku pričuvu za stan u vlasništvu tužene koji se nalazi u R., za razdoblje od studenog 2016. do rujna 2019. sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

 

8. U ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd 3547/2021-2 od 24. studenog 2021. dopustio podnošenje revizije zbog pravnih pitanja koja je tužitelj postavio u reviziji (navedenih u toč. 2. obrazloženja).

 

9. Povodom revizije sporno je pravno shvaćanje suda drugog stupnja prema kojem tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom sporu.

10. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev ocijenivši ga osnovanim, dok je drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj, kao upravitelj, nije aktivno legitimiran za podnošenje ovršnog prijedloga protiv jednog od suvlasnika, već tu legitimaciju imaju suvlasnici nekretnine.

 

11. Obrazlažući reviziju tužitelj se poziva na pravno shvaćanje ovoga suda iznijeto u odluci Rev 154/12 od 13. siječnja 2016., te odluke Ustavnog suda i Županijskog suda u Rijeci, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u kojima je iznijeto pravno shvaćanje drugačije od onog na kojem se temelji pobijana presuda.

 

12. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

13. Sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za pokretanje postupka naplate zajedničke pričuve jer suvlasnici stambene zgrade nisu donijeli odluku kojom ga ovlašćuju na podnošenje tužbe za naplatu zajedničke pričuve, niti ta njegova ovlast proizlazi iz međuvlasničkog ugovora. Pritom se poziva na pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru od 15. ožujka 2019. prema kojem su u parnicama radi naplate sredstava zajedničke pričuve svi suvlasnici zgrade uz upravitelja zgrade nužni i jedinstveni suparničari.

 

14. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti pravilnim. Naime, upravitelj zgrade ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije što drugo određeno.

 

15. Ovo ovlaštenje proizlazi iz čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 – dalje: ZVDSP) kojim je propisano je da je zajednička pričuva namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave (prinudni upravitelj), ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

 

16. Nadalje, čl. 378. ZVDSP propisane su ovlasti upravitelja prema kojima upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, pa osim što raspolaže zajedničkom pričuvom, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drukčije određeno.

 

17. Smislenim tumačenjem svih gore navedenih odredbi ZVDSP, pod pojmom zastupanja iz čl. 378. st. 5. ZVDSP ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na poseban račun, koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade. Ovo pravno shvaćanje iznijeto je u više odluka ovoga suda (Rev-x 325/10-2 od 3. ožujka 2011., Rev 101/2012 od 23. srpnja 2013., Rev 154/12 od 13. siječnja 2016.), te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-3695/10 od 10. studenog 2011.)

 

18. Stoga, odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

Ukoliko upravitelj zgrade tužbenim zahtjevom potražuje isplatu troškova zajedničke pričuve na poseban račun zajedničke pričuve suvlasnika zgrade isti je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe i nije mu potrebna posebna suglasnost / ovlaštenje suvlasnika zgrade za pokretanje sudskih postupaka radi naplate dugovanja s osnove zajedničke pričuve.

 

19. Sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa da tužitelj nije aktivno legitimiran nije utvrdio je li plaćanje pričuve zatraženo na poseban račun zgrade o kojoj odlučnoj činjenici ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

20. Kako u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, te je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao pod I. izreke ovoga rješenja.

 

21. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

 

Zagreb, 5. travnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.