- 1 -              Rev 44/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 44/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., , OIB… , zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika institut S., OIB: … , zastupan po punomoćnicima M. B. P. i E. K. B., odvjetnicama u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-196/2019-6 od 2. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1170/16 od 21. prosinca 2018., na sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-196/2019-6 od 2. srpnja 2020. u toč. II., III., IV. i V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvostupanjskom je presudom, u točki I. izreke, naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 419,86 Eur/3.163,40 kn s osnove dodatka na plaću na temelju posebnih uvjeta rada s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj točki izreke. U točki II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 173,32 Eur/1.305,86 kn na ime dodatka za rad subotom, nedjeljom i blagdanom, također  s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 746,57 Eur/5.625,00 kn, također s pripadajućim zateznim kamatama.

 

1.2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

 

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1170/16 od 21. prosinca 2018., u pobijanoj točki II izreke.

 

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1170/16 od 21. prosinca 2018. u pobijanoj točki I i III izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju M. M. OIB: … na ime dodatka na plaću, temeljem posebnih uvjeta rada u periodu od 01. siječnja 2014. god. do 31. prosinca 2015. ukupan iznos od 3.163,40 kn sa zateznom kamatom koja teče:

 

-na iznos od    674,36 kn počev od 16. srpnja 2014.

-na iznos od 1.011,55 kn počev od 16. ožujka 2015.

-na iznos od    674,37 kn počev od 16. kolovoza 2015.

-na iznos od    738,74 kn počev od 16. listopada 2015.

-na iznos od    738,74 kn počev od 16. prosinca 2015.

 

do 31. srpnja 2015. god. po stopi u visini od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.121,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2018. pa do ispate a po stopi koja tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

 

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 590,00 kn, u roku od 8 dana.

 

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu tuženika kao neosnovan.“

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju, dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd 1833/2021-2 od 29. lipnja 2021. podnosi tužitelj zbog materijalnopravnog pitanja:

 

„Da li je sklapanje KU na određeno vrijeme (tri godine + dvije godine) protivno prisilnim propisima odnosno da li je protivno odredbi iz čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012., te odredbi iz čl. 199. Zakona o radu?

 

Da li odredbe iz čl. 27. Zakona o kriterijima …. i iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (kojima je predviđena produžena primjena pravnih pravila sadržanih u KU na razdoblje od tri mjeseca računajući od dana isteka KU) priječe sklapanje KU na način da se početak važenja KU veže uz nastup određenog uvjeta?

 

Da li odredbe iz čl. 27. Zakona o kriterijima .... i iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu mogu suspendirati slobodnu volju ugovornih strana kojom stranke ugovaraju vremensko važenje KU na način da isto vežu uz uvjet tj. nastup određene činjenice (izostanak pisane obavijesti) poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme?“

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik istu predlaže odbiti.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

6. U revizijskom stadiju postupka sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu dodataka na plaću prema odredbi čl. 17. st. 2. Kolektivnog ugovora za Hrvatski hidrografski institut (dalje: KU), kojom je predviđeno pravo na dodatak posade istraživačkih brodova u visini od 10% bruto plaće za boravak na brodu i to za mjesec svibanj 2014., lipanj 2014. te studeni 2015., s obzirom na sporno pitanje je li navedeni KU u utuženom razdoblju bio na snazi i obvezivao tuženika u pogledu isplate predmetnog dodatka.

 

7. Na temelju utvrđenja da je KU stupio na snagu danom potpisa - 9. studenoga 2010. i da je bio sklopljen na tri godine te da je, u čl. 2 st. 2. KU, navedeno da se obnavlja na daljnji rok od dvije godine pod uvjetom ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano ne obavijesti drugu da ne želi obnovu, što se do 15. studenog 2013. i nije dogodilo, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, obrazlažući da tužitelj, kao zaposlenik tuženika, koji je u okviru svojih poslova i radnih zadataka boravio na istraživačkim brodovima te je poslove obavljao i subotom, nedjeljom i blagdanom, ima pravo na tražene dodatke na osnovnu plaću, na temelju čl. 17. KU te po osnovi čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12, 150/13 i 153/13, dalje: TKU). Dodaje da je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitinim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012. ("Narodne novine", broj 83/12 i 88/12), budući da je KU, prema odredbi čl. 2. st. 2. bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu tog zakona.

 

8. Preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na sporni dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada, navodeći da je predmetni KU stupio na snagu danom potpisa odnosno 9. studenoga 2010. i da je bio sklopljen na tri godine odnosno do 10. studenoga 2013., a da su se po čl. 27. Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje te čl. 199. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), koje odredbe su kogentne naravi i stranke ih ne mogu dispozitivno mijenjati, pravna pravila sadržana u KU konkretno mogla primjenjivati najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, odnosno do 10. veljače 2014. te je jedino do tada KU mogao biti i bio u produženoj primjeni. Budući da tužitelj potražuje isplatu predmetnog dodataka na plaću za mjesec svibanj 2014., lipanj 2014. te studeni 2015., drugostupanjski sud ocjenjuje njegov tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovanim, jer da KU u tom razdoblju nije više bio na snazi, dok odredbama TKU nije posebno priznato pravo na dodatak na plaću zbog boravka na istraživačkom brodu.

 

9. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne može  se prihvatiti kao pravilno.

 

10.1. Odredbom čl. 17. st. 1. KU propisano je da zaposlenici Hrvatskog hidrografskog instituta, osim članova posade broda, za boravka na istraživačkom brodu, imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnove posebnih uvjeta rada u onom mjesecu kada su na brodu, i to: u visini 15% bruto plaće, ako su na brodu 8 ili više dana, u visini 12% bruto plaće, ako su na brodu 5 do 7 dana, u visini 10% bruto plaće, ako su na brodu 3 do 5 dana, u visini 7% bruto plaće, ako su na brodu do 3 dana, dok prema stavku 2. istoga članka, pravo na dodatak ima i posada istraživačkih brodova, i to u visini od 10% bruto plaće.

 

10.2. Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZR propisano je da poslodavac, kojeg obvezuje kolektivni ugovor, ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

 

10.3. Prema čl. 198. st. 1. ZR kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme. Prema st. 2. istog čl. kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za razdoblje duže od pet godina.

 

10.4. Prema čl. 199. st. 1. ZR nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Prema st. 2. istog čl. iznimno od st. 1. ovoga čl., kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

 

11.1. Imajući u vidu utvrđenje nižestupanjskih sudova da je KU sklopljen 15. studenoga 2010. i da je u odredbi čl. 2. istoga određeno da se zaključuje na tri godine, s time što je st. 2. toga članka određeno da se KU obnavlja na daljnji rok od dvije godine, ako do isteka roka na koji je zaključen niti jedna od ugovornih strana pisano ne obavijesti drugu stranu da ne želi njegovu obnovu, što do 15. studenoga 2013. nije učinjeno, to je po shvaćanju ovoga revizijskoga suda, u smislu odredbe članka 198. st. 2. ZR, pravilno shvaćanje prvostupanjskoga suda da je KU obnovljen na daljnji rok od dvije godine, tj. do 15. studenoga 2015., a nakon čega je KU bio u primjeni sve do 15. veljače 2016., u smislu čl. 199. ZR. Pri tome je odlučno za navesti da strankama kolektivnog pregovaranja nigdje nije zabranjeno sporazumjeti se o nastavku primjene kolektivnog ugovora na prešutan način (automatski, ako jedna stranka do određenoga roka ne obavijesti drugu da ne želi daljnju obnovu kolektivnog ugovora), poštujući zakonsku odredbu o najdužem vremenu sklapanja KU na određeno vrijeme (konkretno, ukupno 5 godina).

 

11.2. U tom smislu je neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje od 28. srpnja 2012., jer isti nije lex specialis u ovom konkretnom predmetu, gdje se ne raspravlja o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, već o pravima po osnovi radnopravnog odnosa tužitelja kod tuženika, na kojega su se u utuženom razdoblju primjenjivale odredbe čl. 198. i čl. 199. ZR. Na izloženi način odgovoreno je na postavljena revizijska pitanja.

 

12. Kako je sud drugog stupnja zauzeo pogrešno pravno shvaćanje glede vremena važenja predmetnog KU, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim u pobijanom dijelu.

 

13. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode (osobito one koji se odnose na visinu potraživanja dosuđenu prvostupanjskom presudom), nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

14. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

15. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 5. travnja 2023.