Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja  D. Č. iz B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj R-702/2022-2 od 15. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-523/2017-30 od 11. ožujka 2022., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

 

              II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je ovom sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj R-702/2022-2 od 15. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-523/2017-30 od 11. ožujka 2022.

 

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženice, predlažući isti odbaciti kao nepotpun i nedopušten.

 

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljajući predmetno pitanje tuženica prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u nižestupanjskim odlukama. Naime, u postupku koji je prethodio revizijskom, utvrđeno je kako tuženica nije vodila precizne evidencije radnog vremena tužitelja pa su slijedom navedenog nižestupanjski sudovi predmetne sporne činjenice utvrdili na temelju iskaza tužitelja i svjedoka. Podredno, valja reći i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje ovoga nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage.

 

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.

 

5. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb 5. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu