Baza je ažurirana 29.05.2026. zaključno sa NN 32/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

                            1          Poslovni broj: 1 Us I-1417/2022-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-1417/2022-11

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice J. J. iz K., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa služena osoba K. M., radi prava iz mirovinsko osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, 5. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03358649300, URBROJ: 341-99-05/3-22-005847 od 16. studenoga 2022.

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03358649300, URBROJ: 341-07-05/3-21-10149 od 19. studenoga 2021. tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

 

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/21-01/03358649300, URBROJ: 341-99-05/3-21-9074 od 23. svibnja 2022. odbijena kao neosnovana.

 

3. Protiv navedenog rješenja tuženika tužiteljica je tužbom pokrenula spor kod ovog Suda koji je okončan presudom poslovni broj 3 UsI-815/2022-13 od 22. rujna 2022. Tom presudom Sud je poništio navedeno rješenje tuženika te je  predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, a u obrazloženju presude navedeno je da se to rješenje po ocjeni Suda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da tužiteljica nije sposobna obavljati poslove radnog mjesta administratora prema Uvjerenju o radnoj sposobnosti specijaliste medicine rada i sporta N. S. iz  K. od 30. kolovoza 2021., a i sam poslodavac je tri mjeseca nakon izdanog Uvjerenja o radnoj(ne)sposobnosti tužiteljice istoj uručio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu osobno uvjetovanog iz razloga što tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, odnosno zdravstvenog stanja, dok iz prvostupanjskog nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, od 11. studenoga 2021. pa i drugostupanjskog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda u Zagrebu od 1. veljače 2022. proizlazi da se tužiteljica liječi prema psihijatru, a i bolnički je liječena u dnevnoj bolnici psihijatrijskog odjela Opće bolnice Karlovac od 11. studenoga do 13. prosinca 2019., kao i u razdoblju od 9. rujna 2020. i 5. srpnja 2021. pa da stoga Sudu nije jasno ukoliko je tužiteljica hospitalizirana u više navrata zbog psihičkih smetnji u Općoj bolnici Karlovac kako može biti radno sposobna i obavljati poslove svog radnog mjesta, uz sva ostala bolesna stanja koja su pobliže navedena u nalazima i mišljenjima vještaka oba stupnja Zavoda. Stoga je dana uputa tuženiku da u ponovnom postupku zatraži novi nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda u Zagrebu, koji će analizirati medicinsku dokumentaciju tužiteljice, a pri tome će imat u vidu navedeno Uvjerenje o radnoj (ne)sposobnosti tužiteljice, kao i Odluku poslodavca o otkazu iz razloga što tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog zdravstvenog stanja i pismo liječnika obiteljske medicine tužiteljice R. R. u kojem je navedeno da tužiteljica boluje od 23 dijagnoze, te će ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

 

4. Tuženik je u ponovnom postupku pribavio novi nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda u Zagrebu od 19. listopada 2022. koje je utvrdilo kako kod tužiteljice i dalje ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti te je tuženik u ponovnom postupku na temelju tog nalaza i mišljenja donio rješenje KLASA: UP/II 141-02/22-01/03358649300, URBROJ: 341-99-05/3-22-005847 od 16. studenoga 2022. kojim je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana.

 

5. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi u bitnome da u ponovnom postupku tuženik nije postupio u skladu s uputom danom u navedenoj presudi ovog Suda.  Tužiteljica u tužbi opisuje svoje zdravstveno stanje te navodi u bitnome da ona samostalno ne funkcionira u svakodnevnom životu bez rada zbog svojih brojnih dijagnoza, a kako bi onda radila. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

 

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u bitnome kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice. 

 

7. U tijeku spora održana je rasprava dana 28. ožujka 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupio nitko za tužiteljicu koja je uredno pozvana. Naime tužiteljica je prije rasprave dostavila Sudu podnesak u kojem je navela kako nije u mogućnosti pristupiti na raspravu te je u podnesku ponovo opisala svoje zdravstvene tegobe.

 

8. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice.

 

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

 

10. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

11. Čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. St. 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz st. 1. tog članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. St. 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz st. 1. tog članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. St. 4. istog članka propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. St. 5. istog članka propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

 

16. Uvidom u drugostupanjski nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda u Zagrebu od 19. listopada 2022., koji je sačinjen u ponovnom postupku nakon navedene presude ovog Suda, slijedi da unatoč postojanju anatomsko – funkcionalnog oštećenja organa i organskih sustava kao i medicinskih kontraindikacija koje ta oštećenja uzrokuju tužiteljica može raditi na poslovima koje obavlja (poslovi administratora sukladno Općim podacima o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja koje je sastavio poslodavac tužiteljice G. K. od 29. rujna 2021. na obrascu 2-IN). Nadalje, slijedi da tužiteljica ima višegodišnje psihičke tegobe neurotske razine, prolaznu slabost desnih ekstremiteta, šećernu bolest bez potrebe uvođenja inzulina i bez jasnih komplikacija, da joj je odstranjena štitnjača po hipertireozi s posljedičnom orbitopatijom, da ima kronične radikulopatije, oscilirajućeg karaktera, benignu tvorbu dojke, da prema psihološkom testiranju  rezultati pokazuju kako se radi o osiguranici s psihičkim smetnjama iz kruga PTSP i paničnog poremećaja, te da iz kontrolnog nalaza endokrinologa proizlazi da je iz terapije isključen Euthyrox. Također je Vijeće viših vještaka navelo kako i nadalje smatra da tužiteljica može raditi na poslovima koje obavlja jer ne obavlja poslove s posebnim uvjetima rada (administartor) te ne podliježe redovitim ili izvanrednim pregledima specijaliste medicine rada te navodi da je specijalista medicine rada izdao navedeno Uvjerenje o radnoj sposobnosti od 30. kolovoza 2021. bez obrazloženja i bez pozivanja na odredbe pravilnika po kojima tužiteljica nije sposobna za obavljanje poslova koje obavlja. Nadalje obrazlaže da tužiteljica ima psihičke tegobe iz neurotskog kruga s promjenama osobnosti (primarnim), radi kojih je hospitalizirana u više navrata, ali da su te tegobe dostupne liječenju korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja u fazama pogoršanja, a uz to ima inzulin rezistentnu šećernu bolest na peroralnoj terapiji bez izraženih komplikacija na ciljnim organima, ima poremećaj funkcije štitne žlijezde i benignu tvorbu dojke što je bez utjecaja na radnu sposobnost, dok su povremene radikulopatije oscilirajućeg karaktera posljedicom degenerativnih procesa kralješnice dostupne liječenju u fazama pogoršanja korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.   

 

17. Dakle, iz navedenog nalaza i mišljenje Vijeća viših vještaka sačinjenog u ponovnom postupku nakon navedene presude ovog Suda, slijedi da su bolesti tužiteljice dostupne liječenju u fazama pogoršanja te da njezine zdravstvene tegobe nisu takve da uzrokuju smanjenje ili gubitak radne sposobnosti. Nadalje, navedeni nalaz i mišljenje je detaljno obrazložen te je istim odgovoreno na sve primjedbe na koje je ukazao Sud u navedenoj presudi, kao i na prigovore tužiteljice radi kojih smatra da nije radno sposobna. Time je, po ocjeni Suda, Vijeće viših vještaka u ponovnom postupku postupilo sukladno uputama koje su dane u navedenoj presudi.

 

18. Naime, da bi se mogao utvrditi gubitak ili smanjenje radne sposobnosti to kod tužiteljice moraju postojati trajne promjene u njezinom zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti, smanjiti ili ublažiti liječenjem. S obzirom da se bolesti tužiteljice mogu liječiti u fazama pogoršanja, dok ostale bolesti ne utječu na njezinu radnu sposobnost, to zasada ne postoje konačne promjene u njezinom zdravstvenom stanju u tolikoj mjeri da utječu na njezinu radnu sposobnost.

 

19. Imajući u vidu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima u skladu s mjerodavnim propisima te da je to tijelo argumentirano obrazložilo svoju ocjenu i primjedbe tužiteljice i da tužiteljica nije predložila provođenje drugih dokaza u ovom sporu (primjerice medicinskog vještačenja) radi utvrđivanja činjenica koje bi eventualno dovele u sumnju pravilnost navedene ocjene, to je po ocjeni Suda činjenično stanje pravilno utvrđeno u ponovnom upravnom postupku te Sud nije imao razloga sumnjati u dano obrazloženje navedene ocjene ovlaštenog tijela vještačenja iz upravnog postupka. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz citiranog čl. 39. ZOMO.    

 

20. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno izreci ove presude.

 

21. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 5. travnja 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a ZUS i čl. 66. st. 5. ZUS).

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu