- 1 -              III Kr 19/2023-5

Broj: III Kr 19/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. R. zbog kaznenih djela iz čl. 193. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05 – ispravak, 71/06, 110/07, 152/08 - dalje: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 27. svibnja 2021. broj Kzd-92/2019. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 14. travnja 2022. broj Kžzd-6/2022-4, u sjednici održanoj 5. travnja 2023.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ž. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom os. Ž. R. je zbog počinjenja jednog kaznenog djela dječje pornografije na računalnom sustavu ili mreži iz čl. 197.a KZ/97 na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine dok mu je zbog počinjenja četiri kaznena djela bludnih radnji iz čl. 193. st. 2. KZ/97 na temelju tog propisa za svako od njih utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci, te je os. Ž. R. na temelju čl. 60. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu je na temelju čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme uhićenja dana 21. listopada 2009.

1.1. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe osuđenika, presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 14. travnja 2022., broj Kžzd-6/2022-4, ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 197.a KZ/97 te je predmet u tom dijelu upućen prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje i odluku, uslijed čega je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na četiri kaznena djela iz čl. 193. st. 2. KZ/97 na način da je osuđeniku na temelju tog propisa za svako od njih utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci te je os. Ž. R. na temelju čl. 60. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca u koju mu je na temelju čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme uhićenja dana 21. listopada 2009., dok je u preostalom dijelu žalba osuđenika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska je presuda u ostalom pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđena.

2. Protiv obje citirane presude koje čine pravomoćnu presudu os. Ž. R., putem branitelja R. M.-B., odvjetnika iz P., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog „povrede kaznenog zakona, povrede presumpcije nevinosti iz čl. 6. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 28. Ustava Republike Hrvatske, povrede pravila in dubio pro reo i povrede prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske da sud pravično odluči o optužbi zbog kažnjivog kaznenog djela“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike hrvatske prihvati zahtjev, ukine obje pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovi postupak.

3. Postupajući u skladu s odredbom na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Svi osuđenikovi prigovori koje on podvodi pod povredu kaznenog zakona, pod povredu čl. 3. ZKP/08 te pod povrede citiranih odredbi ustavnog i konvencijskog prava u biti su promašeni jer se svi odnose za pitanje utvrđenja zadovoljenja ili pobuđivanje tjelesne pohote, odnosno spolnog nagona kao predmetnih kaznenih djela bludnih radnji iz čl. 193. st. 2. KZ/97. Međutim, zadovoljenje ili spolnog nagona uopće ne predstavlja bitno obilježje tog kaznenog djela pa se ne radi o odlučnoj činjenici koju je u vezi predmetnog kaznenog djela bilo potrebno utvrđivati (iako su se i prvostupanjski i drugostupanjski sud nepotrebno upuštali u utvrđivanje te okolnosti, očito iz razloga jer je državni odvjetnik u činjeničnom opisu optužnice tu suvišnu okolnost istakao). To jasno proizlazi iz zakonskog opisa kaznenog djela bludnih radnji iz čl. 193. st. 1. i st. 2. KZ/97 u kojem se navodi da je to djelo ostvareno kad nije počinjen niti pokušaj kaznenih djela na koje se ove odredbe referiraju. Naime, za ostvarenje kaznenog djela bludne radnje iz čl. 193. st. 1. KZ/97 dovoljno je da nije ni pokušano počinjenje kaznenih djela silovanja iz čl. 188. KZ/97, spolnog odnošaja s nemoćnom osobom iz čl. 189. KZ/97, prisile na spolni odnošaj iz čl. 190. KZ/97, spolnog odnošaja zlouporabom položaja iz čl. 191. KZ/97, već je dovoljno da je počinjena samo bludna radnja, dok se kazneno djelo bludnih radnji iz čl. 193. st. 2. KZ/97 ostvaruje kada nije počinjen niti pokušaj kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. KZ/97, već se počini samo bludna radnja, odnosno kad počinitelj kaznenog djela iz st. 1. čl. 193. KZ/97 to kazneno djelo počini prema djetetu ili maloljetnoj osobi.

6.1. Dakle, niti odredba čl. 193. KZ/97, a niti jedna od navedenih odredbi na koje ta norma upućuje, ne sadrži obilježje zadovoljenja ili pobuđivanja tjelesne pohote kao motiv postupanja počinitelja tih kaznenih djela (to obilježje je propisano samo u odnosu na kazneno djelo zadovoljenja pohote prema djetetu ili maloljetnoj osobi iz čl. 194. KZ/97). Prema tome, dovoljno je da počinitelj, neovisno iz kakvih motiva to čini (pohote, osvete, pukog iživljavanja i sl.), pod uvjetima propisanim navedenim odredbama čl. 188. do 192. KZ/97 prema žrtvi počini bludnu radnju koja podrazumijeva takav spolni kontakt koji u uvriježenom objektivnom smislu nedvojbeno ima spolni karakter. Predmetnim se kaznenim djelima štiti spolni integritet žrtava, a pitanje je li počinitelj ta kaznena djela čini radi zadovoljenja svojeg spolnog nagona (što je u najčešći slučaj) ili iz drugih pobuda irelevantno je. Ovakav je stav Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzimao u više svojih odluka kao npr. III Kr-5/2021., III Kr-100/16-4, III Kr-99/12-6 i dr.

7. Prema tome, niti jedna od navedenih postupovnih povreda zakona na koje osuđenik ukazuje nije počinjena u pravomoćnoj presudi, a prigovor o potrebi provođenja odgovarajućeg psihološko-psihijatrijskog vještačenja osuđenika radi utvrđivanja njegove aseksualnosti je u kontekstu naprijed navedenog također neosnovan.

8. Iz svih navedenih razloga, kako osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.