- 1 -              Poslovni broj: Usž-613/23-2

                           

Poslovni broj: Usž-613/23-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz N. V., kojeg zastupa opunomoćenik M. F., odvjetnik u R., protiv tuženika Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije, Odbora za upis, Z., radi upisa u imenik ovlaštenih inženjera geodezije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-933/2022-8 od 28. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-933/2022-8 od 28. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem tuženika od 8. srpnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za upis u Evidenciju vježbenika – kandidata za upis u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije.

2.              Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu ukazujući da je pobijanom odlukom, u smislu odredbe članka 66. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima, na pogrešan način primijenjeno materijalno pravo. Navodi kako je odlučivanje tuženika o pravima i interesima tužitelja već bilo predmet upravnog spora te ustavnosudske zaštite povodom kojih je presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-446/17 od 28. studenoga 2017., te presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-200/18 od 24. siječnja 2018. ukinute u cijelosti kao nezakonite na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2792/2018 od 8. lipnja 2021. Poziva se na razloge iz spomenute odluke Ustavnog suda te citira odlučne zaključke ističući kako je u skladu sa naprijed označenom odlukom Ustavnog suda naslovni sud svojom presudom UsI-754/21 od 16. kolovoza 2021. u cijelosti poništio rješenje tuženika od 20. siječnja 2017. te predmet vratio istome na ponovni postupak u kojem je doneseno rješenje koje je predmet pobijanja u ovom upravnom sporu. Smatra kako je u ponovljenom postupku na pogrešan način primijenjeno materijalno pravo jer se pobijana presuda temelji na odredbi članka 42. stavak 1. podstavak 4. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti („Narodne novine“ 152/08., 61/11., 56/13. i 25/18.), a predmet ovog upravnog spora je zakonitost pobijane pojedinačne odluke tuženika o zahtjevu tuženika za upis u evidenciju vježbenika – kandidata za upis u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije od 20. prosinca 2016., odnosno prije stupanja na snagu Zakona o geodetskoj djelatnosti iz 2018. Navodi kako je za odlučivanje u ovom upravnom sporu mjerodavan Zakon o obavljanju geodetske djelatnosti iz 2008. godine, a ne zakon iz 2018. godine. Ističe kako su uvjeti za upis u evidenciju vježbenika – kandidata za upis u imenik ovlaštenih inženjera geodezije u skladu s odredbom članka 51. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti iz 2008., propisani Statutom tuženika, koja propisuje pretpostavke za upis u evidenciju te navodi kako je tuženik dužan u skladu s odredbom čanka 5. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s odredbom članka 7. stavak 2. Statuta tuženika riješiti upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti što u konkretnom slučaju znači da je temeljni opći akt tuženika upravo Statut koji u odredbi članka 53. stavka 2. točke 4. izrijekom propisuje alternativni uvjet za upis u evidenciju vježbenika – stjecanje odgovarajućeg stupnja obrazovanja odgovarajuće struke na drugi način. Međutim, iz razloga pobijane pojedinačne odluke proizlazi zaključak da niti u jednom propisu koje je tuženik donio nije predviđeno da se osobama koje ostvare akademski naziv sveučilišni specijalist geodezije i geoinformatike dozvoljava upis u evidenciju vježbenika. Ističe da je tuženik bio dužan u skladu s točkom 10.4. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2782/2018 od 8. lipnja 2021., čiji su razlozi pravno obvezujući za tuženika, ali i za sud u ovom upravnom sporu, u ponovljenom upravnom postupku utvrditi u skladu s odredbom članka 53. stavak 2. točka 4. Statuta, je li tužitelj na drugi način propisan posebnim propisom, stekao odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke, ali i koji je, in concreto, drugi "odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke". Smatra kako protivno razlozima iz pobijane presude, u upravnom postupku u kojem je donesena pobijajući pojedinačna odluka nije proveden ispitni postupak u skladu s odredbom članka 51. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravnog stanja stvari, na zakonit način. Smatra kako je sukladno odredbi članka 52. stavka 2. istog Zakona tuženik bio dužan omogućiti tužitelju izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza, kao i poznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Uvidom u pobijane pojedinačne odluke moguće je na objektivan način utvrditi da se potonja između ostalog temelji i na očitovanju Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 3. prosinca 2021. koje u predmetnom upravnom postupku nije prezentirana na uvid i/ili očitovanje tužitelju radi čega mu je neposredno uskraćeno u smislu odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku zakonom zajamčeno pravo na očitovanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, sudjelovanje u izvođenju dokaza kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza izjašnjavanjem o tim rezultatima. Posebno se naglašava da je uvidom u razloge pobijane pojedinačne odluke moguće na nedvojben način utvrditi da se predmetna isprava (očitovanje) Agencije za znanost i visoko obrazovanje čini osnovu na kojoj se temelji predmetna pobijana pojedinačna odluka, što neposredno upućuje da sadrži činjenice, okolnosti i pravna pitanja koja su od elementarne važnosti za rješavanje predmetne upravne stvari. Smatra kako je pobijanom pojedinačnom odlukom u smislu odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku povrijeđeno zakonom zajamčeno pravo tužitelja na očitovanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, odnosno povrijeđeno je zakonom zajamčeno pravo tužitelja na izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Stoga smatra da protivno odredbi članka 5. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s odredbom članka 7. stavak 2. Statuta tuženik nije riješio predmetnu upravnu stvar na temelju zakona i općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Stoga smatra da je u skladu s odredbom članka 66. stavak 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima na pogrešan i nepotpun način utvrđeno činjenično stanje. Smatra kako pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o pitanju da tuženik nije tužitelju prezentirao, u upravnom postupku u kojem je donesena pojedinačna pobijana odluka sporazumom tuženika s Geodetskim fakultetom, na temelju kojeg je izrađena usporedba studijskog programa – izvješće stručnog povjerenstva za izradu studijskih programa i davanje mišljenja na kojoj se u cijelosti temelji pobijana pojedinačna odluka. Stoga, smatra kako je pobijanom pojedinačnom odlukom povrijeđeno zakonom zajamčeno pravo tužitelja na očitovanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari u smislu odredbe članka 30. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku te zajamčeno pravo tužitelja na izjašnjavanje u skladu s odredbom članka 52. stavak 2. istog Zakona, a što je protivno i odredbi članka 5. Zakona o općem upravnom postupku te odredbi članka 7. stavak 2. Statuta tuženika. Navodi kako tuženik u predmetnom upravnom postupku isključivo pro forma pozva tužitelja, zaključkom tuženika od 14. prosinca 2021. da se očituje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, a da mu je prethodno propustio prezentirati svu materijalnu dokumentaciju na temelju koje je donesena pobijana pojedinačna odluka. Ističe kako se uvidom u razloge pobijane presude može utvrditi da se ista u cijelosti temelji na pravnom shvaćanju iz presude Upravnog suda u Rijeci od 16. kolovoza 2021., a protivno pravnom shvaćanju iz pobijane odluke, pravna argumentacija o ostvarenim ECTS bodovima tijekom akademskog obrazovanja i/ili o ostvarenim "usporednim" ECTS bodovima tijekom akademskog obrazovanja kao uvjet za upis u Evidenciju vježbenika, evidentno nije utemeljena na mjerodavnoj pravnoj normi materijalnog prava, obzirom da potonji uvjet nije predviđen Statutom tuženika pa se ista pokazuje u cijelosti arbitrarnom. Naglašava da se eventualna dvojba glede tumačenja i/ili primjene pravne norme mjerodavnog materijalnog prava – odredbe članka 53. stavka 2. točke 4. Statuta tuženika mora tumačiti u korist ovlaštenika prava te mu se mora omogućiti njihovo ostvarivanje u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 26. rujna 2012. Smatra kako usporedba studijskih programa nije predviđena kao formalni uvjet za upis u evidenciju vježbenika – za upis u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije u skladu s odredbom članka 53. stavka 2. točka 4. Statuta tuženika, te je tužitelj stekao odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke na "drugi način" bez obzira na broj ostvarenih ECTS bodova. Ističe kako arbitrarno postupanje na štetu tužitelja izrekom proizlazi iz pisanog očitovanja tuženika od 24. prosinca 2021. iz koje isprave jasno proizlazi da je pravna argumentacija o ostvarenim ECTS bodovima tijekom akademskog obrazovanja i/ili o ostvarenim usporednim ECTS bodovima tijekom akademskog obrazovanja kao uvjet za upis u Evidenciju vježbenika u cijelosti bespredmetna. Stoga smatra kako pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge protivno odredbi članka 60. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, o potonjem odlučnom pravnom pitanju, odnosno prigovorima tužitelja o potonjem odlučnom pravnom pitanju, čime je ostvarena bitna povreda pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 1. točka 1. istog Zakona. Navodi kako iz razloga pobijane presude nije moguće utvrditi na koji je način utvrđeno da su naprijed označene osobe koje su ostvarile akademsko obrazovanje više stručne spreme ostvarile pravo na upis po drugim zakonskim osnovama, na koji su način utvrđene stručne kompetencije i uvjetima pod kojima je naprijed označena osoba sa srednjom stručnom spremom upisana u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije, odnosno na koji su način utvrđene stručne kompetencije te usporedivi ECTS bodovi ili drugi uvjeti pod kojim je naprijed označena osoba koja nema završeni preddiplomski i diplomski sveučilišni studij kojim se stječe akademski naziv mag. ing. geodezije ili dipl. ing. geodezije, odnosno nema završeni integrirani preddiplomski i diplomski studij kojim se stječe akademski naziv mag. ing. geodezije ili dipl. ing. geodezije, upisan u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije. Smatra kako protivno odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, nije utvrđeno pravo stanje stvari, odnosno nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Smatra kako je tuženik odlučujući o tužiteljevom zahtjevu postupao arbitrarno i diskriminatorno, a zaključak o arbitrarnom i diskriminatornom postupanju osobito dolazi do izražaja ako se uzme u obzir da tuženik nakon gotovo 6 godina od prezentacije tužiteljevog zahtjeva za upis u evidenciju nije pojasnio i/ili precizirao "drugi način propisan posebnim propisom" na temelju kojeg bi mogao steći "odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke", koji nije protivan osnivačkom aktu – Statutu istoga.

              Ističe da pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge za što je izrađena usporedba preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, odnosno integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, s kojim se stječe akademski naziv magistar inženjer geodezije i geoinformatike, s jedne strane, te studijskih programa koje je ostvario tužitelj – integrirani diplomski studij na Tehničkom fakultetu, smjer brodogradnja u trajanju od pet godina, te poslije diplomski studij na Geodetskom fakultetu, smjer geodezija i geoinformatike s druge strane, s obzirom da je uvjet za upis u evidenciju vježbenika – kandidata za upis u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije, u skladu s odredbom članka 53. stavak 2. točka 4. Statuta tuženika alternativno postavljen, odnosno da je na drugi način stekao odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke.

              Ističe kako opisanim restriktivnim tumačenjem mjerodavne pravne norme, apsolutno nije moguće ostvariti alternativni uvjet za upis u evidenciju vježbenika, obzirom da se ne ispituje postojanje odgovarajućeg stupnja obrazovanja odgovarajuće struke, već istovjetnost sadržaja studijskog programa obrazovanja s obrazovanjem koje je postavljeno kao alternativno – preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, odnosno integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, kojim se stječe akademski naziv magistar inženjer geodezije i geoinformatike.

              Ističe kako je nejasno na koji je način izvršena usporedba naprijed opisanih studijskih programa po povjerenstvu kojeg čine isključivo članovi Geodetskog fakulteta u Z., bez sudjelovanja bilo kojeg člana Tehničkog fakulteta, smjera brodogradnje, te se poziva na e-mail korespondenciju s Geodetskim fakultetom Sveučilišta u Z., koja je prethodila izradi naprijed opisane usporedbe studijskih programa. Ističe kako je unatoč pravovremenim prigovorima tužitelja, tuženik u cijelosti propustio protivno odredbi članka 8. i 52. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku utvrditi pravo stanje stvari (materijalnu istinu), utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, kao i omogućiti tužitelju sudjelovanje u izvođenju dokaza u skladu s odredbom članka 52. stavak 2. istog Zakona.

Isto tako, napominje kako pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o potonjem odlučnom činjeničnom stanju koje je u izričitoj proturječnosti sa zaključcima iz naprijed označene usporedbe studijskih programa, te ECTS bodova, te ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, jer nema razloge o odlučnim činjenicama.

Stoga predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda poništi, te da naslovni sud sam otkloni naprijed ukazane nedostatke i presudom riješi predmetnu stvar na način da poništi rješenje tuženika od 8. srpnja 2022. kao nezakonito, da utvrdi da je zahtjev tužitelja za upis u evidenciju vježbenika – kandidata za upis u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije od dana 20. prosinca 2016. odobren, te naloži tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog upravnog spora uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, koja teče na isti iznos od dana presuđenja do dana konačne isplate, po stopi koja odgovara, a svako polugodište uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako tužitelj uglavnom ponavlja svoje navode iz tužbe i tijekom postupku i ne navodi ništa novo, te ističe da se o svim navodima tužitelja već očitovao tijekom postupka i ostaje kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i u podnesku od 9. studenog 2022. Smatra kako je pobijana prvostupanjska presuda zakonita i osnovana u cijelosti, te da je upravni sud u provedenom upravnom sporu točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, te da nije počinio nikakvu bitnu povredu postupka.

              Smatra kako su navodi žalbe tužitelja u cijelosti činjenično i pravno neosnovani, te neistiniti, a iz svega proizlazi da je pobijana presuda prvostupanjskog suda u cijelosti zakonita i osnova, te da su tuženik i upravni sud točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenili materijalno pravo, kao i da nisu počinili bitnu povredu postupka.

              Stoga predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, te da se osporena presuda prvostupanjskog suda potvrditi.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2782/2018 od 8. lipnja 2021. usvojena ustavna tužba, ovdje tužitelja, te su ukinute presude naslovljenog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: 2 UsI-446/17 od 28. studenog 2017. i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-200/18-2 od 24. siječnja 2018., donesene u ranijem upravnom sporu, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Temeljem spomenute odluke Ustavnog suda donesena je odluka naslovnog prvostupanjskog suda, pod poslovnim brojem: 2 UsI-754/2021-33 od 16. kolovoza 2021., kojim je poništeno rješenje tuženika od 20. siječnja 2017. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

6.              U obrazloženju spomenute prvostupanjske presude od 16. kolovoza 2021., kojom se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, sud je pozivajući se na spomenutu odluku Ustavnog suda dao upute tuženiku kako treba postupati u izvršenju presude, naloživši da u slučaju da tuženik utvrdi da je o zahtjevu tužitelja potrebno odlučiti negativno, tužitelju prije donošenja novog rješenja treba omogućiti izjašnjenje, te da takvo rješenje treba biti obrazloženo valjano, precizno i potpuno sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. – dalje: ZUP) i vodeći računa o nedostacima na koje je upozorio Ustavni sud.

7.              Povodom spomenute prvostupanjske presude naslovljenog suda od 16. kolovoza 2021. tuženik je donio osporeno rješenje od 8. srpnja 2022., kojim je ponovno odbio zahtjev tužitelja za upis u Evidenciju vježbenika – kandidata za upis u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije.

8.              Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja osporenog rješenja tuženika od 8. srpnja 2022.

9.              Prvostupanjski sud se u obrazloženju osporene presude isto kao i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja poziva na odredbu članka 42. stavka 1. podstavka 4. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti ("Narodne novine", 152/08., 61/11. i 56/13.) navodeći kako među pretpostavkama za upis u Imenik ovlaštenih inženjera geodezije jest da je osoba uspješno završila preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, kojim se steče akademski naziv magistar inženjer geodezije, odnosno da je na drugi način propisan posebnim propisom stekla odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke, uz napomenu da je takva odredba sadržana i u članku 53. stavku 2. podstavku 4. Statuta Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije.

              Naime, riječ je o alternativno formuliranoj odredbi, pa je za ispunjenje navedene pretpostavke dovoljno završiti preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, kojim se steče akademski naziv magistar inženjer geodezije, ili, pak, na drugi način propisan posebnim propisom steći odgovarajući stupanj obrazovanja odgovarajuće struke.

10.              Isto tako iz podataka predmeta spisa je razvidno da je tuženik od Agencije za znanost i visoko obrazovanje zatražio mišljenje i zaprimio odgovor od 30. studenog 2021., u kojem se navodi da je "s obzirom da geodezija predstavlja reguliranu profesiju, upravo Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije nadležno tijelo za ovu profesiju, pa tako i za predmetna pitanja", uz napomenu kako geodezija predstavlja reguliranu profesiju i da je upravo Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije nadležno tijelo za ovu profesiju.

11.              Vezano za usporedbu studijskih programa, Sveučilišta u Z., Geodetski fakultet, Povjerenstvo za izradu usporedbe studijskih programa i davanje mišljenja, izradilo je traženu usporedbu i dalo svoje mišljenje, pod poslovnim brojem, klasa: 602-04/2101/40, urbroj: 380-65-01-21-2 od 1. prosinca 2021., usporedivši sveučilišni preddiplomski i diplomski studij programa geodezije i geoinformatike, Geodetskog fakulteta, kojim se steče akademski naziv magistar inženjer geodezije i geoinformatike, sa sveučilišnom dodiplomskim studijskih programom Brodogradnje, smjer: Projektiranje i konstrukcija broda, Tehničkog fakulteta, kojim je tužitelj stekao akademski naziv diplomirani inženjer brodogradnje (magistar inženjer brodogradnje).

              Isto tako je izvršena i dodatna usporedba sveučilišnog preddiplomskog i diplomskog studija programa geodezije i geoinformatike koji se izvodi na Geodetskom fakultetu, s poslije diplomskim sveučilišnim specijalističkim studijskim programom geodezije i geoinformatike na Geodetskom fakultetu, kojim je tužitelj stekao akademski naziv sveučilišni specijalist geodezije i geoinformatike.

              Na temelju izvršene procjene je utvrđeno da su studijski programi kompatibilni i usporedivi u 49,9 ECTS-a od ukupno 300 ECTS, koji se stječu završetkom sveučilišnog preddiplomskog studijskog programa geodezija i geoinformatika (180 ECTS-a) i sveučilišnog diplomskog studijskog programa geodezija i geoinformatika (120 ECTS), sve kako je opisano u spomenutom mišljenju Povjerenstva.

12.              Slijedom naprijed navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporenog rješenja navodi da iz podataka predmeta spis proizlazi kako su neosnovani prigovori tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, odnosno da mu nije omogućeno očitovanje o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje ove upravne stvari, jer je zaključkom od 31. kolovoza 2021. pozvan da dostavi traženu dokumentaciju, a zaključkom od 14. prosinca 2021. je pozvan da se pisano očituje o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima u vezi ove upravne stvari.

13.              Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano, te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

14.              S obzirom da tužitelj u žalbi ne ističe niti jedan pravno odlučan razlog kojim bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravilnost primjene mjerodavnog prava, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke presude).

15.              Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, tužitelju sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan i riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 5. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan,v.r.