- 1 -              Poslovni broj: Usž-4048/22-2

Poslovni broj: Usž-4048/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. Š. iz S., koju zastupa opunomoćenik H. B., odvjetnik u O., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi utvrđivanja plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-867/22-11 od 1. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-867/22-11 od 1. rujna 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje             

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/22-01/8, urbroj: 566-01/1-22-2 od 21. veljače 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za upravljanje ljudskim potencijalima, klasa: UP/I-120-01/21-01/21, urbroj: 511-01-157-21-5 od 17. prosinca 2021., kojim je tužiteljici, državnoj službenici Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Hrvatskog centra za razminiranje na radnom mjestu nadzornik za organizacijske poslove za koje je kao uvjet propisan završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine i najmanje jedna godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, s ukupno 26 godina, 2 mjeseca i 14 dana radnog staža, a od toga 14 godina, 9 mjeseci i 17 dana staža u državnim tijelima na dan 1. listopada 2019. utvrđeno da ostvaruje pravo na plaću prema kriterijima pobliže navedenima u točki 1. izreke tog rješenja. U točki 2. izreke rješenja se određuje da plaću službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a u točki 3. da se plaća po navedenom rješenju isplaćuje od 1. listopada 2019. U točki 4. izreke tog rješenja se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

4.              Dalje u žalbi tužiteljica pobliže opisuje kronologiju događaja i navodi slijed poduzetih radnji u postupku, a pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita.

5.              Prije svega upire na niz postupovnih povreda, kao i na netočan navod da je strankama dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora, s obzirom da sud nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice, a nije bila u mogućnosti ni očitovati se o navodima iz isprava koje je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu, jer joj nisu dostavljeni. S tim u vezi tužiteljica ukazuje na isprave na koje se sud poziva u pobijanoj presudi (dopis Ravnateljstva civilne zaštite od 19. studenoga 2021.), navodeći u obrazloženju razloge zbog kojih iz navedenog dopisa proizlazi "da tužiteljica ni prije donošenja rješenja o rasporedu u Ravnateljstvo civilne zaštite nije radila na poslovima protuminskog djelovanja u smislu članka 2. Zakona o protuminskom djelovanju". Dalje se u dopisu navodi i stajalište Ravnateljstva civilne zaštite iz kojeg proizlazi da se preuzimanje materijalnih prava i drugih naknada odnosi samo na zaposlenike koji su raspoređeni na poslovima protuminskog djelovanja s posebnim uvjetima rada, a ne i na zaposlenike koji su na temelju članka 12. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje (dalje: Kolektivni ugovor), imali pravo na položajne i druge dodatke.

6.              Nadalje u žalbi tužiteljica daje osvrt i na druge dokazne prijedloge, koje sud nije uvažio, a niti se posebno očitovao (vezano uz rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: UP/I-120-01/19-01/61, urbroj: 511-01-157-19-2 od 2. siječnja 2020., doneseno u povodu žalbe D. K. (raspoređenog na radno mjesto voditelja ispostave) u svezi priznavanja prava na dodatak na plaću od 30% iz članka 12. Kolektivnog ugovora. Dodaje da iz navedenog rješenja proizlazi da je D. K. i drugim djelatnicima zaposlenim na administrativnim i drugim poslovima priznato pravo na dodatak na plaću koji su i ranije ostvarivali kao zaposlenici Hrvatskog centra za razminiranje (dalje: HCR), a koji dodatak im pripada na temelju članka 12. Kolektivnog ugovora, za pobliže navedena radna mjesta, a koji članak je još uvijek na snazi i proizvodi pravne učinke. Vezano uz navedeno, tužiteljica dodaje da je predložila sudu da pribavi dopis Ravnateljstva civilne zaštite, klasa: 035-01/19-01/01, urbroj: 511-01-355-19-11 od 3. lipnja 2019., a na okolnost utvrđenja da prema izraženom stajalištu u tom dopisu svi zaposlenici, odnosno radna mjesta navedena u članku 12. preuzetog Kolektivnog ugovora obavljaju poslove protuminskog djelovanja, ali navedeni dokazni prijedlog sud nije proveo, a niti je prijedlog posebno razmotrio.

7.              Dalje u žalbi tužiteljica navodi da su po prestanku rada HCR-a sva radna mjesta koja se nisu odnosila na obavljanje poslova protuminskog djelovanja ukinuta, a zaposlenici su raspoređeni unutar MUP-a na odgovarajuće poslove. Tako je i tužiteljica na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, klasa: UP/I-112-02/19-02/1, urbroj: 511-01-157-19-105 od 25. rujna 2019. s danom 1. listopada 2019. raspoređena u Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje na radno mjesto – nadzornik za organizacijske poslove, što znači da je ostala u Sektoru (HCR-u) i dalje obavlja iste poslove u Ministarstvu unutarnjih poslova (Ravnateljstvo civilne zaštite), ali drugačijeg naziva sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova od 8. travnja 2019. na radnom mjestu nadzornik za organizacijske poslove.

8.              Zbog navedenih razloga tužiteljica drži da svi zaposlenici sektora koji su raspoređeni u Ravnateljstvo civilne zaštite, HCR imaju pravo na utvrđene dodatke na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske, odnosno Zakona o protuminskom djelovanju i članku 12. Kolektivnog ugovora, a tužiteljica je uskratom prava na dodatak stavljena u nejednak položaj u odnosu na druge nekadašnje zaposlenike HCR-a, koji su sada raspoređeni u Ravnateljstvo civilne zaštite i kojima je priznato pravo na dodatak od 30% sukladno članku 12. Kolektivnog ugovora, a koji su taj dodatak ostvarivali i ranije obavljajući iste poslove u HCR. Tužiteljica dalje navodi da se radi o sljedećim radnim mjestima: ravnatelj, zamjenik ravnatelja, pomoćnik ravnatelja, načelnik odjela, predstojnik ureda ravnatelja (35%), predstavnik podružnice, voditelj odsjeka, viši savjetnik, savjetnik, stručni suradnik (30%).

9.              Konačno, tužiteljica smatra da bi njezino saslušanje u upravnom sporu na okolnost koje poslove radnog mjesta koje je obavljala u okviru HCR-a i u okviru Ravnateljstva civilne zaštite, Hrvatskog centra za razminiranje, bilo od značaja za pravilno odlučivanje o predmetnoj stvari, a predloženi dokaz je sud odbio provesti rješenjem od 25. kolovoza 2022., uz obrazloženje da u Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu MUP-a od 8. travnja 2019. nisu navedena sva radna mjesta i opisi poslova za ista u Kolektivnom ugovoru preuzeta Odlukom Vlade Republike Hrvatske.

10.              Tužiteljica zaključuje da je sud opisanim postupanjem počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, jer je bio dužan izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka, tj. razlozima zbog kojih je odbio izvesti predložene dokaze (članak 60. stavak 4. ZUS-a), a zbog pogrešne primjene odredbi ZUS-a je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno, što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava i donošenja nezakonite odluke.

11.              Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te donese odgovarajuću odluku o predmetnoj stvari sukladno žalbenim navodima i usvoji tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora. Tužiteljica traži i trošak žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

12.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

13.              Žalba nije osnovana.

14.              Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužiteljica žalbom osporava i u granicama razloga navedenih u žalbi, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pri tome na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da izneseni navodi ne utječu na zakonitost pobijane presude.

15.              Prije svega valja reći da je prvostupanjski sud tijekom upravnog spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, zbog čega nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.

16.              U obrazloženju presude prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i time postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a, a ujedno je odgovorio i na sve navode iz tužbe pojedinačno.

17.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a), kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora, a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, u skladu s člankom 55. stavkom 3. ZUS-a, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, uz razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.

18.              Prvostupanjski sud je prethodno donošenju pobijane presude održao javnu raspravu 25. kolovoza 2022. i time strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a.

19.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu od 1. listopada 2013. zaposlena u Hrvatskom centru za razminiranje (na radnom mjestu viši referent za administrativne poslove), a Anexom Ugovora o radu od 2. siječnja 2015. određeno je da će tužiteljica obavljati poslove stručnog suradnika za organizacijske poslove, utvrđene i opisane u Pravilniku o sistematizaciji i opisu poslova. Iz Pravilnika o sistematizaciji i opisa poslova u Hrvatskom centru za razminiranje od 27. veljače 2018. proizlazi da stručni suradnik za organizacijske poslove obavlja administrativno-tajničke i korespondentske poslove Ureda, naročito vezane uz aktivnosti ravnatelja i predstojnika ureda, organizira službena putovanja za ravnatelja, predstojnike ureda i pomoćnike ravnatelja, prati sastanke Kolegija i ostale sastanke po nalogu ravnatelja i sastavlja bilješke s tih sastanaka te obavlja i druge poslove po nalogu ravnatelja i predstojnika Ureda ravnatelja.

20.              Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je Ministarstvo unutarnjih poslova s danom 1. siječnja 2019. preuzelo javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje, među ostalim i tužiteljicu, a Hrvatski centar za razminiranje je prestao postojati, sukladno članku 73. Zakona o izmjenama Zakona o protuminskom djelovanju ("Narodne novine", 118/18.).

21.              Dalje iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica rješenjem o rasporedu od 25. rujna 2019. raspoređena u Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje, na radno mjesto – nadzornik za organizacijske poslove. Shodno tome je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem i utvrđeno pravo na plaću, sukladno kriterijima pobliže navedenima u tom rješenju.

22.              Dalje u obrazloženju pobijane presude sud navodi primijenjene mjerodavne propise, a predmet upravnog spora je bilo ima li tužiteljica pravo i nadalje, za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje ("Narodne novine", 25/18), sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o isplati materijalnih prava i drugih naknada državnim službenicima zaposlenima na poslovima protuminskog djelovanja ("Narodne novine", 138/21.) zadržati pravo na položajni dodatak od 30%.

23.              Prema očitovanju Ravnateljstva civilne zaštite od 19. studenog 2021., dostavljenom u svezi dopisa Uprave za ljudske potencijale od 1. rujna 2021., proizlazi da tužiteljica ni prije donošenja rješenja o rasporedu u Ravnateljstvo civilne zaštite nije radila na poslovima protuminskog djelovanja u smislu članka 2. Zakona o protuminskom djelovanju. Sukladno iznesenom stajalištu navedena Odluka Vlade Republike Hrvatske se odnosi na preuzimanje materijalnih prava i drugih naknada samo za one zaposlenike koji su raspoređeni na poslovima protuminskog djelovanja s posebnim uvjetima rada, a ne i na zaposlenike koji su na temelju članka 12. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike HCR-a imali pravo na položajne i druge dodatke.

24.              Slijedom iznesenog, a s obzirom da tužiteljica ne obavlja poslove protuminskog djelovanja u smislu navedenog članka Zakona, već administrativno-tajničke poslove za koje nisu propisani posebni uvjeti rada, pri određivanju visine plaće se ne primjenjuje Kolektivni ugovor za javne službenike i namještenike HCR-a, već Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", 112/2017., 12/2018., 2/2019., 19/2019. i 66/2020.).

25.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja te primjenom mjerodavnih propisa je sud prihvatio zaključke tuženika navedene u osporenom rješenju, odnosno da tužiteljica rješenjem o plaći više ne zadržava pravo na posebni dodatak od 30% jer ne obavlja poslove protuminskog djelovanja. Takav zaključak se temelji na nespornom utvrđenju da je tužiteljica u Hrvatskom centru za razminiranje obavljala administrativno-tehničke i korespondentske poslove, a koje je nastavila obavljati i u Ravnateljstvu civilne zaštite na radnom mjestu nadzornik za organizacijske poslove, a članak 2. stavak 2. Zakona o protuminskom djelovanju ("Narodne novine", 110/2015., 118/2018. i 98/2019.) taksativno navodi poslove koji se smatraju poslovima protuminskog djelovanja.

26.              Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a pravilnost tih činjenica tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju, Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tužiteljici pravilno plaća određena sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.). Stoga je odbivši tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, pravilno potvrdio tuženikovo rješenje zakonitim.

27.              Također je sud dao osvrt i na razloge zbog kojih nije proveo daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužiteljice, odbivši kao nesvrsishodan prijedlog da se provede dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost poslova radnog mjesta, koje je ranije obavljala, a potom nastavila u Ravnateljstvu civilne zaštite, jer je ocijenio da su bitne činjenice već pravilno utvrđene, a i utemeljene na podacima dokumentacije spisa predmeta.

28.              Ocjenjujući osnovanost žalbe u dijelu koji se odnosi na neprihvaćanje dokaznih prijedloga tužiteljice, valja istaknuti sljedeće:

              Polazeći od činjenice da je obveza svih sudova u Republici Hrvatskoj provoditi sudske postupke uz poštivanje jamstava koja su imanentna ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, a imajući na umu žalbene navode tužiteljice, u ovom žalbenom postupku je potrebno utvrditi je li konkretni prvostupanjski upravni spor proveden u skladu s pravom na pošteno suđenje, odnosno načelom jednakosti oružja. Načelo jednakosti oružja, kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje, zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost i snošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Ovo načelo, međutim, kao jedan od ključnih elemenata poštenog suđenja, ne podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke, već da omogući stranci, pod uvjetima koji ju ne stavljaju u podređen položaj u odnosu na drugu stranu u postupku, stvarno i djelotvorno, osporavati sva relevantna utvrđenja javnopravnih tijela iz upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu. Stoga je radi osiguravanja načela jednakosti oružja u upravnom sporu, obveza nadležnog suda voditi postupak na način koji ne favorizira nijednu stranu u sporu.

29.              Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan predmet, ovaj Sud zaključuje da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje dokaza koje je predložila tužiteljica (uvid u spis prvostupanjskog tijela i saslušanje tužiteljice).

30.              Naime, u prvostupanjskom upravnom sporu tužiteljica je u bitnom osporavala zaključke javnopravnih tijela u svezi primjene mjerodavnog materijalnog prava, prije svega ocjene je li tužiteljici i nadalje pripada pravo na položajni dodatak od 30%, zbog čega je u upravnom sporu, kao i tijekom žalbenog postupka, trebalo raspraviti samo o pravnim pitanjima, dok pravilnost utvrđenih činjenica tužiteljica ni ne spori, već je sporna samo primjena prava.

31.              Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da neprovođenjem daljnjeg dokaznog postupka, odbijajući prijedlog za saslušanjem tužiteljice, u okolnostima konkretnog slučaja, s obzirom da je prvostupanjski sud izvršio uvid u spis prvostupanjskog tijela, ne može se smatrati postupovnom povredom prvostupanjskog suda koja bi dovela u pitanje ostvarivanje prava tužiteljice s osnove mjerodavnog propisa, a niti ostvarivanje ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje. Tužiteljica u žalbi u bitnom ustraje na drugačijoj interpretaciji u svezi primjene mjerodavnih propisa, ali činjenice koje su od značaja za ocjenu pravilnosti i zakonitosti donesenih odluka nije s uspjehom osporila.

32.              Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenio da je pobijana presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava.

33.              Budući da ovaj Sud nije ocijenio osnovanim žalbene razloge kojima tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu niti je utvrdio da postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i presudu potvrdio.

34.              Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 5. travnja 2023.

 

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić v.r.