Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4319/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. T., L., V. B. i S. I., kojeg zastupa opunomoćenica N. P., odvjetnica u M. P. R. R. odvjetničkom društvu d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1746/21-7 od 3. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1746/21-7 od 3. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1746/21-7 od 3. listopada 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-03/17-01/46, URBROJ: 513-04-21-2 od 12. travnja 2021. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbi iznosi kronološki tijek utvrđenih činjenica na način kako su ih utvrdila javnopravna tijela i prvostupanjski sud te iznosi da su takva utvrđenja netočna, a pobijana rješenja i prvostupanjska presuda nezakoniti. Stava je da prvostupanjski sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, već je svoje obrazloženje utemeljio na obrazloženju iz rješenja tuženika. Navodi da je tužitelj u tužbi istaknuo da on nikada nije bio član društva ni član uprave društva G. U. d.o.o., odnosno K. U. d.o.o. Ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije iznio razloge zbog kojih dokaze dostavljene od strane tužitelja nije smatrao relevantnima, a iz kojih je proizlazilo da se tužitelja ne može smatrati poreznim jamcem za obveze društva. Osvrće se i na to da je sud odbio izvođenje dokaza financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost izvršenih isplata, kao i da nije nastala šteta za državni proračun. Navodi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio pravno sljedništvo navedenih društava, kao ni okolnost da je tužitelj bio članom društva ili članom uprave predmetnih društava, kao i da je nejasno iz kojih razloga se namirenje duga nije ostvarilo preko odnosnog društva. Stava je da nisu ispunjene pretpostavke za naplatu predmetnog duga od poreznog jamca. Ističe da je, u slučaju da postoji odgovornost tužitelja kao poreznog jamca, bilo potrebno utvrditi u kojem razdoblju je tužitelj bio član uprave društva te koje konkretne radnje je eventualno poduzeo da bi se one mogle smatrati zloporabom ovlasti. Opetovano ističe tužbene navode da društva C. d.o.o. i G. D. d.o.o. ne predstavljaju povezana društva te da porezna tijela nisu valjano obrazložila vezu s društvom K. U. d.o.o., odnosno G. U. d.o.o., a da je prvostupanjski sud, prihvaćanjem takvog stava, nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da nije nastala šteta za državni proračun, čak i kada bi se tumačilo da je tužitelj odgovoran za eventualni porezni dug društva G. D. d.o.o. U žalbi daje svoj osvrt na institute preuzimanja duga i preuzimanja ispunjenja te ističe da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose dok oni nisu u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima i moralu društva. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i presudom sam riješi stvar na način da poništi osporavana rješenja, a podredno da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak te obveže tuženika na snošenje troška upravnog spora i žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Rješenjem tuženika od 21. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja 18. rujna 2017. kojim je utvrđeno da je tužitelj, kao porezni jamac, odgovoran zbog zlouporabe prava, za dospjele neplaćene porezne obveze trgovačkog društva G. D. d.o.o. Z., (u trenutku donošenja rješenja G. U. d.o.o. Š.,) koje su na dan 10. srpnja 2015. iznosile 19.574.067,27 kuna, na način kako je to specificirano u I. točki izreke, utvrđeno je da porezni jamac za dug iz točke I. izreke tog rješenja odgovoran za iznos od 8.618.531,73 kuna duga (točka II. izreke), uz nalog da iznos duga uplati u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja (točka III. izreke) te da će se u slučaju da porezni jamac ne postupi po nalogu, naplata provesti prisilnim putem na cjelokupnoj imovini tužitelja (točka IV. izreke).
7. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio uvidom u dokumentaciju priloženu u tijeku spora, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavanih odluka (članak 33. stavak 2. ZUS-a). Iz obrazloženja osporavanih rješenja, koje prihvaća i prvostupanjski sud, proizlazi pravilnim zaključak da je u provedenom postupku utvrđeno postojanje osnove da se tužitelja smatra poreznim jamcem odgovornim za neplaćene porezne obveze navedenog poreznog dužnika zbog zlouporabe ovlasti pri vođenju poslovanja društva. Stoga je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno i na njega pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je doneseno rješenje o naplati poreznog duga od osobe koja kao porezni jamac odgovara za obveze društva.
8. Odredbom članka 29. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16.; dalje: OPZ) propisano je da članovi uprave i izvršni direktori društva kapitala odgovaraju kao porezni jamci ako pri vođenju poslova društva zloupotrebljavaju svoje ovlasti što ima za posljedicu nemogućnost ispunjenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa i oštećenje poreznog tijela. Radnjama kojima se oštećuje porezno tijelo kao vjerovnik u porezno-dužničkom odnosu osobito se smatraju: preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društva radi postizanja ciljeva koje ne bi sam mogao postići, a koji su zabranjeni, umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa (stavak 2.). Osobna odgovornost postoji i u slučaju osobe koja se koristi drugim osobama koje djeluju kao njegovi povjerenici, tako da se u društvu kao član iskazuje netko drugi, ali to čini po nalogu i uputama te osobe (stavak 3.). Za podmirenje obveza društva, ali najviše do visine ostvarene koristi, supsidijarno odgovaraju i povezane osobe u čiju korist je poduzeto raspolaganje na štetu društva, što za posljedicu ima neispunjavanje obveze iz porezno-dužničkog odnosa (stavak 4.).
9. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj, kao direktor povezanog društva C. d.o.o. izbjegavao platiti obveze prema društvu G. D. d.o.o., u kojoj je također bio direktor, iznos od 6.702.836,96 kuna u vrijeme blokade računa G. D. d.o.o. te je u 2014. plaćao obveze za G. D. d.o.o. prema HGK i H. d.d. u iznosu od 1.915.694,77 kuna, čime je ostvario obilježje zloporabe prava
10. Naime, tužitelj je u vrijeme blokade računa društva G. D. d.o.o. potpisao Aneks ugovora o zakupu u upravljanju od 1. srpnja 2014. u ime oba povezana društva za iznajmljivanje navedene garaže povezanom društvu C. d.o.o., a zatim kao direktor društva C. d.o.o. nije platio obveze društvu G. D. d.o.o. u iznosu od 6.634.086,96 kuna.
11. Odredbom članka 14. stavaka 1. i 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 91/10. i 112/12.) propisano je da je obračunsko plaćanje namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja. Ovršenik – poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.
12. U pogledu žalbenih navoda tužitelja da činjenice u predmetnom postupku pogrešno utvrđene i da tužitelj nije bio član ili član uprave predmetnih društava, kao i da je nejasno iz kojih razloga se namirenje duga nije ostvarilo preko trgovačkog društva, ovaj Sud je stava da su porezna tijela i prvostupanjski sud pravilno utvrdili navedene okolnosti te da su osporavane odluke poreznih tijela zakonite.
13. Dopustivost provođenja postupka utvrđivanja zlouporabe prava proizlazi i iz članka 10. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ 152/11., 111/12. i 68/13.) prema kojemu onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po tom Zakonu ne odgovara za te obveze. Smatra se prema stavku 4. toga članka Zakona, da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. toga članka naročito: ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen (točka 1.), ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike (točka 2.), ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina (točka 3.), i ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze (točka 4.).
14. Stoga je prema ocjeni ovog Suda pravilno utvrđeno da se tužitelj ima smatrati poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate u utvrđenom iznosu sukladno mjerodavnim odredbama zakona na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud.
15. Što se tiče tužiteljevog prijedloga za izvođenje dokaza vještačenjem, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3 ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a, što je prvostupanjski sud i učinio.
16. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani te bez utjecaja na rješavanje predmetne stvari, a osobito jer se u bitnome radi o istim prigovorima koje je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključcima je u bitnome suglasan i ovaj Sud.
17. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
18 Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
19. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 5. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.