Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3845/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. n. d.o.o., J., kojeg zastupa opunomoćenik A. I., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3937/2021-11 od 6. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3937/2021-11 od 6. lipnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3937/2021-11 od 6. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/21-01/80, urbroj: 513-04-21-2 od 28. listopada 2021. i Porezne uprave, Područnog ureda u D. klasa: UP/I-471-02/20-01/111, urbroj: 513-07-19-20-5 od 16. studenoga 2020. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da osim što je osporio primjenu materijalnog prava da je osporio i ključne činjenice o kojima je ovisila pravilna primjena materijalnih propisa. Naime, osporio je da je uopće ostvario dohodak, da postoje odluke skupštine o uporabi dobiti, o isplati dobiti članovima društva, da je nekretnina korištena za bilo koje potrebe osim za potrebe obavljanja djelatnosti, kao što je osporio i način utvrđenja porezne obveze. Ističe da se nekomercijalni smještaj smije izdavati jedino i isključivo bez naplate i to članovima obitelji i prijateljima i takav smještaj se upravo iz tog razloga kategorizira kao nekomercijalni. Smatra da je postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika i jedan od svojih objekata registrirao kao nekomercijalni te ga bez naplate izdavao jedino članovima obitelji i prijateljima koje je uredno prijavio u sustavu eVisitor, a za što nije ostvario nikakav prihod. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu te presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 16. studenoga 2020. kojim se tužitelju utvrđuje manje obračunati porez na dohodak od kapitala i porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2019.
7. Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi tužitelja, održao raspravu, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak i poreza dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2019. o čemu je sastavljen zapisnik od 25. rujna 2020. Tijekom nadzora je utvrđeno da tužitelj, trgovačko društvo, obavlja poduzetničku djelatnost, a da je članica društva, direktorica i jedini osnivač tužitelja R. C. tijekom 2016., 2017., 2018. i 2019. stambenu građevinu naziva K. n. p., koja je dio imovine društva, koristila samo za privatne potrebe, na način da je taj objekt davala na korištenje članovima svoje obitelji i prijateljima, da ih je prijavila na eVisitor – Informacijski sustav za prijavu i odjavu turista Ministarstva turizma te da je te usluge smještaja obavljala bez fakturiranja poreza na dodanu vrijednost.
10. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni Suda tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članka 8. stavka 3. i članka 33. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14. i 115/16.) te odredbe članka 30. stavaka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 173/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.) odnosno članka 66. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/16. i 106/18.).
12. Prema odredbi članka 8. stavka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost obavljanjem usluga uz naknadu smatra se korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, za koja je u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez i obavljanje usluga bez naknade od strane poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti. Sukladno odredbi članka 33. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezna osnovica kod usluga iz članka 8. stavka 3. toga zakona je ukupni trošak obavljanja usluga.
13. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak/04 propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja i udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju, dok prema stavku 2. toga članka izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz stavka 1. toga članka smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršene tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. toga zakona od koje se plaća porez na dobit. Sukladno članku 66. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak/16 izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. toga zakona smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. toga zakona od koje se plaća porez na dobit.
14. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tužbene navode tužitelja uz obrazloženje s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
15. Uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud, prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenje poreznih tijela da je tužitelj, kao osobe koje su koristile stambeni objekt K. n. p. u sustavu eVisitor prijavio članove obitelji i prijatelje. Navedeni objekt služi isključivo za privatne potrebe vlasnika društva te je R. C. kao član društva omogućila sebi koristi za koje nema pravne osnove. Stoga je pravilno prvostupanjsko tijelo sukladno odredbi članka 11. stavka 2. Općeg poreznog zakona kojom je propisano da će porezno tijelo utvrditi poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove. Pravilan je zaključak tuženika da takve skrivene dobiti u obliku izuzimanja imovine u vlasništvu društva za privatne potrebe člana društva predstavljaju dohodak od kapitala po osnovi izuzimanja sukladno citiranim odredbama Zakona o porezu na dohodak. Porezno tijelo je vrijednost obavljenih usluga noćenja odredilo na temelju prosječne cijene noćenja po osobi iskazane u cjeniku tužitelja te usporednim podacima. Porezna osnovica po osnovi izuzimanja za obračun dohotka od kapitala je tržišna vrijednost izuzetih dobara i usluga uvećana za porez na dohodak, a obveznik obračuna, obustave uplate poreza je tužitelj iz kojeg je bez pravne osnove izuzet novac za povlastice koje se odnose na privatni život člana društva. Predmetna izuzimanja poslovne imovine poreznog obveznika, a za koju je odbijen pretporez, za privatne potrebe oporezivo je i porezom na dodanu vrijednost.
14. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te pravilno ocijenio rješenje tuženika zakonitim.
15. Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja, s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
16. Što se tiče žalbenog navoda da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju činjenice nisu sporne nije osnovan. Naime, iako u žalbi tužitelj ističe da je osporio ključne činjenice, iz spisa tuženika proizlazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari nisu sporne. Naime, tužitelj nije osporio činjenicu da je objekt K. n. p. korišten za privatne potrebe direktorice i osnivača tužitelja koji je ona davala na korištenje članovima obitelji i prijateljima te da je navedene usluge obavljala bez fakturiranja poreza na dodanu vrijednost.
17. Ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, odnosno prihvatio obrazloženja poreznih tijela, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
18. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
19. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
20. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 5. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.