- 1 -              Poslovni broj: Usž-4213/22-7

                                               Poslovni broj: Usž-4213/22-7

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan - Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. S. d.o.o. S. N., kojeg zastupa opunomoćenik D. J., odvjetnik u O. društvu J., V. & H., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi donošenja dopunskog rješenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1131/17-9 od 19. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1131/17-9 od 19. rujna 2018.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-415-05/16-01/108, urbroj: 513-04/17-03 od 15. ožujka 2017. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/11-01/743, urbroj: 513-02-3005/14-16-25 od 1. veljače 2016. (točka II. izreke), naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijepisa te presude, obračuna i tužitelju isplati zatezne kamate na više plaćeni iznos od 172.102,25 kuna, a koji iznos je plaćen Poreznoj upravi 19. srpnja 2011. (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa te odluke tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna (točka IV. izreke).

2.              Rješenjem tuženika od 15. ožujka 2017. odbijena je tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 1. veljače 2016. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja.

3.              Protiv prvostupanjske presude tuženik podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi iznosi kronologiju postupanja javnopravnih tijela i Upravnog suda u Zagrebu u predmetu utvrđivanja obveze plaćanja carinskog duga, okončanog presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1282/12-31 od 14. siječnja 2015. kojom su poništena oba tada osporena rješenja javnopravnih tijela. Tuženik nadalje ističe da je tužitelj 4. kolovoza 2015. podnio zahtjev za izvršenje presude i povrat plaćenog carinskog duga sa zakonskim zateznim kamatama. Prvostupanjsko tijelo je 8. prosinca 2015. donijelo rješenje kojim je tužitelju odobren povrat plaćenog carinskog duga, zateznih kamata i daljnjih kamata. Dana 31. prosinca 2015. tužitelj je podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja u kojemu je istaknuo da su mu rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. prosinca 2015. obračunate kamate samo na iznos više plaćene carine i poreza na dodanu vrijednost, ali ne i na plaćeni iznos zateznih kamata i daljnjih kamata. Polazeći od toga da je rješenjem od 8. prosinca 2015. odlučeno o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, prvostupanjsko tijelo je odbilo tužiteljev zahtjev za donošenje dopunskog rješenja, a tuženik odbio žalbu protiv toga rješenja. Smatrajući da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu odlučeno o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, tuženik zaključuje da je osporena presuda prvostupanjskog suda nezakonita. Neutemeljenim smatra zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelju trebalo utvrditi povrat kamata na plaćene zatezne kamate. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i odluči u skladu s člankom 74. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; u daljnjem tekstu: ZUS).    

4.              Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika u bitnom ističe da je u konkretnom slučaju mjerodavan članak 237. Carinskog zakona (“Narodne novine”, 78/99., 94/99., 117/99., 73/00., 92/01., 47/03., 140/05., 138/06., 60/08., 45/09. i 56/10.) kojim je propisano ako carinarnica vrati svotu uvozne ili izvozne carine, uključujući i svotu kamate odnosno zatezne kamate koje je obračunala prilikom naplate, obračunat će i platiti kamatu sukladno propisima o zateznoj kamati. Polazeći od navedenog, smatra da je carinarnica dužna obračunati i platiti i kamate na iznos neosnovano plaćenih kamata. Ističe i to da je Upravni sud Republike Hrvatske davno zauzeo stajalište da je neosnovano naplaćeni iznos – iznos u koji su uključene i kamate zbog nepravodobnog plaćanja te na tako utvrđen cjelokupan iznos „primatelj ima pravo na kamate, a ne samo na iznos carinskih i poreznih obveza“. Predlaže odbijanje žalbe tuženika.

5.              Odlučujući o žalbi tuženika Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Usž-344/19-2 od 13. veljače 2020. poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1131/17-9 od 19. rujna 2018., odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-05/16-01/108, urbroj: 513-04/17-03 od 15. ožujka 2017. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/11-01/743, urbroj: 513-02-3005/14-16-25 od 1. veljače 2016.,  kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

6.              Protiv presude ovog Suda od 13. veljače 2020. tužitelj je podnio ustavnu tužbu.

7.              Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-1889/2020 od 8. studenoga 2022. ustavnu tužbu usvojio, ukinuo presudu Visokog upravnog suda poslovni broj Usž-344/19-2 od 13. veljače 2020. i predmet vratio na ponovni postupak ovom Sudu. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je Ustavni sud ocijenio da je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

8.              Žalba nije osnovana.

9.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

10.              Iz spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1282/12-31 od 14. siječnja 2015. poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/II-415-05/11-01/1093, urbroj: 513-04/12-5 od 17. veljače 2012. i rješenje Carinarnice Z., klasa: UP/I-415-02/11-01/743, urbroj: 513-02-41-90/09-11-3 od 7. srpnja 2011. kojim je tužitelju neosnovano naplaćena carina u iznosu od 429.494,62 kn, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 95.711,28 kn i kamate u iznosu od 170.030,21 kn od dana nastanka obveze do donošenja prvostupanjskog rješenja te daljnji iznos kamata od dana donošenja rješenja do uplate.

11.              Dana 30. lipnja 2015. tužitelj je prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za povrat uplaćenog iznosa. U zahtjevu je navedeno da je 19. srpnja 2011. Carinarnici Z. nepripadno uplaćen novčani iznos od 697.537,59 kn te se od Carinarnice Z. zahtijeva isplata „iznosa od 697.537,59 kn sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od dana 20. 07. 2011. godine“. Podneskom od 4. kolovoza 2015. tužitelj je ponovo od Carinarnice Z. zatražio uplatu iznosa od 697.537,59 kn sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od 20. srpnja 2011.

12.              Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske – Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/11-01/743, urbroj: 513-02-3005/14-15-23 od 8. prosinca 2015. obustavljen je postupak naknadne naplate carinskog duga i zateznih kamata, uplaćenih 19. srpnja 2011. te je tužitelju odobren povrat plaćenog iznosa od 697.308,15 kn od čega iznos od 429.494,62 kn na ime carine, iznos od 95.711,28 kn na ime poreza na dodanu vrijednost, iznos od 170.030,21 kn na ime zateznih kamata te iznos od 2.072,04 kn na ime daljnjih kamata. Pored navedenog, tužitelju se vraća i iznos od 269.397,47 kn na ime zateznih kamata na iznos više plaćenog javnog prihoda carine i poreza na dodanu vrijednost.

13.              Dana 29. prosinca 2015. tužitelj je prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja ističući da prvostupanjsko tijelo koje je odlučivalo o povratu plaćenog iznosa carine, poreza i kamata nije odlučilo o njegovu zahtjevu za obračun i plaćanje kamata na uplaćeni iznos od 172.102,25 kn. 

14.              Tužiteljev prijedlog je odbijen s obrazloženjem da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. prosinca 2015. odlučeno o svim pitanjima koja su predmet postupka te da se prema mjerodavnom članku 116. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. i 26/15.; u daljnjem tekstu: OPZ) na iznos dužnih kamata ne obračunavaju kamate, slijedom čega je tužitelju zakonito i pravilno utvrđen iznos koji mu se vraća.

15.              Tuženik je odbio tužiteljevu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom ističući da je rješenjem od 8. prosinca 2015. odlučeno o svim pitanjima koja su bila predmet postupka pa nije bilo osnove za donošenje dopunskog rješenja. Pored toga, tuženik je istaknuo kako nije osnovan tužiteljev navod da mu je trebalo utvrditi povrat kamata na plaćene zatezne kamate.

16.              U predmetnom upravnom sporu prvostupanjski sud je zaključio da rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. prosinca 2015. nije odlučeno o dijelu zahtjeva tužitelja koji se odnosi na traženje zateznih kamata na iznos od 172.102,25 kn, a koji iznos je plaćen 19. srpnja 2011., zbog čega je tuženik, odnosno prvostupanjsko tijelo, bilo u obvezi odlučiti o tom dijelu zahtjeva. Stoga prvostupanjski sud ocjenjuje da je donošenjem rješenja kojim je odbijen prijedlog za donošenje dopunskog rješenja, a posljedično i osporenim rješenjem tuženika, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.              Prvostupanjski sud ne prihvaća tumačenje članka 116. stavka 4. OPZ-a, dano od strane javnopravnih tijela, kojim je propisano da se na iznos dužnih kamata ne obračunavaju kamate, čija primjena u konkretnom slučaju isključuje obračunavanje i plaćanje tužitelju kamata na kamate koje je platio. Svoje stajalište prvostupanjski sud obrazlaže na način da je trenutkom neosnovanog plaćanja cjelokupnog iznosa od 697.308,15 kn i bez obzira iz kojih je razloga taj iznos bio plaćen, porezna uprava stekla tuđi novac u cjelokupnom iznosu te s njime od tada raspolagala, zbog čega na taj iznos u cjelini treba obračunati kamate. Sud ističe da je uplatom cjelokupnog iznosa na ime pogrešno određene obveze javnih davanja takvo potraživanje prestalo postojati, ali je istovremeno ustanovljeno novo eventualno potraživanje ranijeg obveznika prema javnopravnom tijelu (ovisno o rezultatu upravnog spora) u cijelom iznosu, a na koje potraživanje kamate teku od trenutka plaćanja i za cijeli iznos, a što, prema mišljenju prvostupanjskog suda, proizlazi i iz članka 116. stavka 3. OPZ-a. Stoga prvostupanjski sud smatra da je osnovano odrediti kamate tužitelju i za preostali dio uplate od dana plaćanja.

18.              Ovaj Sud se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da nadležno tijelo rješenjem od 8. prosinca 2015. nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka.

19.              Člankom 100. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.; u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.

20.              Polazeći od sadržaja tužiteljeva podneska od 30. lipnja 2015. kojim je tražio povrat isplaćenog iznosa sa zakonskim zateznima kamatama, kao i činjenice da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. prosinca 2015. djelomično odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za povrat plaćenog iznosa s kamatama, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije odlučeno o dijelu tužiteljeva zahtjeva. Naime, prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o povratu uplaćenog iznosa tužitelju u potpunosti, propustivši odlučiti o postavljenom zahtjevu na ime zateznih kamata. S obzirom na to da se radi o nezakonito nametnutoj poreznoj obvezi, koja je naknadno prestala postojati, radi se o novom potraživanju tužitelja prema tuženiku, iz kojeg razloga je potrebno obračunati zateznu kamatu na cjelokupno potraživanje.

21.              Slijedom na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjskom presudom je na zakonit način odlučeno o tužiteljevom zahtjevu te tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude. Osporenom presudom suda prvog stupnja poništena su nezakonita rješenja javnopravnih tijela te je javnopravnom tijelu naloženo obračunati i platiti tužitelju zatezne kamate pravilnom primjenom mjerodavnog prava, uz obvezivanje tuženika na snošenje troškova upravnog spora.

22.              Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 5. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

                 Sanja Štefan, v.r.