Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-228/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) A. P. sina F. iz G., OIB: …, 2) A. P. ud. I. iz S., OIB: …, 3) L. P. iz S., , OIB:…, 4) L. P. iz S., OIB: …, 5) Đ. P. iz S., . i 6) D. P. iz S., koje zastupa punomoćnica I. F. T., odvjetnica iz O., protiv tuženice R. H., koju zastupa zakonski zastupnik O.D.O. u S., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-109/2013 od 19. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-109/2013
od 19. svibnja 2017. i sudi tako da se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva
radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva na čest. 6273 k.o. G. i to tužitelja pod 1) A. P. sina F. za ½ dijela te tužitelja pod 2) A. P. ud. I., 3) L. P., 4) L. P., 5) Đ. P. i 6) D. P., svakog za po 1/10 dijela.

II Nalaže se tužiteljima pod 1) A. P., 2) A. P., 3) L. P., 4) L. P., 5) Đ. P. i 6) D. P. da solidarno naknade tuženici R. H. parnični trošak u iznosu od 729,98 EUR-a (5.500,00 kn), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se naprama tuženici navedenoj u tužbi da je tužitelj ad 1. suvlasnik i suposjednik ½ suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest.zem. 6273, ZU 834

Poslovni broj: 20 Gž-228/2023-2 2

k.o. G., te da su tužitelji ad 2, ad 3, ad 4, ad 5 i ad 6 suvlasnici i suposjednici svaki od njih za po 1/10 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 6273, ZU 834 k.o. G., pa se ovlašćuju tužitelji da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama suda i u katastarskom operatu, sve za k.o. G., upišu kao vlasnici I posjednici, odnosno suvlasnici i suposjednici naprijed citirane nekretnine u gore navedenim suvlasničkim dijelovima, uz istovremeni izbris tog prava vlasništva, s
imena i vlasništva tuženice, i to upisane R. H., na nekretnini koja je predmetom tužbenog traženja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljima troškove parbenog postupka u iznosu
od 19.381,28 kn, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv citirane presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne
primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda preinači, podredno ukine i
predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da nije zakonski utemeljeno putem parničnog postupka utvrđivati
da su tužitelji suposjednici neke nekretnine jer se pitanje posjeda utvrđuje u
upravnom postupku radi čega je u tom dijelu tužbu valjalo odbaciti. Nadalje,
saslušani svjedoci nisu posvjedočili o tome da su prednici tužitelja bili u kvalificiranom
posjedu 40 godina prije 6. travnja 1941. pa da bi se radilo o stjecanju prava
vlasništva temeljem pravnog pravila iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakona
niti je prvostupanjski sud sa sigurnošću utvrdio otkad su tužitelji u posjedu predmetne
nekretnine a time i da li su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Prilikom očevida na licu mjesta nije jasno vidljivo da su tužitelji u posjedu sporne
nekretnine, ista je zapuštena i neobrađena radi čega da nije dokazano da tužitelji
obrađuju nekretnine a niti je utvrđeno da baš u navedenim suvlasničkim udjelima
drže nekretninu u posjedu. Pored toga, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji
redovnim slijedom nasljeđivanja stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini pa
se postavlja pitanje jesu li pravo vlasništva stekli nasljeđivanjem, darovanjem ili
dosjelošću. Niti jedan od ovih pravnih osnova nije valjano obrazložen niti utemeljen
na dokazima izvedenim tijekom postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.

5. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-975/2017-2 od

28. svibnja 2018. preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst- 109/2013 od 19. svibnja 2017. tako da je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja pod 1) do 5) radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na čest. 6273 k.o. G., dok je u dijelu koji se odnosi na ovlaštenje tužitelja da se temeljem te presude u katastarskom operatu upišu kao suposjednici prvostupanjska presuda ukinuta i odbačena tužba.

6. Nadalje, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-
1676/2018-2 od 3. siječnja 2023. pod toč. I. izreke djelomično je prihvaćena revizija

Poslovni broj: 20 Gž-228/2023-2 3

tužitelja i ukinuta presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-975/2017-2 od

28. svibnja 2018. u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja i
uknjižbe prava suvlasništva na čest. 6273 k.o. G. i to tužitelja pod 1) A. P. sina F. za ½ dijela a ostalih tužitelja pod 2) A. P. ud. I., 3) L. P., 4) L. P. i 5) Đ. P. svaki za po 1/10 dijela (dio pod toč. 1. izreke) te u odluci o troškovima postupka (dio pod toč. 1. i toč. 2. izreke) te je predmet u tom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je pod toč. II. izreke odbačena kao nedopuštena revizija tužitelja u odnosu na dio pobijane presude kojim je odbačena tužba.

7. Dakle, u ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja i
uknjižbe prava suvlasništva na čest. 6273 k.o. G. i to tužitelja pod 1) A. P. za ½ dijela, a tužitelja pod 2) A. P. ud. I., 3) L. P., 4) L. P., 5) Đ. P. i 6) D. P. svakoga za po 1/10 dijela.

7.1. Pritom u odnosu na tužitelja pod 6) D. P. valja ukazati da u ranijoj drugostupanjskoj presudi isti nije obuhvaćen izrekom premda je naveden kao stranka u uvodu iste, međutim, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dijelom ukinuo presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-975/2017-2 od 28. svibnja 2018. te kako je u odnosu i na ovog tužitelja donesena pobijana prvostupanjska presuda to je u ovoj fazi postupka valjalo donijeti odluku i u odnosu na tužitelja pod 6) D. P..

8. Tuženica u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba parničnog
postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti po čl.

365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 -
dalje ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19, dalje ZID
ZPP), ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, to žalba tuženice zbog navedenog
žalbenog razloga nije osnovana.

9. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je tuženica upisana kao vlasnica za cijelo čest. 6273 k.o. G., u naravi vinograd (zemljišnoknjižni izvadak na listu spisa 8),

- da su u posjedovnom listu broj 959 za k.o. G. (list spisa 9) na čest. 6273 zv. P., u naravi oranica i voćnjak površine 1766 m2, evidentirani kao suposjednici F. P. sin A. tj. prednik tužitelja pod 1), I. P. A. tj. prednik tužiteljice pod 2) A. P. ud. I. te I. P. i T. P., svaki za po ¼ dijela,

- da je iz Ugovora o darovanju nekretnina od 9. kolovoza 2007. (list spisa 11 i
12) koji je zaključen između darodavatelja F. P. pok. A. i daroprimatelja A. P. sina F. te na kojemu je izvršena ovjera potpisa darodavatelja pred javnom bilježnicom u S. J. M. pod ovjerom broj Ov-1945/2007 od 9. kolovoza 2007.

Poslovni broj: 20 Gž-228/2023-2 4

razvidno da je predmet darovanja i ¼ čest. 6273 k.o. G., zv. P.,

- da je iz Ugovora o darovanju od 9. kolovoza 2007. (list spisa 13 i 14)
razvidno da je darodavateljica I. P. daroprimatelju A. P. darovala ¼ dijela čest. 6273 k.o. G. zv. P., a koji Ugovor je ovjeren kod javne bilježnice u S. J. M. pod ovjerom broj Ov-1947/2007 od 9. kolovoza 2007.,

- da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni
broj O-2960/2009, UPP/54/2010 iza pok. I. P. pok. A. (list spisa 15 do 17) slijedi da su njegovim nasljednicima proglašeni supruga A. P. te kćeri L. P. i L. P.,

- da je iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu
poslovni broj O-1395/2002 od 16. svibnja 2002. iza pok. T. P. pok. A. (list spisa 18) razvidno da su njegovim nasljednicima proglašeni supruga R. P. ud. T. te sinovi Đ. P. i D. P. s tim što su djeca ostavitelja proglašena nasljednicima svaki za po ½ dijela na nekretninama u k.o. G.,

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu iza pok. A. P. pok. Ivana poslovni broj O-42/1972-4 od 31. ožujka 1972. (list spisa 29) slijedi da su njegovim nasljednicima i to svaki za po ¼ dijela proglašeni sinovi F. P., T. P., I. P. te kći I. P.,

- da iz rješenja Općinskog komiteta za privredu Općine O., Uprave za katastar i geodetske poslove UP/I-334-1987 od 12. listopada 1987. (list spisa 30)
slijedi da je došlo do promjena podataka o zemljištu u posjedovnom listu broj 98 za
k.o. G. te da je do promjene došlo temeljem Ugovora o diobi od 1. srpnja 1983. (list spisa 31 do 33) prema kojem je čest. 6273 k.o. G. pripala F. P. pok. A., T. P. pok. A., I.P. pok. A. i I. P. pok. A.,

- da je rješenjem NO Kotara S. – Sekretarijata za unutrašnje poslove broj 04-14302/1-1961 od 31. kolovoza 1961. utvrđeno da je imovina Bratovštine crkvice rimokatoličke Sv. I. od G. postala društvenim vlasništvom, a koja imovina se sastoji, između ostalog, i od čest. 6273 k.o. G. te je na tom rješenju rukom napisan poslovni broj Z-518/61 (list spisa 36) i

- da je Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u S. donijela odluku poslovni broj Reg. A 665/1947 od 1. svibnja 1947. (list spisa 83) kojom obrađivaču A. P. pok. I. i članovima njegove obitelji nije priznato vlasništvo čest. 6273 k.o. G., u naravi vrt i pašnjak površine 1766 m2, s obrazloženjem da je odnos obrađivanja nastao poslije 1930. te da obrađivač nije dokazao da je taj odnos trajne naravi, dok iz priložene dostavnice (list spisa 84) slijedi da je A. P. navedenu odluku zaprimio 8. kolovoza 1948.

Poslovni broj: 20 Gž-228/2023-2 5

10. Pravilno je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, zaključio da
u konkretnom slučaju rok dosjelosti teče i prije 8. svibnja 1991. jer da činjenica što je
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,
114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni
tekst i 94/17 - dalje ZVDSP) treba razmatrati u svjetlu činjenice da kod stjecanja
prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u
društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada

1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na
temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog Zakona
jer rizike bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i iste se
ne smiju ispravljati na teret pojedinaca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na
temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo,
posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih
osoba.

11. Polazište navedenog pravnog shvaćanja proizlazi iz odredbe čl. 3. Zakona o
preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj
53/91) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim
odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 9/92 i 77/92). Nakon toga, odredbom čl. 388.
st. 4. ZVDSP bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su
na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja
proteklo prije toga dana, a koju odredbu je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukama
poslovni broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-
1054/1997 od 17. studenoga 1999., a koje su objavljene u Narodnim novinama broj
137/99, ukinuo nakon čega je Europski sud za ljudska prava u predmetima Trgo
protiv Hrvatske (presuda broj 35298/04 od 11. lipnja 2009.), kao i u drugim
presudama iznio navedeno pravno shvaćanje vezano uz propise i prava stranaka
koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

12. Prema tom pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava slijedi da u tim
okolnostima navedeni sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na
zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na
izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške
koju je počinila sama država donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao
posljedice njezinog uplitanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao
dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je
državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška te sud ponavlja da rizik bilo
kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i da se greške ne
smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoje drugi
suprotstavljeni privatni interes.

13. Nadalje, da bi takvo shvaćanje prvostupanjskog suda bilo pravilno proizlazi iz
više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-291/2014-2 od 17. travnja

2018., Rev-2111/2017-2 od 8. rujna 2020. i dr.).

14. Međutim, da bi se dosjelošću steklo pravo vlasništva na određenoj nekretnini
potrebno je da taj posjed ima određenu kakvoću te da neprekidno traje zakonom

Poslovni broj: 20 Gž-228/2023-2 6

određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZVDSP).

15. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica
lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih
pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za
sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će
dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem
pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3.
tog članka (čl. 159. st. 4. ZVDSP).

16. Pošten je posjed ako je posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatrao da je stvar koji posjeduje njegova, odnosno, ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

17. Nesavjestan posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.

18. U konkretnom slučaju iz agrarne odluke broj Reg. A 665/1947 od 21. studenoga

1947. (list spisa 83) proizlazi da u odnosu na čest. 6273 k.o. G. obrađivaču A. P. pok. I. i članovima njegove obitelji nije priznato vlasništvo predmetnog zemljišta jer ne postoji odnos feudalnog karaktera, osobito stoga što je odnos obrađivača nastao poslije 1930. i da obrađivač nije dokazao da je taj odnos trajne naravi što upućuje na zaključak da su članovi obitelji P. podnošenjem agrarne prijave priznali vlasništvo veleposjednika ali nisu dokazali postojanje trajnijeg kmetskog odnosa pa ove odlučne okolnosti imaju direktni utjecaj na poštenje njihovog posjeda jer su znali da je predmetna nekretnina u vlasništvu Bratovštine.

19. Stoga u takvoj situaciji pravni prednici tužitelja bili su svjesni da koriste tuđu
nekretninu i time su nepošteni posjednici pa su nepošteni posjednici i tužitelji. Kako
je poštenje posjeda temeljna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez
postojanja iste se ni po kojem propisu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću
bez obzira na trajanje posjeda to znači da tužitelji s obzirom da nisu pošteni
posjednici jer to nisu bili ni njihovi prednici nisu mogli u konkretnom slučaju steći
pravo vlasništva dosjelošću. Da se radi o nepoštenom posjedu slijedi, pored ostalog,
i iz činjenice da je pok. A. P. pok. I. odluka Agrarne komisije od 21. studenoga 1947. dostavljena 8. kolovoza 1948. što direktno upućuje na zaključak da je predniku tužitelja nedvojbeno bilo poznato da je njegova agrarna prijava na predmetnoj nekretnini odbijena kao neosnovana, a što po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, posljedično tome nije moglo ostati nepoznato ni članovima njegove obitelji.

20. Takvo stajalište izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-67/2016-2 od 14. travnja 2021., koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Također, iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-
56/2015-2 od 8. siječnja 2020. slijedi da je zauzeto pravno stajalište da tužiteljica u
smislu odredbe čl. 221. a ZPP nije dokazala da je na spornoj nekretnini razriješen

Poslovni broj: 20 Gž-228/2023-2 7

agrarni odnos feudalnog karaktera, odnosno da je njezin prednik u svojstvu obrađivača na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa stekao pravo vlasništva.

22. Takvo stajalište prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s tim što u ovom konkretnom slučaju također proizlazi, kao i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Rev-56/2015-2 od 8. siječnja 2020., da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi isti imali saznanja o agrarnom odnosu glede prijeporne nekretnine.

23. Dakle, kako tužitelji, kao ni njihovi prednici nisu bili pošteni posjednici to znači da nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću bez obzira na duljinu vremena
posjedovanja predmetne nekretnine.

24. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

25. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 162. ZPP valjalo odlučiti o troškovima postupka time da je tuženici trebalo priznati trošak sastava
odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, kao i za zastupanja na ročištima 16. ožujka 2016., 15. rujna 2016. i 13. lipnja 2017. te po 50% nagrade za tri ročišta (25. srpnja 2013., 13. rujna 2013. i 16. lipnja 2016.) na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima, pa kako je navedeni trošak popisan prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljene u Narodnim novinama broj 126/22, a koja je stupila na snagu 5. studenoga 2022., to je tuženici valjalo priznati vrijednost boda od 10,00 kn (čl. 2. st. 1. ZPP) što sveukupno iznosi 5.500,00 kn (729,98 EUR), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan.

26. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona
o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj
57/22 i 88/22).

U Zadru 5. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović