1

Poslovni broj: Gž-479/2022-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja J. V. iz V., OIB:.., zastupanog po punomoćnici M. A., odvjetnici iz V., protiv tuženika E.&S. bank d.d., R., OIB:…., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-82/2021-17 od 21. veljače 2022., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

r i j e š i o    j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-82/2021-17 od 21. veljače 2022. te se predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan čl. 8. Ugovora o kreditu broj … od 24. ožujka 2005., kojeg su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, u dijelu kojime je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a promjena se vrši u skladu s važećim odlukama banke, te da ista odredba ne proizvodi pravne učinke. Točkom II. izreke, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te da iste ne proizvode pravne učinke. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.993,07 eura/15.016,81 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.476,54 eura/11.125,00 kn1 sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom V. izreke utvrđeno je nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju s osnova višeg tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni, koja iznosi 245,40 eura/1.848,97 kn1 sa pripadajućim zateznim kamatama, a točkom VI. izreke utvrđeno je nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju s osnova niže kamatne stope, koja iznosi 82,66 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta u iznosu od 516,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom VII. izreke odbijen je tuženik (u izreci prvostupanjske presude očito omaškom navedeno tužitelj) sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kn1.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.,  25/13., 89/14.,70/19., 80/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule), sadržaja navedenog u točki I. i II. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 1.993,07 eura/ 15.016,81 kn1 sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Prije svega, valja napomenuti da je tuženik u žalbi istaknuo zahtjev za izuzeće uređujućeg suca i članova vijeća drugostupanjskog suda sukladno čl. 73. st. 1. u vezi s čl. 71. st. 7. ZPP-a, o kojem je odlučeno rješenjem predsjednika Županijskog suda u Rijeci broj Su-85/2023-2 od 15. ožujka 2023. na način da je zahtjev odbijen.

7. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 344. i 345. ZPP-a jer da sud nije donio posebno rješenje o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti. Naime, iako je prvostupanjski sud propustio sukladno čl. 344. ZPP-a posebnim rješenjem odlučiti o prigovoru, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je taj prigovor odbio kao neosnovan pa nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se poziva tuženik.

8. Međutim, donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, jer je prvostupanjski sud u povodu prigovora tuženika pogrešno odlučio da je mjesno nadležan u ovom postupku.

9. Naime, tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj … sklopljenog između stranaka 24. ožujka 2005. i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule te isplate iznosa od 1.993,07 eura/ 15.016,81 kn[2] sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove povrata stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

9.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na sporazum o mjesnoj nadležnosti suda u mjestu sjedišta tuženika kao kreditora iz čl. 14. Ugovora o kreditu.

10. Prvostupanjski sud, cijeneći da tužitelj ima prebivalište u V. pa da bi za dolazak na sud u R. imao značajno veće troškove i gubitak vremena, zaključuje da bi za slučaj primjene ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti suda u R. gdje se nalazi sjedište tuženika bio u neravnopravnom položaju pa ujedno imajući u vidu da se radi o odredbi unaprijed formuliranog ugovora o kojoj se nije posebno pregovaralo, pozivom na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03., dalje:ZZP/03) i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14, 110/15., dalje:ZZP/14) te čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (nastavno: Direktiva) zaključuje da ta odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača odnosno da je ista ništetna. Također, prvostupanjski sud zauzima stav da je prigovor mjesne nenadležnost neosnovan i pozivom na čl. 19.l. st.1 Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje:ZOPK) s obzirom na mjesto prebivališta tužitelja u V.. Stoga, otklanja prigovor mjesne  nenadležnosti kao neosnovan.

11. Pravilno je prvostupanjski sud u okolnostima konkretnog slučaja pozivom na čl. 81. ZZP/03 zaključio da je ugovorena prorogacijska klauzula ništetna, međutim pogrešan je stav prvostupanjskog suda o primjeni čl. 19.l ZOPK-a budući da se ta odredba odnosi na sporove s međunarodnim elementom što u ovom predmetu nije slučaj, već u primjenu dolaze odredbe ZPP-a o mjesnoj nadležnosti suda.

12. Kako je prorogacijska klauzula ništetna, mjesno nadležan bi mogao biti sud izberive nadležnosti iz čl. 59. ZPP-a prema mjestu poslovne jedinice tuženika u povodu čije djelatnosti je nastao spor, što bi u konkretnom slučaju bio Općinski sud u Pazinu s obzirom da iz sadržaja ugovora proizlazi da je sklopljen u U., međutim kako tužitelj nije podnio tužbu tom sudu to proizlazi da nije iskoristio svoje pravo izbora u smislu čl. 59. ZPP-a pa u primjenu ne dolazi ta odredba, već u takvoj pravnoj situaciji valja primijeniti odredbu o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 48. st.1. ZPP-a prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njezino registrirano sjedište.

13. Budući da je tuženik pravna osoba sa registriranim sjedištem u R., proizlazi da je sukladno čl. 48. st.1. ZPP-a u ovom predmetu za suđenje mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, slijedom čega se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ukazuje osnovanim.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet ustupiti nadležnom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, kao u izreci.

15. U ponovnom postupku, nadležni prvostupanjski sud održati će novu glavnu raspravu, pri čemu se napominje da je s obzirom na žalbene navode tuženika, a radi pravilne primjene materijalnog prava, potrebno upotpuniti činjenično stanje. Naime,  suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, međutim predmetom utvrđivanja i dokazivanja u tom sporu nije bila okolnost da li su određenom potrošaču dane odgovarajuće obavijesti  o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, slijedom čega je banka u svakom pojedinačnom sporu ovlaštena tvrditi i dokazivati  da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti potrošač pristao na sklapanje takvog ugovora o kreditu. U protivnom, odluka suda temeljila bi se na odlučnoj činjenici da takve obavijesti nisu dane potrošaču, o kojoj činjenici bankama u nijednom sudskom postupku nije omogućeno dokazivanje o protivnom, čime bi bilo povrijeđeno načelo jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

16. Kako je u konkretnom slučaju tuženik predložio saslušanje tužitelja i svjedoka L. M., zaposlenice banke u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu, na okolnost obaviještenosti tužitelja o značenju i rizicima valutne klauzule, to je prvostupanjski sud neosnovano odbio taj dokazni prijedlog kao nepotreban, zbog čega je činjenično stanje za sada ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Stoga je izvođenjem tih dokaza potrebno utvrditi da li je tužitelj u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule (fluktuacije tečaja CHF) te potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o predmetu sporu i troškovima cijelog postupka.

U Rijeci 5. travnja 2023.

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

                                                                                                                      Milena Vukelić-Margan, v.r.