Poslovni broj: 8 Gž-272/2023-2

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

                                                                                                         Poslovni broj: 8 Gž-272/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.Č., OIB: …., iz S., zastupanog po punomoćnici A.B.S., odvjetnici iz S., protiv tuženika: 1) J.Z. pok. J., odsutan i nepozna boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici S.Š.M. odvjetnici iz S., 2) A.T., iz S., 3) A.J., iz S. te 4) B.T. pok. A., iz S., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5755/2019 od 16. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 1) J.Ž. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5755/2019 od 16. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je presudom i presudom zbog ogluhe i priznanja odlučio:

''I Utvrđuje se da je tužitelj Z.Č. vlasnik za cijelo nekretnine k.č.6101/1 Pašnjak pov.978 m2 K.O. S., stoga je ovlašten temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodobni izbris prava vlasništva za cjielo sa imena tuženika osobno, te s imena upisanih z.k. suvlasnika, kojih su tuženici isključivi sljednici:Ž.J. pok. J., A.T., A.J., T.P. pok. A.,T.B. pok. A., T.J. ud. A..

II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi privremenom zastupniku tuženika ad.1 parnični trošak u iznosu od 339,92 Eura.''

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik pod 1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi se ističe da je presuda nepravilna i nezakonita, da je prvostupanjski sud pogrešno temeljem provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine odnosno da je stekao suvlasništvo dijela nekretnine upisane na prvotuženika te da je ista stečena posjedom kroz dugi niz godina, dosjelošću. Naime, tužitelj nije priložio dokumentaciju na koju se poziva u tužbi odnosno na kojoj temelji svoj zahtjev i to rješenje o nasljeđivanju iza smrti majke pok. R.Č. poslovni broj O-1051/99. Također nije saslušao tužitelja niti je tužitelj prisustvovao očevidu. Iz vještva sudskog vještaka razvidno je da je predmetna nekretnina neobrađena i zarasla. Dakle, iz opisa nekretnine nedvojbeno je da se radi o zapuštenoj i neobrađenoj nekretnini. Pogrešan je stoga zaključak da je tužitelj stekao posjed predmetne nekretnine na zakonit i pošten način ''temeljem dugotrajnog i zakonitog posjedovanja nadovezujući se na posjed prednika'' jer za takav zaključak nema dokaza u spisu. Takav zaključak u suprotnosti je sa odredbama Zakona o parničnom postupku i odredbama kojima se uređuje vlasništvo. Naime, teret dokaza je na tužitelju koji nije pružio dokaze da je stekao na zakonom propisani način suvlasnički dio na kojem je prvotuženik upisani suvlasnik. Diobeni ugovor nije dokaz na kojem sud može temeljiti svoju odluku. Niti iskazi svjedoka nisu dovoljan dokaz da se na zakonom pouzdan način utvrdi stjecanje vlasništva. Nepravilna je i odluka o troškovima postupka budući da je sud pogrešno obračunao trošak po vrijednosti boda od 10,00 kn, a ne 15,00 kn odnosno 1,99 eur. Sud je pogrešno odredio i visinu naknade za svaku obavljenu radnju propisanu Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosno Tbr. 9. te također ukazuje na pravno shvaćanje sa sjednice predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 21. studenoga 2018. u svezi troškova privremenog zastupnika. Slijedom navedenog predlaže se prihvatiti žalbu, odbiti zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika i obvezati ga na podmirivanje troškova postupka uključujući i sastav žalbe. Podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi pri donošenju pobijane presude sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je, i u odnosu na prvotuženika J.Ž. pok. J., stekao pravo vlasništva kat. čest. 6101/1 k.o. S. koji zahtjev temelji na činjenici da predmetnu nekretninu posjeduje dugi niz godina temeljem nasljeđivanja i diobe.

7. Prvostupanjski sud je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP, presudom, presudom zbog ogluhe i na temelju priznanja, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da su drugo i trećetuženici priznali tužbeni zahtjev dok četvrtotuženik nije podnio odgovor na tužbu tako da je odluka u odnosu na iste utemeljena na odredbama čl. 331. i čl. 331.b ZPP. U odnosu na prvotuženika prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza zaključuje da je našao elemente za utvrđenje da je tužitelj kao savjesni i zakoniti posjednik stekao vlasništvo dosjelošću u skladu s čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP). Ujedno se poziva na odredbu čl. 388. ZVDSP navodeći kako je savjesnost posjednika bila tadašnjim Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 9/92. i 77/92.) propisana u čl. 72. st. 2., a da je tužitelj dokazao pravnu osnovu za prijenos tog prava odnosno pravni posao, nasljeđivanje i diobeni ugovor. Dakle, iz provedenih dokaza zaključio je da je tužitelj stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem, dugotrajnog i zakonitog posjedovanja nadovezujući se na posjed prednika.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na prvotuženika.

9. Naime, nesporno je među strankama da se prvotuženik nalazi uknjiženim suvlasnikom za ½ dijela na kat. čest. 6101/1 u naravi pašnjak površine 978 m2 upisane u zk. ul. 2212 k.o. Solin.

9.1. Sporno je, dakle u ovoj fazi postupka, da li je tužitelj stekao pravo vlasništva na prijepornoj nekretnini u odnosu na prvotuženika, zemljišnoknjižnog suvlasnika za ½ dijela.

9.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude budući da se pravilnim ocjenjuje zaključak prvostupanjskog suda da izvedeni dokazi predstavljaju uporište za zaključak da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine posjedom kroz dugi niz godina, dosjelošću.

9.3. Naime, suprotno žalbenim navodima kako tužitelj nije priložio rješenje o nasljeđivanju iza smrti svoje majke, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. R.Č. ud. J. poslovni broj O-1051/99 priloženo na listu spisa 43 i da je prijeporna nekretnina utvrđena ostavinskom imovinom ostaviteljice koja je preminula 15. travnja 1999. te da su nasljednicima proglašeni, njezina djeca, između ostalih tužitelj za 1/3 dijela.

9.4. Nadalje, proizlazi i to da je nasljednička zajednica nekretnina razvrgnuta ugovorom o diobi nekretnina koji ugovor je sklopljen 8. studenoga 1999. te su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika u Solinu Boška Jurišića navedenog dana pod brojem Ov-3440/99, a iz kojeg ugovora slijedi da se tužitelj podijelio sa svojom sestrom M.B. i bratom D.Č. i da je prijeporna nekretnina pripala u isključivi posjed i vlasništvo upravo tužitelju.

10. Dakle, slijedi da je tužitelj nasljednički posjed stekao još 15. travnja 1999. iza smrti svoje majke, da se s ostalim sunasljednicima iste godine podijelio, s time što su saslušani svjedoci M.Č. pok. J. i S.S. potvrdili da im je predmetna nekretnina poznata i da je bila u posjedu roditelja tužitelja koje nitko u posjedovanju nije smetao, pa kada se tome doda da iz ''uknjižbenog očitovanja'' (l.s. 10) proizlazi da je očitovanje dano od strane, sada pok. J.T. rođ. 1911., ranije zemljišnoknjižne suvlasnice, da je predmetnu parcelu ranije stekao pok. M.Č. zvani Š. čiji je tužitelj potomak odnosno unuk, a što također potvrđuje i ''uknjižbeno očitovanje'' dano od F. T. rođ. 1939. (l.s. 12), to ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje neutemeljenima žalbene tvrdnje da tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11. Žalitelju je odgovoriti i to da činjenica utvrđena prilikom očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika P.G. da je nekretnina neobrađena i zarasla ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u svezi posjedovanja predmetne nekretnine jer činjenica što je nekretnina neobrađena ne znači da je prestao posjed. Osim toga predmetna nekretnina je identificirana u svojim gabaritima i u svezi identifikacije među strankama niti nije bilo spora, a kako iz zapisnika sačinjenog na licu mjesta slijedi da je osobno bio nazočan tužitelj, ne i privremena zastupnica, i da je tužitelj zapisnik vlastoručno potpisao, to se u tom dijelu žalbeni navodi nalaze neutemeljenima.

11.1. Tvrdnja da tužitelj nije saslušan u svojstvu stranke također ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda s time što je reći da je dokaz saslušanjem stranaka tek supsidijaran dokaz.

12. Prema tome i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na strani tužitelja ispunjene su pretpostavke za stjecanja prava vlasništva prijeporne nekretnine dosjelošću, budući da kod istog nisu izostale kvalitete posjeda u smislu odredbi čl.18. st. 3. ZVDSP.

12.1. Naime, nasljeđivanje predstavlja zakonitu osnovu za stjecanje prava vlasništva (neovisno o tome je li sporna nekretnina bila utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo ili ne – Vrhovni sud u odluci broj Rev 1558/2016-2 od 12. ožujka 2019.) te nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosijedanje počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (Vrhovni sud u odluci broj Rev-943/81 od 22. rujna 1981.).

12.2. U konkretnom slučaju znači da je tužitelju, kao nasljedniku, počelo teći vrijeme za dosjelost 15. travnja 1999., pa kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 12. studenoga 2019. to slijedi da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prijeporne nekretnine dosjelošću jer je proteklo vrijeme potrebno za stjecanje toga prava primjenom odredbe čl. 159. ZVDSP u svezi čl. 160. istog Zakona.

13. Odluku o trošku prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi čl. 155. i čl. 156. ZPP te naložio tužitelju da privremenom zastupniku prvotuženika naknadi parnični trošak u iznosu od 339,92 EUR, odnosno za zastupanje na dva ročišta po 50 bodova i jedno ročište 100 bodova uvećano za PDV odnosno u iznosu od 339,92 eura (2.561,13 kn).

13.1. Prema pravnom shvaćanju predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 21. studenoga 2018.: "Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju", u skladu s kojim stavom je prvostupanjski sud upravo obvezao tužitelja za naknadu troškova rada privremenog zastupnika, pa se suprotni žalbeni navodi ukazuju neosnovanima.

13.2. Nadalje, temeljem odredbe čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (''Narodne novine'' broj 5/14, 75/14, 5/15 i 103/15) naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik, određuje se kao i za skrbnika za poseban slučaj postavljenog od strane Centra za socijalnu skrb, tj. u iznosu 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi.

13.3. U svezi primjene navedene odredbe navesti je da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. broj Su IV-87/2022-2 zaključeno : „Odvjetnik koji je postavljen za privremenog zastupnika (sukladno čl. 84. Zakona o parničnom postupku) ima pravo na naknadu za rad na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, u iznosu od 50 % nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi.“.

13.4. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava privremenoj zastupnici prvotuženika bi pripao manji trošak od dosuđenog, međutim, preinaka pobijane odluke o trošku bila bi na tuženikovu štetu, što bi bilo suprotno odredbi čl. 374. ZPP prema kojoj drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu.

13.5. Slijedom navedenog žalbeni navodi istaknuti u pogledu vrijednosti boda po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. ) nisu odlučni za donošenje ove drugostupanjske odluke.

14. Kako ovaj drugostupanjski sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, po odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odbio je žalbu, kao neosnovanu, i potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. U preostalom, a nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda zbog ogluhe i na temelju priznanja ostaju neizmijenjene.

U Zadru, 5. travnja 2023.

Predsjednica  vijeća

Sanja Prosenica