1

Poslovni broj Gž R-325/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-325/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz N., OIB: ...., zastupan po punomoćniku V. P., odvjetniku iz O., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-21/2020-2 od 16. srpnja 2020.,  5. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o    j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-21/2020-2 od 16. srpnja 2020. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se odbija prijedlog tužitelja da se naloži tuženoj da dostavi dokumentaciju koja se sastoji od obračunskih lista plaća i evidencije radnog vremena tužitelja za razdoblje od studenog 2014. do rujna 2019. kao i ostala materijalna dokumentacija prema navodima tužitelja, a sve prema dokumentaciji koja je u posjedu tužene kao neosnovan te u točki II izreke je odlučeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja nastaviti daljnje postupanje u ovom postupku.

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tužena navodi da se u cijelosti protivi navodima iz žalbe tužitelja predlažući da se ista odbije kao neosnovana i rješenje suda prvog stupnja potvrdi.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da manifestacijski zahtjev tužitelja koji je postavljen u tužbi nije osnovan jer da se nisu ispunile zakonske pretpostavke. Navodi odredbu čl. 186.b st. 3. ZPP-a koja propisuje da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građansko-pravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedi drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Smatra sud prvog stupnja da iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je uvjet za postavljenje takvog tužbenog zahtjeva činjenica da tuženik odbija dati potrebne podatke, te utvrđuje da takav uvjet nije ispunjen jer da tužitelj nije u tužbi, a niti nastavno tijekom postupka dostavio podatke iz kojih bi bilo vidljivo da mu je tužena odbila dati navedene podatke.

 

6. Nastavno sud prvog stupnja obrazlaže da manifestacijskim zahtjevom tužitelj traži dostavu obračunskih lista plaća iako je zakonska obaveza tužene kao njegovog poslodavca da mu prilikom svake isplate plaće uruči obračunski list plaće prema čl. 93. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17; dalje ZR/14), te da tužitelj ne navodi da mu tužena ne bi prilikom isplata plaća predala i navedene obračune pa da je stoga tužitelj imao u posjedu obračunske liste jer ih je primio i da je iz njih vidljiv broj sati koje je tužitelj odradio kao i svi dodaci koji su mu priznati te da je mogao i sam obračunati temeljem dostavljenih obračuna plaće potraživanje prema tuženoj kao poslodavcu.

             

              7. Nadalje navodi sud prvog stupnja da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl. 186. st. 1. ZPP-a ali da u tom zahtjevu nije postavljen zahtjev za dostavom dokumentacije koju traži u tužbi jer da je tražio isplatu iznosa od 9.000,00 kn na ime razlike zbog pogrešnog obračuna pa da se stoga zahtjev u ovom sudskom postupku razlikuje u odnosu na zahtjev koji je postavljen u zahtjevu za mirno rješenje spora te da bi zahtjevi trebali biti identični.

 

              8. Slijedom obrazloženog zaključak je suda prvog stupnja da je manifestacijska tj. stupnjevita tužba u ovom slučaju neosnovana i nisu ispunjeni zakonske pretpostavke jer da osoba koja ima pravi interes za podnošenje takve tužbe treba se obratiti drugoj osobi protiv koje namjerava podnijeti tužbu za dostavu tih podataka, a koje se inače smatraju zajedničkima za obje stranke, i tek u slučaju odbijanja suprotne strane za dostavom tih podataka podnijeti tužbu. Stoga smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a.

             

9. Ispitujući po službenoj dužnosti na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u okviru odredbe čl. 186.b st. 3. u vezi čl. 325.a st. 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije pravilno primijenio navedene zakonske odredbe kada je donio odluku da se odbija prijedlog tužitelja da se naloži tuženoj da se dostavi dokumentacija koja se sastoji od obračunskih lista plaće i evidencije radnog vremena za razdoblje od studenog 2014. do rujna 2019. jer u bitnome da tužitelj ne navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženoj da mu dostavi navedenu dokumentaciju.

 

10. Naime, odredbom čl. 186.b st. 3. ZPP-a je propisano da u sporovima u kojima se ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građansko-pravnog odnosa dužan dati, odnosno, koji su mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari  ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

 

11. Pravnozaštitni cilj tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbine čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (koji su mu ti podaci poznati ili dostupni) odbija priopćiti. Takav je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim u vidu određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva za ispunjenje.

 

12. Prema odredbama čl. 325.a ZPP-a, u povodu tužbi iz čl. 186.b st. 1. i 2. toga Zakona, sud će rješenjem prihvatiti za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv tog rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam dana, koja ne odgađa ovrhu (prema shvaćanju revizijskog suda u odluci pod poslovnim brojem Rev-677/2021 od 2. veljače 2022. ova se odredba sadržajno odnosi na st. 3. istog članka). Ako utvrdi da zahtjev iz st. 1. ovog članka nije osnovan, sud će donijeti rješenje iz čl. 186.b st. 4. ovog Zakona.

 

13. Zaključno kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP-a, sud je najprije dužan odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanjem podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan odrediti tužbeni zahtjev, postaviti u roku koji mu za to odredi sud tijekom postupka rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP-a nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah odbacujuću ili odbijajuću odluku nego treba donijeti rješenje koje zapravo ima značenje iz čl. 109. ZPP-a kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatak svoje tužbe i tužitelju odrediti rok radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva kako je to propisano u odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP-a, odnosno sukladno odredbi čl. 109. st. 4. ZPP-a i vratiti tužbu tužitelja radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva.

 

14. Naime, pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b ZPP-a je dužnost tužitelja dokazati da je postavljen manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvobitno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev (identično pravno shvaćanje izneseno je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-677/2021 od 2. veljače 2022.). 

 

15. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja je trebalo prihvatiti i to ne iz razloga koje navodi tužitelj u tužbi, jer je ovaj sud dužan paziti na pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

 

16. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Rijeci 5. travnja 2023.

 

 

Sutkinja

 

Filka Pejković, v.r.