Poslovni broj: 6/1. P-445/2022-9

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

     Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-445/2022-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja T. trgovina i usluge d.o.o., OIB: …, R., kojeg zastupa punomoćnica M. F. A., odvjetnica u R., protiv tuženika R. S. d.o.o., OIB: …, R., kojeg zastupa punomoćnik N. K. i dr. odvjetnici u O. d. K. i p. j.t.d. u R., radi isplate 10.579,20 eura /79.708,96 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 5. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.579,20 eura /79.708,96 kuna 1 uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 23. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 942,37 eura/7.100,29 kuna1, u roku od 15 dana.

III.              Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u preostalom iznosu od 66,36 eura/499,99 kuna1.

 

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. kolovoza 2022. navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor br. PZAK-13/09 dana 6. listopada 2009., kojim je tuženik predao tužitelju u podzakup neuređeni prostor u objektu C. Z., lokali 2, 6 i 7, na vrijeme od 10 godina. Sukladno odredbama ugovora tužitelj je izveo radove radi uređenja prostora, a tuženik se obvezao tužitelju platiti vrijednost navedenih radova i ulaganja tako da će umanjivati iznos zakupnine. Kako tuženik nije priznao dio izvedenih radova i odbio je umanjiti obroke zakupnina za vrijednost svih radova i ulaganja, tužitelj je podnio tužbu povodom koje se vodio parnični postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2560/11. U navedenom postupku donesena je djelomična presuda na temelju priznanja od 13. srpnja 2011. kojom je nadomješten Dodatak Ugovoru te je utvrđena nesporna vrijednost tužiteljevih ulaganja u prostor u iznosu od 635.224,67 kuna, koji iznos je tuženik platio umanjivanjem mjesečnih zakupnina. Nadalje, u istom postupku je donesena presuda posl.br. P-2560/11 od 12. svibnja 2015. kojom je nadomješten Dodatak Ugovoru na način da je tužitelju priznat na ime radova i ulaganja dodatni iznos od 110.990,00 kuna, odnosno 136.517,70 kuna uvećano za PDV, a koji iznos je tuženik trebao platiti u mjesečnim obrocima od 1.137,65 kuna počev od 8. ožujka 2010. Visoki trgovački sud RH je povodom žalbi donio presudu posl.br. Pž-5021/15 dana 19. prosinca 2017. kojom presudom je nadomjestio Dodatak Ugovoru na način da je tužitelju na ime radova i ulaganja priznat i dodatni iznos od 63.000,00 kuna (77.490,00 kuna uvećano za PDV), koji iznos je tuženik trebao platiti u 120 mjesečnih obroka od 525,00 kuna počev od 8. ožujka 2010. Tuženik je iznose platio po primitku drugostupanjske odluke, i to na način da je iznos utvrđen prvostupanjskom odlukom od 135.517,70 kuna platio u obrocima (25.527,70 kn dana 16. ožujka 2018., 30.000,00 kn dana 29. ožujka 2018., 58.792,16 kn dana 6. travnja 2018., preostalu vrijednost umanjivanjem mjesečnih obroka zakupnine kako su dospijevali), kao i iznos utvrđen drugostupanjskom odlukom od 77.490,00 kuna u obrocima (14.490,00 kn dana 16. ožujka 2018., 50.400,00 kn dana 21. ožujka 2018., preostalu vrijednost umanjivanjem mjesečnih obroka zakupnine kako su dospijevali). Slijedom, kako tuženik iznose nije plaćao počevši od 8. ožujka 2010., već od primitka drugostupanjske odluke, tuženik je iste platio sa zakašnjenjem te je dužan tužitelju zakonske zatezne kamate obračunate na mjesečne iznose od 1.137,65 kn i 525,00 kn od 8. ožujka 2010. do uplate, odnosno 54.630,02 kn za kašnjenje u plaćanju po prvostupanjskoj presudi i 25.078,94 kn za kašnjenje u plaćanju po drugostupanjskoj presudi, ukupno 79.708,96 kn. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je tužitelj po presudi ovog suda P-2560/11 dana 6. ožujka 2018. izdao tuženiku račun broj 2/2018 na ukupan iznos od 136.517,70 kuna (110.990,00 kuna+PDV) koji je tuženik platio sljedećom dinamikom: 25.527,70 kn dana 16. ožujka 2018., 30.000,00 kn dana 29. ožujka 2018., 58.792,16 kn dana 20. travnja 2018., odnosno ukupno 114.319,86 kuna po računu, a preostalu razliku u 24 jednakih obroka počevši od 6. travnja 2018. do 6. ožujka 2020. Postupajući po preinačenoj presudi P-2560/11 tužitelj je dana 6. ožujka 2018. izdao račun boj 3/2018 na ukupan iznos od 77.490,00 kuna (63.000,00 kuna+PDV) koji je tuženik platio sljedećom dinamikom: 14.490,00 kn dana 16. ožujka 2018., 50.400,00 kn dana 21. ožujka 2018., a preostalu razliku od 12.600,00 kn u 24 jednakih obroka počevši od 6. travnja 2018. do 6. ožujka 2020. Sukladno citiranoj presudi kojom je određena obveza plaćanja u 120 jednakih beskamatnih obroka, da se na obročna plaćanja ne obračunava kamata, odnosno da se zaključno do 8. ožujka 2020. (isteka 120 mjeseci) obroci se plaćaju bez uvećanja kamatom. Budući je tuženik sve iznose platio do tog datuma, nije pao u zakašnjenje s ispunjenjem obveza iz presuda. Osporava obračun zateznih kamata u pogledu osnove zaračunavanja, a opreza radi u pogledu visine. Predlaže da sud odbije tužbenih zahtjev.

3. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu. Obzirom da su u postupku utvrđene sve važne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je cijenio da je izvođenje dokaza saslušanja direktora i prokurista društva na okolnosti utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom suvišno i nepotrebno.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 10.579,20 eura /79.708,96 kuna1 s osnove obračunatih zateznih kamata zajedno s procesnim kamatama.

6. Među strankama nije sporna dinamika isplate glavnice potraživanja tužitelja, odnosno iznosi i datumi uplata (a isto proizlazi i iz dokumentacije koja je u spisu). Sporna je osnova, odnosno da li je tuženik dužan platiti zatezne kamate obzirom na prigovornu tvrdnju da nije pao u zakašnjenje, te visina obračunatih kamata.

              7. Odredbom članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 31. stavak 1. ZOO-a određeno je da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

8. Iz Dodatka Ugovora od 3. svibnja 2011. (stranica 210-217 spisa) vidljivo da su stranke za nesporni dio od 635.224,67 kuna ugovorile beskamatni povrat u 120 obroka umanjenjem zakupnine počev od 1. travnja 2010.. Uvidom u Djelomičnu presudu ovog suda posl.br. 6.P-2560/11-9 od 13. srpnja 2011. (stranica 19-21 spisa) utvrđuje se da se njome nadomješta Dodatak Ugovoru o podzakupu poslovnog prostora br. pzak-13/09 te je naloženo da će tužitelj odmah po sklapanju tog Dodatka ispostaviti tuženiku račun na ime izvedenih radova u prostoru na iznos od 781.326,34 kuna, a taj račun da će tuženik platiti na način da u roku od 15 dana isplati na ime PDV-a 146.101,67 kuna, a preostali iznos od 635.224,67 kuna u 120 beskamatnih obroka po 1.137,65 kn počevši od 1. travnja 2010. (t. I. izreke). Iz obrazloženja presude proizlazi da je takva odluka donesena po preinačenom tužbenom zahtjevu tužitelja te po tuženikovom priznanju takvog preinačenog zahtjeva.

              9. Uvidom u presudu ovog suda posl.br. 6.P-2560/11-71 od 12. svibnja 2015. utvrđuje se da je njome nadomješten Dodatak Ugovoru poslovnog prostora br. pzak-13/09 te je pored iznosa od 635.224,67 kuna, na ime izvedenih radova u prostoru priznat iznos od 136.517,70 kuna (110.990,00 kuna uvećano za PDV). U t. I. izreke naloženo je da tužitelj odmah po sklapanju tog Dodatka ispostavi tuženiku račun na dodatni iznos, a taj račun da će tuženik platiti na način da u roku od 15 dana isplati trošak PDV od 25.527,70 kuna, a iznos od 136.517,70 kuna u 120 beskamatnih obroka po 1.137,65 kn počevši od 8. ožujka 2010., te je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nadomješta Dodatak Ugovoru za iznos dodatnih radova od 63.000,00 kn uvećano za PDV (t. II. izreke). Iz obrazloženja presude proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova sukladno ugovornim odredbama, ali i po pravilima stjecanja bez osnove po čl. 1111. i 1116. ZOO-a.

              10. Uvidom u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. 14 Pž-5021/2015-2 od 19. prosinca 2017. utvrđuje da je potvrđena presuda 6.P-2560/11-71 u točki I. izreke te preinačena u t. II. na način da je suđeno da se njome nadomješta Dodatak Ugovoru o podzakupu poslovnog prostora br. pzak-13/09 i nalaže da tužitelj odmah po sklapanju tog Dodatka ispostavi tuženiku račun na ime izvedenih radova u prostoru na dodatni iznos od 77.490,00 kuna (63.000,00 kuna uvećano za PDV), a taj račun da će tuženik namiriti na način da u roku od 15 dana isplati trošak PDV od 14.490,00 kuna, a iznos od 63.000,00 kuna u 120 beskamatnih obroka po 525,00 kn počevši od 8. ožujka 2010.

11. Iz Obveza dobavljača tuženika od 25. svibnja 2021. (stranica 50-51 i 205-206 spisa) vidljivi su iznosi uplate tuženika i datumi uplate, da je prva uplata učinjena 16. ožujka 2018. i posljednja 6. ožujka 2020., a isto su stranke u postupku učinile i nespornim. Nadalje, iz predmetne isprave je utvrđeno da je tuženik postupio po nalogu suda iz pravomoćnih presuda, odnosno uplatio je 16. ožujka 2018. iznose koji predstavljaju trošak PDV od 25.527,70 kuna i 14.490,00 kuna, a sukladno računima tužitelja sa stranice 203-204 spisa.

12. Nadalje, sud je mišljenja da je neosnovan navod tuženika kako nije u zakašnjenju budući je citiranim sudskim presudama određeno da se plaćanje vrši u 120 beskamatnih mjesečnih obroka, a on da je sve iznose platio do 8. ožujka 2020.. Naime, sud ističe da se isto (beskamatni obroci), a u skladu i s obrazloženjem iz pravomoćne prvostupanjske odluke u kojem se poziva na naknadu troškova sukladno odredbama o stjecanju bez osnove, odnosi na eventualnu kamatu od dana učinjenih radova (odnosno tuženikovog stjecanja koristi) do dospijeća obveze, te se ne može odnositi na isključenje zateznih kamata određenih prisilnim zakonskim odredbama kao posljedica kašnjenja s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a). Pravomoćnom presudom je određeno da je tuženik obvezan umanjivati zakupnine za iznos obroka počevši od 8. ožujka 2010.. Slijedom, kako tuženik (nesporno) nije od dana određenog odlukom isto činio, odnosno vršio umanjenja, već su plaćanja izvršena nakon primitka odluke Visokog trgovačkog suda (ožujak 2018.), tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate na zakašnjenje.

              13. Iz Obračuna zakonskih zateznih kamata izrađenih po tužitelju (stranica 52-185 spisa) sud utvrđuje da su u istom obračunate zatezne kamate na iznose mjesečnih obroka određenih sudskim presudama od po 525,00 kn i 1.137,65 kn mjesečno (ukupno na iznos 136.517,70 kn i 63.000,00 kn, tj. bez iznosa koji je predstavljao trošak PDV-a i koji je plaćen po računima tužitelja), u razdoblju od 8. ožujka 2010. do 6. ožujka 2020., po stopi koja se primjenjuje među trgovcima, te u kojoj su evidentirane uplate tuženika. Sukladno Obračunu zatezne kamate na iznos glavnice od 63.000,00 kn iznose 25.078,94 kuna, a na 136.517,70 kuna iznosi 54.630,02 kuna, sveukupno 79.708,96 kuna.

14. Tuženik je osporio obračunate kamate prvenstveno kao neosnovane, a visinu opreza radi, pri čemu nije naveo niti jedan razlog što nije pravilno u priloženom obračunu (odnosno da li osporava visinu kamatne stope, dane zakašnjenja, matematički izračun, visinu glavnice, dane plaćanja), dakle, osporavanje je izvršeno u okviru općeg osporavanja zahtjeva tužitelja. Kako su stranke dužne navesti konkretne razloge zbog koji osporavaju činjenične tvrdnje ili dokaze druge strane, a tuženik to nije učinio u smislu članka 219. ZPP-a, to sud prihvaća obračun zatezne kamate podnesen od tužitelja budući je iz istog vidljiv način obračuna, kamatna stopa, dakle, vidljivi su parametri na temelju kojih je vršen obračun. Stoga je po ocjeni ovog suda suvišno izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke radi obračuna zateznih kamata.

15. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da je tuženik sa zakašnjenjem ispunjavao svoje novčane obveze te je primjenom odredbi čl. 183. st. 1. i 29. st. 1. i 2. ZOO-a dužan tužitelju platiti obračunate zatezne kamate. Na neisplaćeni iznos kamata tužitelj ima pravo i na zatezne kamate (procesne kamate) po stopi koja se odnosi na ostale odnose od dana podnošenja zahtjeva sudu, u smislu odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a, odnosno, odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora od 10.579,20 eura /79.708,961 i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa). Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa mu je priznat trošak prema Tarifi za sljedeće radnje u postupku: sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura (Tbr. 7. t 1. u vezi s Tbr. 50. Tarife), zastupanje na ročištu od 2. ožujka 2023. (Tbr. 9. t. 1.) iznos od 199,00 eura, sastav podneska od 15. veljače 2023. (Tbr. 8. t. 1.) iznos od 199,00 eura i trošak PDV 25% od 149,25 eura/1.124,52 kuna1 (Tbr. 42.). Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 76,12 eura i presudu od 120,00 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19. i 92/21.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 942,37 eura/7.100,29 kuna1, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke presude.

17. U preostalom dijelu parničnog troška valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan. Naime, nije osnovan zahtjev za naknadu troška od 66,36 eura/499,99 kuna1 za trošak obračuna zateznih kamata prije pokretanja postupka budući tužitelj nije dokazao da mu je trošak nastao u zatraženoj visini. Slijedom, odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.

18. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

 

Rijeka, 5. travnja 2023.

Sudac

Tamari Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

 

1