Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

           Poslovni broj Gž-1511/2022-3

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja                  1. A. I. OIB: ..., 2. S. T., OIB: ... (nasljednica M. I.), 3. S. P. OIB: ... (nasljednica M. I.), 4. T. P. OIB: ..., 5. I. J. OIB: ... (nasljednik N. J.), 6. D. J. OIB: ... (nasljednik N. J.), 7. J. Z.-B. OIB: ..., 8. M. P. OIB: ..., 9. M. H. OIB: ..., 10. K. K. OIB: ..., 11. B. P. OIB: ..., 12. I. P. OIB: ..., 13. R. M. OIB: ..., 14. S. P. OIB: ... (nasljednica P. P.), 15. M. K. OIB: ..., 16. J. K. OIB: ..., 17. G. R. OIB: ..., 18. O. B. d.d. OIB: ..., kao slijednik S. G.-S. B. d.d. 19. E. H. OIB: ... (nasljednica Z. Š.), 20. V. T. M. OIB: ... (nasljednica M. J.), 21. G. A. OIB: ..., 22. M. J. OIB: ..., 23. M. S. OIB: ..., 24. S. B. OIB: ..., 25. Ž. Ž. OIB: ... (nasljednica B. Ž.), 26. I. M. OIB: ... (nasljednik B. M.), 27. M. R. OIB: ..., 28. M. D. OIB: ... (nasljednica A. B.), 29. I. G. OIB: ..., 30. V. T. OIB: ..., 31. M. L. OIB: ..., 32. A. H. K. OIB: ... (nasljednica P. H.), 33. R. B. OIB: ..., 34. V. T. OIB: ..., 35. P. V. OIB: ..., 36. S. V. OIB: ... (nasljednik M. N.), 37. I. G. OIB: ... (nasljednik L. V. V.), 38. D. G. R. OIB: ..., 39. M. M. OIB: ..., 40. A. Č. OIB: ..., 41. O. H. OIB: ..., 42. R. S. OIB: ..., 43. N. S. OIB: ..., 44. T. B. OIB: ... (nasljednik Ž. Š.), 45. V. V. OIB: ..., 46. D. D. OIB: ..., 47. Z. Š. OIB: ... (nasljednik B. Š.), 48. H. Š., OIB: ..., 49. D. P. OIB: ..., 50. L. G. OIB: ..., 51. RH, svi kao suvlasnici Stambene zgrade u S., svi zastupani po upravitelju J. - T. d.o.o. S., OIB: ..., a ovaj po punomoćnici M. P., odvjetnici u S., protiv tuženika P. S. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1559/2021 od 21. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

 

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1559/2021 od 21. travnja 2022. u točki II. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke.

 

             

II.              Uvažava se žalba tuženika te se citirana presuda suda prvog stupnja preinačava u točki I. izreke te u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. M. - Š. iz S., poslovni broj Ovrv-225/2012 od 4. lipnja 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 24.214,40 kn / 3.213,80 eur[1] sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2.  Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku daljnje troškove ovog postupka u iznosu od 3.528,88 kn / 468,36 eur1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od      1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

 

 

III. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.748,50 kn / 364,79 eur1, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbija kao neosnovan. 

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.  Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. M. - Š. iz S. poslovni broj Ovrv-225/2012 od 4. lipnja 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 24.214,40 kn / 3.213,80 eur1 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi i tijeku na svaki pojedinačni iznos kako je to precizirano u izreci presude.

 

2.  U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 35.827,90 kn / 4.755,18 eur1 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.  

 

3. Točkom III. izreke naloženo je tužiteljima u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 846,12 kn / 112,30 eur1, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2022. do isplate.

 

4Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP).

 

4.1. Tužitelji žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti kao i zahtjev za naknadu troškova postupka uključujući i trošak žalbe.

 

4.2. Tuženik žalbu podnosi protiv točke I. izreke te odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke (koji se izričito ne navodi), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknade troškove postupka uključujući i trošak žalbe.

 

              5. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja dok su tužitelji u odgovoru na žalbu osporili osnovanost žalbenih navoda i predložili žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te im dosuditi trošak sastava odgovora na žalbu.

 

              6. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu troškova zajedničke pričuve za stambenu zgradu u S., za razdoblje od ožujka 2007. do ožujka 2012.

 

7.1. Tijekom prvostupanjskog postupka sporna je bila činjenica je li tuženik uopće suvlasnik predmetne stambene zgrade i kao takav obveznik zakonske obveze plaćanja zajedničke pričuve. Ova je činjenica ostala sporna i u žalbenoj fazi postupka, a sve zbog specifične građevinske situacije prema kojoj dijelovi poslovnih prostorija tuženika, pripadajućih susjednoj poslovnoj zgradi R. K. P., ulaze u konstruktivni dio stambene zgrade tužitelja.   

 

              8U provedenom je postupku utvrđeno da:

 

- tužitelji su suvlasnici višekatne stambene zgrade u S., anagrafske oznake              ..., izgrađene na nekoliko čestica: čest. zem. ... iz zk. ul. ..., čest. zgr. ... i čest. zgr. ... iz zk. ul. ..., sve k.o. S.,

- u odnosu na predmetnu stambenu zgradu zaključen je Međuvlasnički ugovor od      15. ožujka 2007. te je po ovlaštenom predstavniku suvlasnika zaključen Ugovor o upravljanju od 5. ožujka 2007. prema kojem su suvlasnici upravljanje zgradom povjerili upravitelju J. - T. d.o.o. S.,

- upravitelj tužitelja J. - T. d.o.o. u svojim evidencijama vodio je tuženika u relevantnom razdoblju kao obveznika plaćanja zajedničke pričuve za ukupno 492,15 m2 poslovnog prostora (5 x 98,43 m2 poslovnog prostora na raznim etažama) po cijeni od 2,00 kn po m2 (Popis posebnih dijelova nekretnine, sa nositeljima vlasničkih prava od 1. svibnja 2012. te Izvadak - evidencija stanja pričuve stambene zgrade),

- rješenjem zk odjela prvostupanjskog suda poslovni broj Z-12208/2010 od            30. svibnja 2018. odbačen je prijedlog tužitelja podnesen 2010. po upravitelju J. - T. d.o.o. za povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upis vlasništva posebnih dijelova nekretnine za stambenu zgradu, koji je, između ostalog trebao uključivati i poslovne prostore koje koristi tuženik,

- tuženik S. d.o.o. zajedno sa trgovačkim društvom T. d.o.o. suvlasnik je susjedne poslovne zgrade, u naravi R. K. P., anagrafske oznake ..., uknjižena na  čest. zgr. ... zk. ul. ... k.o. S., koja graniči sa nekretninama na kojima je upisana stambena zgrada tužitelja,

- u odnosu na navedenu poslovnu zgradu provedeno je etažiranje te je rješenjem zk odjela prvostupanjskog suda poslovni broj Z-8218/2006 od 31. lipnja 2006. dozvoljena provedba etažnog elaborata od 31. svibnja 2006. te uknjižba posebnih dijelova i povezivanje sa točno određenim poslovnim prostorima po pojedinim etažama kao posebnih dijelova potvrđenih Potvrdom nadležnog županijskog ureda i službe za prostorno uređenje od 2. lipnja 2006. kojom se potvrđuje da su u predmetnoj poslovnoj zgradi samostalne uporabne cjeline izvedene u skladu da priloženim elaboratom etažiranja,

- provedenim očevidima i vještačenjima po vještacima geodetske i građevinske struke utvrđeno je da u stambenoj zgradi, ispod stanova na drugom katu, postoje poslovni prostori (uredski prostori, čajna kuhinja, sanitarni čvorovi, pomoćni prostori, hodnici, spreme, skladišni prostor) locirani u podrumu II., podrumu I., prizemlju, prvom katu i drugom katu, a do kojih se prostora na licu mjesta pristupa iz R. K. P., osim prizemlja koji ima zaseban pristup izvana, sveukupne korisne površine 345,92 m2, koje koristi tuženik kao sastavni dio susjedne poslovne zgrade R. K. P.

- odgovarajući na pitanje čine li navedeni poslovni prostori dio stambene zgrade u suvlasništvu tužitelja na adresi ... ili sastavni dio R. K. P., u suvlasništvu tuženika na adresi ..., vještačenjem je utvrđeno da je stambena zgrada ranije projektirana te je izgrađena 1974., dakle, prije R. K. koja je kasnije projektirana te je izgrađena 1982., da stambena zgrada i sporni poslovni prostori imaju zajedničke temelje, nosivu konstrukciju, fasadu i krov,

- da sporni poslovni prostori u građevinskom odnosno konstruktivnom smislu predstavljaju sastavni i neodvojivi dio stambene zgrade ali da su u arhitektonskom smislu projektirani, predviđeni i izvedeni kao dio poslovne građevine R. K. koja će se tek izgraditi, da su sporni prostori odvojeni od stambenog objekta konstruktivnim armiranobetonskim zidom u kojem nije ostavljena komunikacija stambenog dijela i R. K. te da se sporni poslovni prostori nalaze u sklopu R. K. P. i da su u funkciji korištenja R. K..

 

9. Sud prvog stupnja imao je u vidu odredbe koje propisuju svrhu i način korištenja sredstava zajedničke kao zakonske obveze suvlasnika zgrade te ovlasti upravitelja zgrade, sve iz materijalno pravnih odredbi članka 85. stavak 2., članka 89. stavak 1. i 2. i članka 93. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV).   Primjenjujući navedene odredbe na gore izneseno činjenično utvrđenje, prvostupanjski je sud zaključio da su tužitelji dokazali da je tuženik suvlasnik iste stambene zgrade na adresi ... u S., uz obrazloženje da se poslovni prostori za koje se potražuje pričuva nalaze u toj zgradi, a čija je korisna površina utvrđena primjenom članka 74. stavak 2. podstavak 5. ZV-a i članka 381. ZV-a. Kako je utvrđeno da tuženik kao suvlasnik za sporne poslovne prostore sveukupne korisne površine utvrđene vještačenjem od 345,92 m2, nije plaćao sredstva u zajedničku pričuvu kroz utuženo vrijeme, sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev odnosno održava na snazi izdani platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi (postupak je započeo kao ovršni) u visini od 24.214,40 kn / 3.213,80 eur1.

 

9.1. Za preostalu površinu do 492,15 m2 koliko su tražili tužitelji, tužbeni zahtjev je odbijen jednako kao i cjelokupno potraživanje dospjelo prije mjeseca svibnja 2009., pri čemu je prihvaćen po tuženiku istaknuti prigovor zastare potraživanja primjenom trogodišnjeg zastarnog roka predviđenog odredbom članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO), odnosno sveukupno za iznos od 35.827,90 kn / 4.755,18 eur1, dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

             

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

11. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno kod donošenja prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 35.827,90 kn / 4.755,18 eur1. U odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva od 24.214,40 kn / 3.213,80 eur1 sud prvog stupnja je na temelju činjenica koje je utvrdio izveo pogrešan zaključak što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava. 

 

12. Polazeći od materijalno pravnih odredbi ZV-a o zakonskoj obvezi suvlasnika nekretnine na plaćanje zajedničke pričuve, zatim o karakteru, svrsi, načinu određivanja visine te načinu naplate ove obveze, sve u vezi s odredbama članka 85. stavak 2., članka 89., članka 90. i članka 93. ZV-a, prema kojim odredbama je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, da troškove za održavanje i za poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnina razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno a doprinos za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, proizlazi da se radi o zakonskoj obvezi suvlasnika nekretnine.

 

13. Prema stajalištu ovoga suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji dokazali da bi tuženik u relevantno vrijeme za koje se podnosi tužba (od ožujka 2007. do ožujka 2012.) bio suvlasnik nekretnine odnosno stambene zgrade i kao takav pasivno legitimiran na plaćanje zajedničke pričuve sukladno citiranim zakonskim odredbama, pa je utoliko žalba tuženika osnovana.

 

13.1. Nije sporno da tuženik nije uknjižen u zemljišnim knjigama kao suvlasnik nekretnina na kojima je izgrađena predmetna stambena zgrada, već da je uknjižen kao suvlasnik susjedne nekretnine na kojoj je izgrađena poslovna zgrada koja u naravi predstavlja R. K. P. Nije utvrđeno da bi tuženik prije ili nakon utuženog razdoblja za sporne poslovne prostore ikada plaćao sredstva na račun zajedničke pričuve stambene zgrade.

 

13.2. Isprave sačinjene po upravitelju stambene zgrade (Popis suvlasničkih dijelova i Izvadak iz poslovnih knjiga) same po sebi ne dokazuju da bi tuženik bio suvlasnik zgrade jer navedeni podaci nemaju podlogu u drugim provedenim dokazima. Tako tužitelji uz Međuvlasnički ugovor od 5. ožujka 2007. nisu dostavili i popis suvlasnika odnosno vlasnika posebnih dijelova koji bi eventualno obuhvaćao i tuženika, koji je osporio činjenicu da bi sudjelovao u zaključivanju Međuvlasničkog ugovora za predmetnu stambenu zgradu, pri čemu treba imati u vidu određenje iz članka 375. stavak 3. i 4. ZV-a o obvezatnosti odluka koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora za sve suvlasnike (pa i one koje su vlasništvo naknadno stekli) ukoliko je taj ugovor zaključen u potrebnoj većini suvlasnika.

 

13.3. Nadalje, treba uvažiti činjenicu da je prijedlog tužitelja kao suvlasnika stambene zgrade podnese po upravitelju a vezano za povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, koji bi uključivao i poslovne prostorije koje koristi tuženik nije prihvaćen niti proveden. Do zaključenja glavne rasprave tužitelji nisu priložili dokaze da bi proveli etažiranje stambene zgrade odnosno povezivanje suvlasništva cijele nekretnine sa vlasništvom posebnih dijelova odnosno da su proveli postupak predviđen odredbama članka 68. i članka 69. ZV-a koji bi za utuženo razdoblje uključivalo tuženika kao suvlasnika te vlasnika spornih poslovnih prostorija kao posebnih dijelova.

 

13.4. S druge strane tužitelji ničime nisu osporili tvrdnju tuženika da su sporni poslovni prostori obuhvaćeni etažnim elaboratom iz 2006. prilikom etažiranja koje je provedeno kroz zemljišne knjige za susjednu poslovnu zgradu R. K. P. na adresi ..., čiji je tuženik suvlasnik i vlasnik točno određenih posebnih dijelova. Pravno bi bilo nemoguće da bi isti poslovni prostori za isto razdoblje bili zavedeni kao posebni dijelovi dviju različitih zgrada.

 

13.5. Tome u prilog govori i situacija utvrđena vještačenjem i očevidom - da su sporni poslovni prostori u arhitektonskom smislu projektirani, predviđeni i izvedeni kao dio poslovne građevine R. K., da su odvojeni od stambenog objekta konstruktivnim armiranobetonskim zidom u kojem nije ostavljena komunikacija stambenog dijela i R. K. te da su isti fizički i funkcionalno u potpunosti povezani i čine jedinstvenu cjelinu s prostorima poslovne zgrade R. K. P., izgrađenoj na sasvim drugoj čestici. 

 

    14. Radi svega navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi članka 89. i članka 90. ZV-a trebalo je zaključiti da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer u smislu navedenih zakonskih odredbi ne proizlazi da bi tuženik bio obveznik plaćanja sredstava zajedničke pričuve u relevantnom razdoblju obzirom da sadržaj provedenih dokaza ne potvrđuje nedvojbenu dokazanost  relevantne činjenice potrebne za prihvaćanje tužbenog zahtjeva a to je suvlasništvo tuženika na stambenoj zgradi ..., pri čemu nije sporno da se tuženik u zemljišnim knjigama ne vodi kao suvlasnik ove zgrade niti vlasnik posebnog (etažnog) dijela u stambenoj zgradi. 

 

15. Stoga je osnovana žalba tuženika prihvaćanjem koje je trebalo odbiti osporeni dio tužbenog zahtjeva. Utoliko nije osnovana žalba tužitelja za odbijeni dio tužbenog zahtjeva, u odnosu na koji se ističe da sve i da je utvrđeno da je tuženik obveznik plaćanja sporne zajedničke pričuve, potraživanje tužitelja bilo bi u zastari za sve mjesečne tražbine dospjele prije svibnja 2009. s obzirom da je do dana podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) 17. svibnja 2012. protekao trogodišni zastarini rok iz članka 226. stavak 1. ZOO-a, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud (shvaćanje sa Zajedničkog sastanka na Vrhovnom sudu od 11. ožujka 2022. ) 

 

16. Budući da je preinačenjem pobijane presude tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo mu shodno tome uspjehu te primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a priznati troškove postupka. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa) odmjerio punomoćniku tuženika nagradu za pojedine radnje u postupku u ukupnom iznosu od 4.375,00 kn / 580,66 eur1, što se žalbom tužitelja posebno ne dovodi u pitanje. Kako je pobijanom presudom tuženiku već dosuđen iznos od 846,12 kn / 112,30 eur1 na ime troškova postupka (sukladno djelomičnom uspjehu u prvostupanjskom postupku), tada mu je ovom odlukom trebalo priznati razliku do potpunog uspjeha u iznosu od 3.528,88 kn / 468,36 eur1 sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

17. Tuženiku koji je u cijelosti uspio sa žalbom valjao je priznati i troškove žalbenog postupka koji se odnose na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 eur1 (Tbr. 10. točka 1. Tarife) što uvećano za PDV od 312,50 kn / 41,48 eur1 (Tbr. 42. Tarife) i troškove sudske pristojbe na žalbu od 1.186,00 kn / 157,41 eur1, daje ukupan žalbeni trošak od 2.748,50 kn / 364,79 eur1, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan. 

 

18. Tužiteljima nije priznat trošak žalbenog dijela postupka s obzirom da sa žalbom nisu uspjeli dok trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

19Slijedom toga odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 373. točke 2. i 3. ZPP-a. 

 

U Rijeci 5. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

                                                                                                                      Ivanka Maričić-Orešković, v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu