1

Poslovni broj: Gž-115/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-115/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja H. P. d.o.o., OIB: …, iz V., zastupanog po punomoćnici V. M., odvjetnici iz R., protiv tuženika M. D., OIB: …, iz K., zastupanog po punomoćnici S. K., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-193/2021-24 od 25. listopada 2022., 5. travnja 2023., 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-193/2021-24 od 25. listopada 2022. u točkama I. i II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

 

III. Točka III. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika M. S. P. iz K. poslovni broj Ovrv-17/2020 od 20. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.750,00 kn (1.294,05 eur) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 450,25 kn (59,76 eur) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.993,75,00 kn (662,78 eur) sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija."

 

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 7. studenog 2022. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice M. S. P. iz K. broj Ovrv-17/2020 od 20. siječnja 2021. te obveže tužitelja da mu naknadi troškove postupka i troškove žalbe.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu 22. prosinca 2022. osporava navode žalbe u cijelosti te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 24. rujna 2020. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a radi isplate iznosa od 9.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. prosinca 2017. do isplate te je prihvaćajući njegov prijedlog Javna bilježnica M. S. P. iz K. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-17/20 dana 20. siječnja 2021.

 

5.1. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor u kojem osporava osnov i visinu zatraženog novčanog iznosa te ističe prigovor zastare.

 

5.2. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je po nalogu tuženika izradio projektnu dokumentaciju-snimku izvedenog stanja za legalizaciju zgrade na adresi u K., a što da mu tuženik nije platio.

 

5.3. Na temelju provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tuženik Upravnom odjelu za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Primorsko-goranske županije, 26. lipnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju – manje zahtjevne zgrade sagrađene na k.č. 6110/94 k.o. K. na adresi u K.,

- da uz navedeni zahtjev nisu bili priloženi potrebni prilozi,

- da je zaključkom Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 15. rujna 2015. tuženik kao podnositelj zahtjeva, a sve u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu manje zahtjevnu zgradu, pozvan da u roku 60 dana dostavi dokumentaciju koja je nedostajala, a među kojom je i snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, izrađene po ovlaštenom arhitektu ili ovlaštenom inženjeru građevinarstva,

- da je tužitelj H. P. d.o.o. u ime i za račun tuženika nadležnom upravnom tijelu 18. studenog 2015. podnio zahtjev za produljenje roka vezano uz dostavu potrebne dokumentacije,

- da je tužitelj u ime i za račun tuženika nadležnom upravnom dijelu 8. prosinca 2015. dostavio tri primjerka izrađene snimke izvedenog stanja po ovlaštenom inženjeru,

- da je zahtjev tuženika za donošenje rješenja o izvedenom stanju odbijen rješenjem upravnog tijela od 26. rujna 2017. jer tuženik sukladno zaključku tog tijela nije zahtjev nadopunio dostavom geodetske snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja D. H. i svjedokinje M. E. S., koja je zaposlena kod tužitelja, proizlazi kako je tuženik usmeno kontaktirao sa zakonskim zastupnikom tužitelja i to putem telefona te je s istim dogovoreno da će tužitelj za njega izraditi snimku izvedenog stanja, a kasnije u njegovo ime i za njegov račun i istu dostaviti nadležnom upravnom tijelu te zatražiti produljenje roka za dostavu dokumentacije,

- da je M. E. S. po nalogu svog poslodavca 2015. izišla na teren na nekretninu tuženika kako bi pregledala nekretninu radi izrade snimke izvedenog stanja te ju je na nekretninu pustila I. D., supruga tuženika, a čiji telefonski broj kao kontakt osobe je dobila od svog poslodavca.

 

5.4. Iz iskaza tuženika proizlazi da je točno kako je on podnio zahtjev za legalizaciju navedenog objekta 2013., ali da se, nakon što je pozvan da svoj zahtjev dopuni, samo informativno obratio različitim projektantima, među kojima je i tužitelj, a vezano uz to što bi trebao napraviti po pitanju potrebne dokumentacije. Sve kontakte s tužiteljem da je imao telefonski i da su bili isključivo informativnog karaktera, dakle, osporava da bi dogovorio izradu bilo kakvog projekta. Odustao je od zahtjeva za legalizaciju iz razloga što njegova sestra nije željela participirati u troškovima iste te poriče da bi ga bivša supruga ili baka obavijestili o tome da bi itko dolazio od strane tužitelja na nekretninu, a vezano uz izradu snimke izvedenog stanja. Njegov iskaz potvrđuje sestra D. D., iako nema osobnih saznanja o eventualnim dogovorima i kontaktima tužitelja i tuženika, te baka J. J. koja također nema nikakvih saznanja o konkretnim dogovorima i odnosima između stranaka. Svjedok V. S., koji je prijatelj tuženika, u svojem iskazu tvrdi kako je bio prisutan prilikom telefonskog razgovora tuženika i tužitelja te da nije čuo da bi bilo dogovoreno da će se pristupiti izradi bilo kakve dokumentacije, a razgovor da je vođen dok su on i tuženik sjedili u kafiću, a tuženik se informirao o osobama i dokumentaciji kojom bi trebalo nadopuniti zahtjev za legalizaciju.

 

5.5. Prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze navodi kako u cijelosti poklanja vjeru iskazu zakonskog zastupnika tužitelja D. H. iz kojeg proizlazi da je u jesen 2015. usmeno dogovorio, u telefonskom kontaktu s tuženikom, izradu izvedenog stanja za nekretninu za koju je tuženik podnio zahtjev za legalizaciju, dok ne poklanja vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem on navodi da s tužiteljem nikad nije dogovorio izradu projekta jer da je njegov iskaz usmjeren isključivo na postizanje uspjeha u sporu. Ovo stoga što na zaključenje usmenog ugovora o djelu, a za koji se sukladno odredbama članaka 590. do 619.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO) ne traži pismena forma, upućuju i sve ostale okolnosti. Prije svega, činjenica da je tuženik pokrenuo postupak legalizacije objekta za koji je izrađen projekt – snimka izvedenog stanja, te da taj svoj zahtjev tuženik nikada nije povukao ni nakon što je primio zaključak nadležnog upravnog tijela 2015. kojim je pozvan na dostavu potrebne dokumentacije, a među kojima je upravo i projekt – snimka izvedenog stanja. Upravo da je zbog izrade potrebne dokumentacije tuženik kontaktirao tužitelja i da je razgovor tuženika s tužiteljem bio samo informativnog karaktera te da tuženik nije imao namjeru postupiti po zaključku nadležnog upravnog tijela te dopuniti zahtjev dostavom snimke izvedenog stanja, da bi tada tuženik povukao svoj zahtjev za legalizaciju. Na zaključenje navedenog ugovora da ukazuje i činjenica da je zaposlenica tužitelja bila na nekretnini tuženika, da joj je obitelj tuženika dozvolila pregled objekta te da je ista bila u tavanskom prostoru, a u koji se može ući isključivo kroz stan kojeg je za stanovanje koristila sada bivša, a u vrijeme dolaska djelatnice tužitelja, još uvijek supruga, tuženika. Da nije bilo dogovora između tužitelja i tuženika da ne bi bilo niti izlaska zaposlenice tužitelja na nekretninu tuženika, a niti bi tužitelj izradio navedeni projekt. Upravo da je tuženik taj koji je tužitelju stavio na raspolaganje telefonski broj svoje supruge, a s kojim je tužitelj i dogovarao izlazak na lice mjesta.

 

5.6. Prvostupanjski sud ne poklanja vjeru iskazu svjedokinje D. D., sestre tuženika, a činjenica da iz njezinog iskaza proizlazi da ista nije bila upoznata s postupkom legalizacije i da nije spremna snositi troškove izrade projekata potrebnih za provođenje postupka legalizacije, da ne predstavlja okolnost koja bi dokazivala činjenicu da je tuženik od postupka legalizacije nekretnine odustao te da za istu nije bio zainteresiran. Iskazu svjedokinje J. J., bake tuženika, prvostupanjski sud ne poklanja vjeru jer je ista po pristupu sudu, a prije nego što ju je sud upoznao s predmetom postupka i postavio bilo kakvo pitanje, ista iskazivala o odnosima stranaka. Zato prvostupanjski sud zaključuje da je bila instruirana po tuženiku na način kako i o čemu treba iskazivati. Što se tiče iskaza svjedoka V. S., prvostupanjski sud ne prihvaća njegov iskaz kao bitan za presuđenje jer to što je prisustvovao telefonskom razgovoru vezano uz postupak legalizacije, ne predstavlja činjenicu da tuženik od tužitelja nije naručio izradu snimke izvedenog stanja. Navedeni svjedok da nema i ne može imati saznanja o svim radnjama koje je tuženik poduzimao vezano uz postupak legalizacije nekretnine.

 

5.7. Pored toga, da tužitelj s tuženikom nije dogovorio izradu snimke izvedenog stanja te predaju iste nadležnom tijelu, da tužitelj ne bi u ime i za račun tuženika pred nadležnim tijelom, a nakon što je tuženik zaprimio zaključak kojim je pozvan na dopunu zahtjeva, podnosio zahtjev za produženje roka za dostavu tražene dokumentacije niti bi u ime tuženika nadležnom tijelu predao izrađeni projekt – snimku izvedenog stanja, a koja je predana u prosincu 2015.

 

5.8. U odnosu na visinu naknade, prvostupanjski sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja koji je iskazao da je cijena izrade projekta iznosila 4,00 EUR/m2, odnosno 30,00 kn/m2 za 260 m2 objekta s uključenim PDV-om ili 9.750,00 kn, na koji iznos je i ispostavljen račun. Tuženik da navedeni iznos osim općeg osporavanja nije posebno doveo u pitanje, a niti je iznio argumente koji bi doveli u sumnju pravilnost visine ispostavljenog računa.

 

5.9. Dakle, u konačnici, prvostupanjski sud zaključuje da je sukladno članku 590. ZOO-a tužitelj s tuženikom zaključio usmeni ugovor o djelu kojim je tuženik naručio izradu projekta – snimku izvedenog stanja te da mu je stoga sukladno članku 613. ZOO-a dužan platiti naknadu za izvršeni rad. Zbog toga je u cijelosti održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice M. S. P. iz K. broj Ovrv-17/2020 od 20. siječnja 2021. za iznos od 9.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. prosinca 2017. pa do isplate, kako je to tužitelj i zatražio s obzirom da je račun tuženiku ispostavljen tek u studenom 2017.

 

5.10. Odbijen je prigovor zastare jer da se na potraživanje tužitelja primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a, s obzirom da navedeni ugovor nije trgovački ugovor da bi se na odnose stranaka primjenjivao trogodišnji zastarni rok.

 

5.11. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), a visina istog je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.; dalje: ZSP).

 

6. Tuženik žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da su u presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali ocjenu dokaza kako ju je izveo prvostupanjski sud, a koji dokazi da nisu pravilno ocijenjeni u smislu članka 8. ZPP-a kojim je propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je za svoju odluku dao jasne i prihvatljive razloge, a nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6.2. Pogrešna primjena odredbe članka 8. ZPP-a ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a koju čini sud ako u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka ne može se podnositi žalba u postupku male vrijednosti, kao što je ovaj, zbog čega ovaj sud neće posebno obrazlagati navode koji su vezani uz pogrešnu primjenu navedene odredbe.

 

6.3. Ista stvar je i s navodom žalbe koji ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a, a koje odredbe govore o teretu dokazivanja.

 

7. U okviru pogrešne primjene materijalnog prava tuženik u stvari na drugačiji način ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje i zaključke prvostupanjskog suda, smatrajući kako dokazi koje je podnio tužitelj ne dovode do zaključka da bi tužitelj i tuženik zaključili usmeni ugovor o djelu, već upravo suprotno da dokazi koje je podnio tuženik u vidu iskaza predloženih svjedoka ukazuju na to da do takvog dogovora između tužitelja i tuženika nije došlo te da je tuženik samo informativno razgovarao sa zakonskim zastupnikom tužitelja, ali da pri tome nije naručio izradu projekta.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na temelju činjeničnog stanja kojeg je utvrdio, a koje drugostupanjski sud ne može posebno ocjenjivati niti ulaziti u pravilnost istog, pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao, te ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke prvostupanjskog suda. Radi nepotrebnog ponavljanja upućuje se tuženika na vrlo opširno i detaljno, a za ovaj sud potpuno prihvatljivo, obrazloženje prvostupanjskog suda.

 

8. Tuženik se žali i na odluku o naknadi parničnog troška smatrajući da je prilikom dosude troška trebalo primijeniti Tbr. 7.4. Tarife kojom je propisano da za tužbe na izdavanje platnog naloga na osnovi računa ili izvoda iz poslovnih knjiga odvjetniku pripada 50% nagrade iz točke 1. ovog tarifnog broja, ali ne više od 100 bodova.

 

8.1. U konkretnom slučaju, ne radi se o tužbi na izdavanje platnog naloga, već o prijedlogu za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje rješenje o ovrsi je u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage povodom prigovora tuženika kao ovršenika, te je samo postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Zbog toga je i odluka o naknadi parničnog troška pravilna.

 

9. Točka I. i II. izreke pobijane odluke potvrđene su primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

10. Odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove odgovora na njegovu žalbu, jer se radi o trošku koji nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

11. Točka III. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

 

             

Koprivnica, 5. travnja 2023.