Poslovni broj: 8 Kžm-1/2023-4

Poslovni broj: 8 Kžm-1/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marte Premec, u kaznenom predmetu prema I. mlt. R. B. i II. mlt. E. M. zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. , 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi I. mlt. R. B. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 14 Km-2/2022-7 od 17. siječnja 2022., na sjednici održanoj 5. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba maloljetnog R. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Općinski sud u Čakovcu je rješenjem poslovni broj: 14 Km-2/2022-7 od 2. studenog 2022. na temelju čl. 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje: ZSM) maloljetnom R. B. izrekao odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora koja ne može trajati manje od 6 (šest) mjeseci, a ni dulje od 2 (dvije) godine, dok je maloljetnom E. M. izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod koja ne može trajati kraće od 6 /šest/ mjeseci, a ni dulje od 3 /tri/ godine.

 

1.1.              Na temelju čl. 89. ZSM-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08), te nagrada i nužni izdaci postavljenih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2.              Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni R. B., putem postavljenog branitelja D. Z., odvjetnika, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni (pravilno zbog odluke o odgojnoj mjeri), bez žalbenog prijedloga.

 

3.               Odgovor na žalbu podnijelo je ODO s prijedlogom da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

 

4.              U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-40/2023-3 od 18. siječnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

4.1.               Na ovom mjestu valja primijetiti da je maloljetnik u žalbi tražio da bude izvješten o sjednici žalbenog vijeća, čemu, međutim, nije udovoljeno, budući da se odredba iz čl. 475. st. 1. ZKP/08 u kojoj je propisano da će se o sjednici vijeća izvijestiti stranke ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izvještena o sjednici, sukladno odredbi iz čl. 495. ZKP/08 ne primjenjuje u postupku povodom žalbe protiv rješenja, već samo u postupku povodom žalbe podnesene protiv presude prvostupanjskog suda.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.1.               Ostvarenje žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja maloljetnik u bitnome nalazi u tome što je prvostupanjski sud propustio uočiti da iz njegove obrane u dijelu gdje je navodio da je nakon što je s prijateljem sjeo u automobil shvatio da rade pogrešnu stvar, te od njega zatražio da automobil vrate  na mjesto gdje su ga uzeli, proizlazi da je on dobrovoljno odustao od počinjenja predmetnog kaznenog djela (čl. 35. KZ/11), a u kakvom slučaju se počinitelj može i osloboditi kazne.

 

6.2.               Vezano za takve žalbene navode, ovaj drugostupanjski sud za mladež prije svega uočava da iz obrane maloljetnika proizlazi da je svojem prijatelju (riječ je o maloljetnom E. M.) rekao da odveze automobil na mjesto gdje su ga uzeli, tak pošto su prethodno isti guranjem stavili u pogon i koristili za vožnju  (na način da ja vozilom najprije upravljao žalitelj, a potom maloljetni E. M.).

 

Naime, u smislu čl. 35. KZ/11 o dobrovoljnom odustanku od počinjenja djela se radi kada počinitelj dobrovoljno prekine započeto počinjenje kaznenog djela, iako je bio svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao dovršiti ili kada nakon dovršetka radnje spriječio nastupanja posljedice. Prema tome o dobrovoljnom odustanku od počinjenja kaznenog djela može se raditi samo u situaciji kada radnja počinjenja istog još uvijek nije dovršena,  odnosno u situaciji kada je radnja dovršena ali još uvijek nije nastupila posljedica djela.

 

Predmetno kazneno djelo iz čl. 234. KZ/11 čini onaj tko neovlašteno oduzme tuđe motorno vozilo radi privremene uporabe. Iz takvog zakonskog opisa jasno proizlazi da je predmetno djelo kao i njegova posljedica ostvareno već u trenutku neovlaštenog uzimanja tuđeg motornog vozila u posjed radi privremene uporabe.

 

Imajući u vidu da iz same obrane žalitelja proizlazi da je od maloljetnog E. M. zatražio da automobil odveze na mjesto gdje su ga uzeli tek što su prethodno već isti  guranjem stavili u pogon i koristili za vožnju, dakle, nakon što je radnja počinjenja predmetnog djela već dovršena i pošto je već nastupila posljedica istog, to u konkretnom slučaju nema govora o dobrovoljnom odustanku u smislu citirane odredbe iz čl. 35. KZ/11.

 

Stoga je žalba maloljetnika u navedenom pravcu promašena.

 

7.               Maloljetnik nije u pravu niti kada se žalbi zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri.

 

7.1.              Prije svega, valja primijeti da maloljetnik argumentirajući tu žalbenu osnovu upire na odredbu iz čl. 35. KZ/11 u kojoj je propisano da sud počinitelja koji je dragovoljno odustao od počinjenja djela može i osloboditi od kazne, te stoga smatra da mu je pobijanim rješenjem izrečena prestroga maloljetnička sankcija. 

 

Međutim, budući da se iz razloga koji su prethodno pobliže obrazloženi u konkretnom slučaju ne radi o dragovoljnom odustanku, to je žalba maloljetnika u navedenom pravcu također promašena.

 

7.2.               Suprotno žalitelju, polazeći od utvrđenih činjenica koja govore o tome da je maloljetni R. B. već duže vrijeme izvan odgojno-obrazovnog procesa, da nije prijavljen na zavodu za zapošljavanje, da kod kuće nema nikakvih stalnih zaduženja, da vrijeme provodi neorganizirano i stihijski, u sadržajima ugode i zabave, te da ga roditelji brane i opravdavaju njegovo ponašanje, dok ga s druge stanje ne potiču na aktivnosti koje bi potaknule njegov pozitivan psihofizički razvoj, prvostupanjski sud za mladež izvodi pravilan zaključak da njihov angažman očito nije dostatan za daljnji pravilan razvoj maloljetnikove ličnosti, te da ga je stoga potrebno podvrgnuti trajnijim mjerama odgoja uz brigu i nadzor nadležne službe, koja će putem stručne osobe, u suradnji s njegovim roditeljima, a po potrebi i drugim stručnim osobama, permanentno utjecati na njegove stavove, navike i interese, te na daljnji odgoj i ponašanje.

 

Stoga je prvostupanjski sud za mladež, a suprotno maloljetniku, pravilno postupio kada mu je pobijanim rješenjem na temelju čl. 11. ZSM-a izrekao upravo odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora, koja ne može trajati kraće od 6 mjeseci, a ni dulje od dvije godine.

 

8.               Budući da žalba maloljetnika nije osnovana, a kako ovaj sud, kao sud drugog stupnja za mladež, nije utvrdio postojanje povreda na koje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to  je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Varaždinu 5. travnja 2022.