1

 

                                                        Poslovni broj: Gž R-134/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-134/2022-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja J. G. iz T., T. M. .., OIB: …, II-tužitelja R. G. iz O., P. .., OIB: … i III-tužitelja R. P. iz O., U. T. .., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. H., diplomirana pravnica iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Zagreb, protiv tuženika J. v. p. g. O. iz O., I. G. K. .., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-356/2020-20 od 4. listopada 2022., 5. travnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-356/2020-20 od 4. listopada 2022. se potvrđuje.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku J. v. p. G. O., isplatiti I-tužitelju J. G., bruto iznos razlike plaće od 3.157,24 kn / 419,04 eura (slovima: tritisućestopedesetsedamkunaidvadesetčetirilipe / četristodevetnaesteuraičetiricenta ) za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine do 31. siječnja 2020. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 187,11 kuna od 16. ožujka 2017.,

- na iznos od 125,30 kuna od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 398,68 kuna od 16. srpnja 2017.,

- na iznos od 222,27 kuna od 16. rujna 2017.,

- na iznos od 243,44 kune od 16. listopada 2017.,

- na iznos od 656,83 kune od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 669,96 kuna od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 653,65 kuna od 16. veljače 2020.,

 

pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku J.v. p. G. O., isplatiti II-tužitelju R. G., bruto iznos razlike plaće od 1.908,74 kn / 253,33 eura (slovima: tisućudevetstoosamkunaisedamdesetčetirilipe / dvijestopedesettrieuraitridesettricenta) za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 248,85 kuna od 16. ožujka 2017.,

- na iznos od 216,41 kunu od 16. travnja 2017.,

- na iznos od 746,58 kunu od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 150,82 kune od 16. srpnja 2017.,

- na iznos od 158,01 kunu od 16. kolovoza 2017.,

- na iznos od 308,96 kuna od 16. studenog 2017.,

- na iznos od 79,11 kuna od 16. prosinca 2018.,

 

pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku J. v. p. G. O., isplatiti III-tužitelju R. P., bruto iznos razlike plaće od 2.551,11 kn / 338,59 eura (slovima: dvijetisućepetstopedesetjednukunuijedanaestlipa / tristotridesetosameuraipedesetdevetcenta ) za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

 

- na iznos od 298,20 kuna od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 397,60 kuna od 16. kolovoza 2017.,

- na iznos od 115,87 kuna od 16. listopada 2017.,

- na iznos od 65,18 kuna od 16. ožujka 2018.,

- na iznos od 284,66 kuna od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 656,83 kune od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 732,77 kuna od 16. siječnja 2020.,

 

pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi I-tužitelju, II-tužitelju i III-tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od po 2.000,00 kn / 265,45 eura svakom, u roku 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti i u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i obvezati tužitelje naknaditi mu parnične troškove, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

 

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu, osporavaju žalbene navode i predlažu istu odbiti.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući povodom žalbe pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1. Ovaj sud nije našao niti da bi bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj jer je presuda takva da se može ispitati.

 

6. U konkretnom slučaju se, sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP, radi o sporu male vrijednosti, pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a. Stoga ovaj sud nije uzeo u obzir navode tuženika koji se odnose na ove žalbene razloge, a na koje tuženik u žalbi izrijekom ukazuje.

 

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad i rad u turnusu u razdoblju od 1. siječnja 20017. do 31. siječnja 2020.

 

8. Među strankama nije bilo sporno da su svi tužitelji u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2020. bili zaposleni kod tuženika kao poslodavca, te nije bilo sporno da su poslove koje rade na temelju ugovora o radu obavljali u turnusima.

 

9. Među strankama nije bilo sporno ni da je tuženik dužan tužiteljima uvećati osnovnu plaću za svaki sat rada za prekovremeni rad 50%, za rad u turnusu 5% na temelju članka 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, (Narodne novine 104/13, 04/13-Dodatak I, 150/13-Dodatak II, 71/16-Dodatak III i 123/16 – dalje: KU/13) kao i članka 38. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17, 12/18, 2/19-Dodatak i 119/19 – dalje: KU/17) i na temelju članka 52. stavak 1. Pravilnika o radu tuženika (dalje-Pravilnik). Također nije sporno da na temelju članka 52. stavak 10. Pravilnika, umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, radnik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 odnosno jedan sat prekovremenog rada se obračunava kao 1,5 sat slobodnog dana.

 

10. Među strankama bilo je sporno je li tuženik tužiteljima u utuženom razdoblju isplatio dodatke za prekovremeni rad i dodatke za turnus na sve odrađene prekovremene sate, a za koje mu nije omogućeno korištenje slobodnih dana.

 

11. Prvostupanjski je sud, na temelju provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, utvrdio da tužiteljima nisu isplaćeni svi dodaci za prekovremeni rad i rad u turnusima, a za koje nije koristio slobodne dane, u svotama i za razdoblje kako je to i pobijanom presudom tužiteljima dosuđeno.

 

12. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je sud pogrešno dosudio tužiteljima naknade za prekovremene sate rada jer su tužiteljima prekovremeni sati zamijenjeni slobodnim danima, dakle ukazuje na žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, što su žalbeni razlozi zbog kojih se žalba u sporu male vrijednosti ne može podnijeti, kako je već navedeno pod točkom 6. obrazloženja ove drugostupanjske presude.

 

13. Tuženik osporava odluku o parničnom trošku samo paušalno i s obzirom da pobija odluku o glavnoj stvari.

 

14. Slijedom navedenog žalba je neosnovana radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

15. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju članka 166. i 154. stavak 1. ZPP-a o troškovima žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Dubrovniku 5. travnja 2023.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović v.r.