1

Poslovni broj: 26 Gž R-30/2023-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž R-30/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Z. R., OIB:..., iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB:..., Ministarstvo pravosuđa i uprave, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi od 6. prosinca 2022. poslovni broj Pr-729/2021-10, dana 5. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženice, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Požegi od 6. prosinca 2022. poslovni broj Pr-729/2021-10 i odbija zahtjev tužitelja za isplatu terenskog dodatka u iznosu od 4.650,00 kn/617,16 EUR sa zateznom kamatom i troškova parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn/435,50 EUR sa zateznom kamatom.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 149,31 EUR/1.125,00 kn (stočetrdesetdeveteura i tridesetjedancent/tisućustodvadesetpet kuna)[1], u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

"I Utvrđuje se postojanje potraživanja tužitelja Z. R., OIB...,  R. prema tuženiku R. H., Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB..., u iznosu od 4.650,00 kn / 617,16 eura1.

II Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika R. H., Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB... prema tužitelju Z. R.., OIB..., R., u iznosu od 750,00 kn / 99,54 eura1.

III Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkama I i II izreke ove presude i nalaže tuženiku R. H., Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB... da tužitelju Z. R., OIB..., R., isplati iznos od 3.900,00 kn (tritisućedevetstokuna) / 517,62 eura (petstosedamnaesteuraišezdesetdvacenta)1, zajedno sa zakonskom zateznom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), počev od 16. prosinca 2016. pa do ispate te isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn / 435,50 eura1, zajedno sa z. z. kamatom počev od 6. prosinca 2022. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,  117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), prvenstveno radi pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu terenskog dodatka u iznosu od 4.650,00 kn/617,16 EUR, te prigovor radi prijeboja tuženice za slučaj da sud usvoji zahtjev za isplatu terenskog dodatka za isplatu naknade za odvojeni život u iznosu od 750,00 kn/99,54 EUR.

 

6. Polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj državni službenik Ministarstva pravosuđa zaposlen na radnom mjestu starijeg pravosudnog policajca u Odjelu osiguranja u Kaznionici i zatvoru u Požegi i da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Klasa: UP/I-112-02/16-001/420, Ur.broj: 571-02-01-02-16-01 od 17. listopada 2016. privremeno upućen na rad u Zatvor u Puli-Pola na razdoblje od 24. listopada do 23. studenog 2016., te da je u Zatvoru u Puli-Pola obavljao poslove svog radnog mjesta, te sporne činjenice pripada li tužitelju koji je na temelju čl. 31. st. 9. Zakona o izvršavanju kazni zatvora (Narodne novine br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13., 98/19., u daljnjem tekstu: ZIKZ) privremeno premješten u drugi zatvor radi obavljanja poslova istog radnog mjesta, pravo na terenski dodatak propisan čl. 56. Kolektivnog ugovora državnih službenika i namještenika (Narodne novine br. 93/08., 89/12., 104/13., u daljnjem tekstu: KU), dok tužitelj ne spori da istodobno s isplatom terenskog dodatka nema pravo i na naknadu za odvojeni život pa iz tog razloga ne osporava tražbinu tuženice istaknutu u prigovoru radi prijeboja pod uvjetom osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je ocjenu osnovanosti zahtjeva utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da iz rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Klasa: UP/I-112-02/16-001/420, Ur.broj: 571-02-01-02-16-01 od 17. listopada 2016. i rješenja o materijalnim pravima službenika Uprave za zatvorski sustav Kaznionice i zatvora u Požegi Klasa: UP/I-112-02/16-01/28, Ur.broj: 571-02-02/1-16-01 od 19. listopada 2016. proizlazi da je stalno mjesto rada tužitelja u Požegi gdje obavlja poslove radnog mjesta starijeg pravosudnog policajca u Odjelu osiguranja u Kaznionici i zatvoru u Požegi, dok je temeljem čl. 31. st. 9. ZIKZ-a radi potrebe službe privremeno premješten na rad u Zatvor u Puli-Pola, te da je pod toč. 2. rješenja od 19. listopada 2016. navedeno da za vrijeme privremenog premještaja na rad u Zatvor u Puli-Pola službenik ostvaruje prava iz državne službe u Kaznionici i zatvoru u Požegi, iz čega proizlazi zaključak da je stalno mjesto rada tužitelja u Požegi gdje obavlja poslove svog radnog mjesta i ostvaruje prava iz državne službe;

 

- da čl. 31. st. 9. ZIKZ-a propisuje da radi potrebe službe pomoćnik ministra nadležan za zatvorski sustav može ovlaštenu službenu osobu iz čl. 28. tog Zakona privremeno premjestiti na rad u drugu kaznionicu ili zatvor do tri mjeseca, a uz njegovu suglasnost do šest mjeseci u tijeku kalendarske godine, te da se privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto;

 

- da je prema čl. 120. KU-a Zajednička komisija ovlaštena tumačiti KU, a prema čl. 123. KU ugovorne strane su obvezne pridržavati se danih tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike;

 

- da se prema Tumačenju br. 4/56 upućivanje službenika u drugo mjesto rada koje je različito od mjesta rada i mjesta njegovog stalnog boravka radi obavljanja poslova radnog mjesta smatra terenskim radom iz čl. 56. KU-a, te stoga službenik ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje 8 sati uključujući i vrijeme putovanja, a da pravo službenika na terenski dodatak proizlazi i iz Tumačenja br. 12/56 prema kojem službenik i namještenik ostvaruje pravo na dodatak za terenski rad ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. KU-a, kao i odgovora Zajedničke komisije na 25. sjednici, a vezano za primjenu čl. 58. KU-a u kojem stoji da "ako se upućivanje službenika ili namještenika temeljem izričite zakonske odredbe ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, službenik i namještenik koji se upućuje na takav rad ili izobrazbu izvan njegovog stalnog mjesta rada ili stanovanja ostvaruje sva prava kao da je upućen na rad na terenu ili službeno putovanje ovisno o okolnostima (tj. da li se radi o edukaciji, rad na drugom mjestu i slično).",

 

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da se privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, da je tužiteljevo stalno mjesto rada u Kaznionici u Požegi gdje je obavljao poslove radnog mjesta - stariji pravosudni policajac, te da je tužitelj obavljao poslove svoga radnog mjesta i u Zatvoru u Puli-Pola u koje mjesto rada je privremeno premješten, slijedom čega smatra da su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. KU-a za isplatu terenskog dodatka.

 

Primjenu Tumačenja br. 11/56 na koje se poziva tuženica, a prema kojem službenik koji je rješenjem privremeno premješten u drugo mjesto rada nema pravo na terenski dodatak za vrijeme rada u mjestu u koje je rješenjem o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada, prvostupanjski sud je otklonio iz razloga što tužitelj nije premješten na drugo radno mjesto, obzirom je u Zatvoru u Puli-Pola obavljao poslove istog radnog mjesta – poslove starijeg pravosudnog policajca, pa navedeno Tumačenje ne nalazi primjenjivim u konkretnom slučaju.

 

7. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 4.650,00 kn/617,16 EUR toč. I. izreke presude, dok je toč. II. izreke presude utvrdio postojanje potraživanja tuženice prema tužitelju u iznosu od 750,00 kn/99,54 EUR,  te je toč. III. izreke prebio potraživanja navedena pod toč. I. i II. izreke presude i naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.900,00 kn/517,62 EUR sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2016. do isplate.

 

8. U žalbi tuženica ukazuje da je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav od 17. listopada 2016. tužitelj privremeno premješten na rad u Zatvor u Puli-Pola radi potrebe službe, pa je premještanjem iz dosadašnjeg mjesta rada u drugo mjesto rada, koje je za utuženo vremensko razdoblje postalo njegovo mjesto rada, tužitelju ne daje pravo na terenski dodatak, što je tuženica isticala tijekom postupka ukazujući na odredbe KU-a i Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora, kao i na činjenicu da tužitelj nije upućen na rad na terenu, ukazujući da se pravom na terenski dodatak bavio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-391/2009-2 i Revr-523/2010, te da je Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž R-1094/2020 i Gž R-634/2019 prihvatio izneseno pravno stajalište tuženice u objektivno identičnim sporovima.

 

9. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi žalbi, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti. Upućuje na presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-387/18 i Gž R-372/19 i Županijskog suda u Splitu broj Gž R-285/19 i Gž R-680/20 u kojima je prihvaćeno pravno stajalište tužitelja u činjenično identičnim sporovima.

 

10. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženica ističe da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda kojim je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja.

 

11. KU u čl. 56. st. 1. propisuje da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, a st. 2. istog članka propisuje da se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđeno u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

 

12. Radi davanja odgovora na pitanje ima li tužitelj pravo na terenski dodatak, odnosno smatra li se rad koji je tužitelj obavljao u mjestu rada na koje je privremeno premješten odlukom poslodavca - terenskim radom, treba odgovoriti što se smatra stalnim mjestom rada tužitelja u utuženom razdoblju.

 

12.1. Kako je tužitelj u konkretnom slučaju rješenjem poslodavca premješten iz dosadašnjeg mjesta rada (Požega) u drugo mjesto rada (Pula-Pola), to se novo mjesto rada u koje je premješten da bi obavljao poslove svog radnog mjesta, ima smatrati mjestom rada tužitelja za vremensko razdoblje na koje je premješten u smislu čl. 56. st. 2. KU. Tako određen rad nema karakter rada na terenu radi kojeg bi tužitelj imao dodatne (povećane) troškove, obzirom je tužitelju osiguran smještaj u mjestu rada i troškovi prijevoza kako je navedeno u odluci od 19. listopada 2016., te mu je isplaćena naknada za odvojeni život, a terenski dodatak upravo služi za pokriće povećanih troškova koji nastaju zbog rada na terenu, slijedom čega tužitelj za utuženo razdoblje nema pravo na terenski dodatak. Identično pravno stajalište izrazio je i Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž R-1094/2020 i Gž R-634/2019 u činjenično istovjetnim sporovima.

 

13. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja.

 

14. O troškovima postupka ovaj sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

14.1. Tuženica ima pravo na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 kn primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa), te zastupanja na raspravi 10. veljače 2022. u iznosu od 125,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 5. Tarife i na raspravi 26. listopada 2022. u iznosu od 500,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno tuženica ima pravo na trošak u ukupnom iznosu od 1.125,00 kn/149,31 EUR.

 

14.2. Trošak sastava podneska tuženice od 4. siječnja 2022. nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište povodom objave presude nije postavljen određeno u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a.

 

15. Tužitelj nema pravo na trošak sastava odgovora na žalbu primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

16. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 5. travnja 2023.

 

                                                                                    Sutkinja

 

                                                                                    Sanja Bađun v.r.