1              Poslovni broj: Kž-53/2022-4

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženice S. B. M., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženice S. B. M. protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola broj K-672/16 od 20. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženice S. B. M. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli - Pola, po sucu pojedincu, proglasio je krivom opt. S. B. M. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. i 1. Kaznenog zakona (KZ/97.) i osudio ju na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 67. KZ/97. primijenjena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ako u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo i pod daljnjim uvjetom da u roku od jedne godine i šest mjeseci ošt. V. B. na ime dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva naknadi štetu u iznosu od 54.500,00  kn, jer u protivnom sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora, sukladno odredbi čl. 69. st. 5. KZ/97.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP) ošt. V. B. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 54.500,00 kn, koji mu je dužna naknaditi optuženica, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u  parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženica je dužna djelomično naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 2.000,00 kn, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a oslobođena dužnosti  naknade preostalih troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica po braniteljici Z. Z. L., odvjetnici iz P.,  zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu podnijela je zamjenica Općinske državne odvjetnice u Puli – Pola, predlažući da se žalba optuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. ZKP-a, žaliteljica navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ističući da se osuđujuća presuda temelji samo na iskazu oštećenika V. B., čiji iskaz je sud nekritički ocijenio vjerodostojnim, neprihvaćajući obranu optuženice koja je tvrdila da nije postupala sa prijevarnom namjerom, već joj je oštećenik samoinicijativno pozajmljivao novce. Nastavno se ukazuje i na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i čl. 6. Konvencije za zaštitu  ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističući kako je sud propustio ocijeniti i izvedene dokaze dovesti u međusobnu vezu upravo u onim dijelovima koji potvrđuju obranu optuženice i nevjerodostojnost iskaza oštećenika, što je rezultiralo pristranim i nepravično provedenim postupkom.

 

7. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, drugostupanjski sud nije našao osnovanim navedene žalbene prigovore, jer žaliteljica u stvari pod okriljem istaknutih bitnih povreda, činjenično osporava prvostupanjsku presudu, nezadovoljna ishodom postupka, na što će biti odgovoreno u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovdje treba reći da obrazloženje pobijane presude sadrži valjanu analizu i ocjenu izvedenih dokaza te jasne i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama, među kojim razlozima nema nikakvog, a pogotovo ne znatnog proturječja. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žaliteljica sa tim zaključcima ne slaže. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih  povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U odnosu na povredu prava na pravično suđenje, koja povreda u smislu odredbe čl. 468. st. 2. ZKP-a, mora biti teške naravi, neprihvatljive su i ničim utemeljene žalbene tvrdnje o pristranosti prvostupanjskog suda, koji je ovaj postupak proveo vrlo savjesno i temeljito, a kvaliteta izvedenih dokaza i način njihovog izvođenja ne dovodi u sumnju vjerodostojnost dokaza na kojima se temelji osuda optuženice. Osim toga, žaliteljica u podnesenoj žalbi ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom ocjene i analize prvostupanjskog suda, koji je, suprotno žalbenim navodima, sve provedene dokaze doveo u međusobnu vezu i sveobuhvatno ih analizirao pa je tek nakon tako provedenog postupka iznio argumentirane i uvjerljive razloge o kaznenoj odgovornosti optuženice, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga je polemiziranje žaliteljice s argumentacijom prvostupanjskog suda vezano za nedostatak razloga o odlučnim činjenicama i manjkavost obrazloženja, neprihvatljivo, jer izlazi iz okvira žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

9. Žalbenim prigovorima činjenične prirode ukazuje se na pogrešnu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, koji je nekritički ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećenika V. B., iako se, po stajalištu obrane, u konkretnom slučaju radi o građanskopravnom odnosu, a ne kaznenoj odgovornosti optuženice.

 

10. Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi sa dovoljno pažnje i kritičnosti ocijenio svaki dokaz pojedinačno, a zatim u njihovoj međusobnoj povezanosti te je ispravno zaključio da su u postupanju optuženice u subjektivnom i objektivnom smislu ostvarena obilježja terećenog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. i 1. KZ/97., za koje utvrđenje je dao argumentirane i prihvatljive razloge.

 

11. Tako je prvostupanjski sud opravdano ocijenio vjerodostojnim iskaz ošt. V. B. koji je okolnosno, decidirano i dosljedno tijekom postupka u iskazima pred policijskim istražiteljem i na raspravi opisao kako mu je optuženica, koju je dugo poznavao kao kolegicu sa posla, neprestano ponavljala da joj treba još malo novaca da bi se izvukla iz dugova, da će dobiti kredit i sav novac mu vratiti,  ovjerivši kod javnog bilježnika izjavu da će mu dugovani iznos od 59.000,00 kn vratiti do 15. listopada 2012.  te da kao pokriće  može uzeti njezin automobil, iako je znala da automobil nije bio u njenom vlasništvu i da oštećeniku, zbog vlastite prezaduženosti (sama je navela da se radilo o iznosu od oko 160.000,00 eura) i visine svojih primanja, koja su već bila opterećena kreditom, neće vratiti dug, posebice ne u rokovima o kojima mu je govorila.

 

12. Analizirajući obranu optuženice, prvostupanjski sud ispravno i opravdano nije prihvatio njezinu tvrdnju kako nije postupala sa prijevarnom namjerom prema oštećeniku, koji joj je nudio pomoć i sam pozajmljivao novce, a ona je mislila da će ih moći vratiti, iako je znala da kredit ne može dobiti, jer joj je plaća bila opterećena ovrhama. Budući je i sama navela da je u inkriminirano vrijeme bila dužna oko 160.000,00 eura, pravilan je i prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako je optuženica bila svjesna da dugovani iznos oštećeniku neće moći vratiti, posebice ne u dogovorenim rokovima pa je unatoč tome, stalno od njega pozajmljivala novčane iznose, lažno mu predočavajući da će ih vratiti, iako je znala da zbog vlastite prezaduženosti i nemogućnosti podizanja kredita to neće moći učiniti, čime su u njezinom postupanju ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. i 1. KZ/97., za koje je proglašena krivom. Prvostupanjski sud je pri tome pravilno primijenio Kazneni zakon (KZ/97.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela,  jer se konkretan činjenični opis terećenog kaznenog djela može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11., koje djelo ima istu zapriječenu kaznu kao i kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. i 1. KZ/97.

 

13. Budući podnesena žalba sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP-a), drugostupanjski sud je bio dužan ispitati primjerenost i opravdanost izrečene kazne zatvora i primijenjene uvjetne osude sa dvostrukim uvjetom vraćanja duga oštećeniku. Ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i ispravno ih doveo u vezu sa nađenim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženice, pa kada ih je ocjenjivao u njihovoj međusobnoj povezanosti, izvršio je pravilan izbor vrste i mjere kazne, osudivši optuženicu na pravednu i zakonitu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je primijenjena uvjetna osuda sa duljim rokom provjeravanja od četiri godine i uz dodatni uvjet da u roku od jedne godine i šest mjeseci vrati oštećeniku dugovani iznos od 54.500,00 kn, jer u protivnom sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne (čl. 69. st. 5. KZ/97.).

 

14. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da su izrečena kazna i primijenjena uvjetna osuda sa dvostrukim uvjetom vraćanja duga oštećeniku, primjerene kako težini, društvenoj opasnosti i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, tako i osobnim svojstvima  i stupnju krivnje optuženice, koja je u dva navrata osuđivana zbog istovrsnih kaznenih djela pa imajući u vidu i protek vremena od počinjenja djela, ocjena je i ovoga suda da će se upravo izrečenom kaznom zatvora i primijenjenom uvjetnom osudom sa duljim rokom provjeravanja u cijelosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. KZ/97.

 

15. Iz navedenih razloga žalba optuženice odbijena je kao neosnovana te je, na temelju čl. 482. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

 

Bjelovar, 5. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                  Predsjednica vijeća

                                                                                                                  Milenka Slivar v. r.