- 1 -              Rev 592/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 592/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Centra za socijalnu skrb, Z., OIB ..., kojeg zastupa D. B., odvjetnik u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1179/2020-2 od 12. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-760/17-77 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-760/17-106 od 1. ožujka 2021. i dopunsko rješenje istog suda poslovni broj Pr-760/17-84 od 16. ožujka 2020., na sjednici vijeća 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

              I. Revizija tužitelja u odnosu na presudu odbija se kao neosnovana.

             

              II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova u povodu revizije.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u odnosu na dopunsko rješenje o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom (ispravljena rješenjem istog suda od 1. ožujka 2021.) odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke od 21. siječnja 2016. o otkazu ugovora o radu tužitelju, zahtjev na utvrđenje da ugovor o radu nije prestao, zahtjev za nalaganje vraćanja tužitelja na rad, te je tužitelju naloženo platiti troškova postupka tuženiku u visini od 2.500,00 kuna. Dopunskim rješenjem od 16. ožujka 2020. naloženo mu je platiti daljnje troškove u visini od 5.625,00 kuna.

 

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda, a dopunsko rješenje iznad iznosa od 625,00 kuna je preinačeno i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova u visini od 5.000,00 kuna.

 

3.1. Protiv drugostupanjske odluke tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.-dalje: ZPP), prigovarajući i odluci o troškovima. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti zahtjeve u cijelosti, ili ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

 

3.2. Tuženik se u odgovoru na reviziju protivio osnovanosti revizije i predložio je njeno odbijanje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Predmet spora je tužba radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, uz zahtjeve vezane uz restituciju kod posljedica nedopuštenosti tog otkaza.

 

6. Zbog toga je revizija dopuštena prema odredbi čl. 382.a st.1. alineja prva ZPP, prema kojoj stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa kako je riječ o takvome sporu, revizija je dopuštena.

 

7. Revizijski sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, dakle, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Suprotno tvrdnjama revidenta osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu revidenta od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revident poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi cijene tužbeni zahtjev neosnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

9. Ostalim navodima revident u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom utvrđenom činjeničnom stanju po prvostupanjskom sudu i zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te revident ističe svoje stavove o toj ocijeni. Isto tako on preocjenjuje dokaza na način koji mu odgovara. On time zapravo nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja iz osporene presude, a revizijom se ne mogu pobijati utvrđene činjenice (arg. iz odredaba čl. 386. ZPP), pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenja.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili da je između stranaka bio sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto diplomirani pravnik prve vrste u Odjelu za odrasle osobe tuženika. Zatim da je tuženik pisano upozoravao tužitelja na propuste u radu pa tako i nakon provedenog unutarnjeg nadzora 2014. Unatoč tome da su nastavljeni tužiteljevi propusti u radu, radi čega je tuženik pokrenuo postupak otkazivanja pozivajući tužitelja na davanje obrane i savjetovanjem sa radničkim vijećem. Tužitelj da nije osporavao propuste koji mu se stavljaju na teret, ali da je iste pripisao lošoj organizaciji rada te prevelikom broju predmeta, a malom broju kadrova, ali da je u dokaznom postupku, prvenstveno saslušanjem svjedoka, utvrđeno da je posao kod tuženika bio usklađen sukladno potrebama posla, a da je do propusta u radu tužitelja došlo zbog njegove neažurnosti, neurednog i nekvalitetnog rada. Unatoč pruženoj pomoći i potpori u radu da je kod tužitelja izostalo uredno izvršavanje obveza, a da na više požurnica suda  nije ni odgovarao na način da bi dao obavijesti o predmetu. Isto tako da broj predmeta s kojima je bio zadužen da je bio jednak ili u znatnom nerazmjeru sa istim poslovima (skrbništvo) u odnosu na druge podružnice (opterećen sa cca 150 predmeta, ostali i sa oko 400).

 

11. S obzirom na navedeno, da je razlog otkaza ugovora o radu upravo kršenje obveza iz radnog odnosa, što sudovi zaključuju, neosnovano revident ističe da sud razloge za otkaz ugovora o radu obrazlaže različito no što su razlozi koji su navedeni u samoj Odluci o otkazu ugovora o radu.

 

12. U pretežitom dijelu preostalih razloga revizije tužitelj se referira na svaki pojedini dokaz i istog ocjenjuje. Sudovi su ti koji imaju ovlast ocjene dokaze te je u ovom slučaju postupljeno sukladno odredbi čl. 8. ZPP. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP odlučeno je koje će se činjenice uzeti kao dokazane, prema uvjerenju suda, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te je o odlučnim činjenicama pravilno zaključeno. Pri tome je prikupljena dostatna činjenična građa i pravilno je primijenjena odredba o teretu dokazivanja koji je u ovom radnopravnom sporu radi otkaza na poslodavcu, a nije bilo mjesta odlučivanja primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, jer je činjenično stanje utvrđeno primjenom pravila o ocjeni dokaza iz odredbe čl. 8. ZPP.

 

 

 

13. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

 

14. Prema odredbi čl. 115. st. 1. Zakonu o radu („Narodne novine“, br. 93/14. i 127/17., dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, a prema t. 3. te odredbe - u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), kao što je osnova otkazivanja u ovoj pravnoj stvari.

 

15. Revident u bitnome osporava i pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. I prema prosudbi ovog suda tužitelj se nije ponašao u skladu sa zahtijevanom i realno mogućom dinamikom rješavanja predmeta što je  tuženik, a na kome je kao poslodavcu bio teret dokazivanja o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR i dokazao. S druge strane tužitelju nije dokazao suprotno, a to je da su postojali opravdani razlozi zbog kojih nije uspio ni približno ostvariti zahtijevano rješavanje predmeta.

 

16. U situaciji kad je utvrđeno da tužitelj radne zadatke unatoč upozorenjima nije ostvarivao u realno zahtijevanom obimu, te kraj utvrđenja da tužitelj unatoč upozorenjima nije mijenjao svoj odnos prema radu, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik zbog toga imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu te su pravilno primijenili materijalno pravo kada su otkaz ocijenili dopuštenim, a tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

17. Riječ je o skrivljenom ponašanju radnika kojim su prekršene obveze iz radnog odnosa.

 

18. Slijedom toga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu u odnosu na presudu, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

19. Neosnovano tužitelj pobija odluku o troškovima postupka iz dopunskog rješenja, jer je trošak pristupa na ročište za objavu presude potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 2. ZPP. Stoga je u tom dijelu revizija također odbijena, na temelju odredbe čl. 400. st. 2. i 3. ZPP.

 

20. Strankama nije dosuđen trošak u povodu revizije i to tužitelju jer s istom nije uspio, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a tuženiku, jer odgovor na reviziju nije potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno o zahtjevima o trošku u povodu revizije.

 

Zagreb, 4. travnja  2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.