Poslovni broj: 6 Us I-1072/2022-7

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-1072/2022-7

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U  B L I  K E   H  R V  A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje  zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja M. T. iz Č., OIB: …,kojeg zastupa opunomoćenica l. S., odvjetnica u S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, kojeg zastupa opunomoćenik K. K., službena osoba tuženika, radi disciplinskog postupka, 4. travnja 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-04/22-02/57, URBROJ: 511-01-158-22-4 od 4. srpnja 2022.

II.               Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-04/22-02/57, URBROJ: 511-01-158-22-4 od 4. srpnja 2022., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda u O. KLASA: UP/I-114-04/21-02/21, URBROJ: 511-01-158-21-18 od 3. prosinca 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je, radi teže povrede službene dužnosti, činjenično opisane u točci I. 1. i 2. izreke rješenja utvrđena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne služne. Tužitelju je stavljeno na teret počinjenje specificirane teže

 

 

povrede službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, opisane u članku 96. st. 1. točka 3. Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019) kao "zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi", te mu je na temelju članka 110. stavak 7. Zakona o policiji  u svezi članka 18. stavak 1. alineja 1. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine br. 141/2011) utvrđena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog odluke o kazni, navodeći da je ista prestroga te ne ispunjava svrhu sankcije. Ne osporava da je počinio povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret, te ističe da je svjestan svojih pogrešaka i težine počinjenih povreda, pri čemu je   priznao povrede za koje se tereti i u svemu namirio prouzročenu štetu. Navodi da je prilikom odmjeravanja kazne valjalo cijeniti da nije opstruirao postupak, te je proaktivno sudjelovao na način da je u spis predao nalaz i mišljenje vještaka, kojim je utvrđen iznos protupravno pribavljene imovinske koristi te druge dokaze na kojima je utemeljeno rješenje prvostupanjskog tijela. Predlaže da su prilikom ocjene zakonitosti osporavanog rješenja uzme u obzir da je tužitelj od 1990. godine pripadnik MUP-a, dragovoljac Domovinskog rata i sudionik velikog broja akcija na teritoriju Republike Hrvatske te pripadnik jedinice za posebne namjene, koja je djelovala pri Policijskoj postaji S.; da je po završetku Domovinskog rata službu nastavio obavljati kao policijski službenik, potom na radnom mjestu vođa ophodnje, a zatim kao kontakt policajac; nakon ustroja COP-a određen je da vodi evidencije i unosi podatke za Policijsku postaju S., na kojim poslovima je i počinio predmetne povrede službene dužnosti. Ističe da su počinjene povrede rezultat niza nesretnih životnih okolnosti 1991. smrt brata; zdravlje njegovih roditelja M. i R. T. koji se od smrti brata liječe psihijatrijski, a otac posljednjih 10 godina boluje od leukemije i od 2021. godine je nepokretan; svu brigu o roditeljima vodi tužitelj. Navodi da je konstantna liječnička skrb potrebna i njegovoj kćeri, T. T., koja posljednjih godina boluje od malignog tumora štitnjače. Budući da se tumor T. T. nije mogao liječiti u okviru redovne medicinske skrbi, zbog težine bolesti i neophodne brzine djelovanja liječnika, prva u nizu operacija realizirana je u P. L. u Z. koji zahvat nije pokrivalo obvezno ni dopunsko zdravstveno osiguranje pa je tužitelj morao platiti prvu, a potom i sljedeće u nizu operacija. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem koje je u potpunosti utvrđeno u upravnom postupku i u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Povrede službene dužnosti koje se tužitelju stavljaju na teret predstavljaju zlouporabu položaja i ovlasti u službi i djela su izuzetno velike težine usmjerena ka onemogućavanju pravilnog, zakonitog i učinkovitog funkcioniranja službe, što je neprihvatljivo za pripadnika policijske službe, slijedom čega se kao jedina adekvatna kazna ukazuje disciplinska kazna prestanka državne službe. Tuženik smatra da u ponašanju tužitelja postoji i element korupcije odnosno činjenica da je tužitelj kao policijski službenik zlorabivši svoj položaj (zadužen za vođenje službenih evidencija, u Registar službenih poslova i COP) svjesno unosio neistinite podatke o svom radnom vremenu, iz čega proizlazi kako je predmetna djela počinio s namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi čime je i uzrokovao štetu državnom proračunu.

 

Ostavljanje tužitelja u službi protivno je interesu same službe, a također je protivno i javnom interesu za pouzdanim, učinkovitim i zakonitim radom policije. Kako bi policija mogla uredno i učinkovito funkcionirati, njeni pripadnici moraju biti pouzdane i moralne osobe u pogledu kojih ne postoje nikakve sumnje da će službu obavljati zakonito i savjesno, da će profesionalno, dosljedno i nepristrano primjenjivati pravne propise i sprječavati, odnosno sankcionirati protupravna ponašanja. Upravo radi specifične uloge koju policija ima u društvu, interes službe da u njoj rade osobe pouzdane za obavljanje policijskih poslova, kao i javni interes za učinkovitom i zakonitom policijskom službom, imaju prednost pred interesom policijskog službenika, koji je počinio takvu povredu službene dužnosti koja je po svojoj prirodi nespojiva s policijskom službom. Odlučujući o vrsti i visini kazne upravna tijela su sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o policiji imala u vidu težinu počinjene povrede službene dužnosti, nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena, kao i otegotne i olakotne okolnosti. Prilikom ocjene adekvatnosti izrečenih kazni, cijenjena je i činjenica da je imenovani predmetne povrede počinio s namjerom. Prilikom odlučivanja o disciplinskoj kazni za oba počinjena djela cijenjene su olakotne okolnosti kao i otegotne okolnosti, te je donesena odluka o sankciji s obzirom na težinu počinjenog djela.

4. 1. Dana 28. ožujka 2023. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja V.–E. Đ., odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika T. B., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje i u nazočnosti službene osobe tuženika, na kojoj raspravi je strankama omogućeno izjasniti se  o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja zatražila je naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 995 eur*/7.500 kn, i to za radnju sastava tužbe i za radnju zastupanja na održanoj raspravi.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika te isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21;  u daljnjem tekstu: ZUS) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Postupak je pokrenut na temelju zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka načelnika virovitičko – podravske Policijske uprave, broj: 511-16-01-1/9-1/1-6/2021 od 25. siječnja 2021. i dopune zahtjeva broj: 511-16-01-1/9-1/1-10/2021 od 24. ožujka 2021.

7. Disciplinski je postupak po svojoj prirodi hitan, u upravnim stvarima se postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, a disciplinski postupak protiv policijskih službenika predstavlja upravni postupak, čija je svrha uredno i učinkovito obavljanje službe, uz zaštitu časti i ugleda policijskih službenika i službe unutarnjih poslova u cjelini te se stoga u disciplinskom postupku primjenjuju i različiti dokazni standardi nego u kaznenom postupku. Izneseno proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-4798/2010 od 12. lipnja 2014.

 

 

__________________________

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

 

 

 

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da se povreda službene dužnosti iz toč. I. 1. izreke prvostupanjskog rješenja činjenično sastoji u tome da je tužitelj u Policijskoj postaji S. kao službena osoba u Registar službenih poslova Policijske postaje S. i Centralni obračun plaća (u daljnjem tekstu COP) unio neistinite podatke o svom radnom vremenu za vremenski period od 01. siječnja do 31. prosinca 2020. godine čime si je pribavio protupravnu imovinsku korist u bruto iznosu od 10.197,73 kune; U odnosu na povredu službene dužnosti iz točke I. 2. izreke prvostupanjskog rješenja činjenično se radi o istovjetnom djelu u drugom vremenskom razdoblju i to unosu neistinitih podataka o vlastitom radnom vremenu u Registar službenih poslova Policijske postaje S. i COP za vremenski period od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., čime si je pribavio protupravnu imovinsku korist u bruto iznosu od 12.476,30 kuna.

9. Tužitelj ne osporava počinjenje navedenih djela kao ni visinu utvrđene protupravne imovinske koristi, već osporava isključivo vrstu kazne. Stoga sud neće iznositi pojedinosti izvođenih dokaza kao ni činjeničnu osnovu na kojoj se temelji utvrđena odgovornost tužitelja za počinjenje  predmetne povrede službene dužnosti.

10. Iz odredbe članka 100. stavak 1. Zakona o policiji proizlazi da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovog zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

11. Odredbom članka 93. stavak 2. Zakona o policiji propisano je da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

12. Odredbom članka 110. stavak 2. Zakona o policiji propisano je da se za teže povrede službene dužnosti mogu izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci; 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine; 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine; 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova na vrijeme od 2 do 4 godine; 5. uvjetna kazna prestanka državne službe, 6. prestanak državne službe.                         

13. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne sukladno odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o policiji, u odnosu na obje teže povrede službene dužnosti, prvostupanjsko je tijelo ocijenilo težinu počinjenih povreda, okolnosti počinjenja istih te stupanj odgovornosti prijavljenog policijskog službenika, odnosno pravilno je ocijenilo da su obje predmetne povrede počinjene s namjerom, te predstavljaju zlouporabu službe i djela izuzetno velike težine jer onemogućavaju pravilno, zakonito i učinkovito funkcioniranje službe. Suprotno shvaćanju tuženika u teškoj povredi službene dužnosti koju je tužitelj počinio sud (kao i prvostupanjsko tijelo) ne nalazi elemente korupcije, već je tužitelj zloporabio svoj položaj i ukazano mu povjerenje od strane načelnika Policijske postaje S. u pogledu vođenja službenih evidencija, u Registar službenih poslova i COP, te je svjesno unosio neistinite podatke o svom radnom vremenu s ciljem stjecanja protupravne imovinske dobiti za sebe, a na štetu državnog proračuna. Međutim sud ocjenjuje da je pravilan zaključak javnopravnih tijela da je počinjenje navedenih povreda potpuno neprihvatljivo za pripadnika policijske službe, te da je stoga, logičkim zaključivanjem, jedina adekvatna kazna disciplinska kazna prestanka državne službe.

14. U pogledu odabira izrečene disciplinske kazne prestanka državne službe sud je stava da je navedenim ponašanjem tužitelja na nepopravljiv način kompromitiran ugled tužitelja kao policijskog službenika, te ugled policijske službe kao cjeline odnosno bitno je narušen odnos povjerenja građana prema djelatnicima policije od kojih se opravdano očekuje određena razina ponašanja koja bi ostalim građanima trebala ulijevati sigurnost i povjerenje.

15. Odredbom  članka 4. stavak 2. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

              16. Donoseći odluku o kazni javnopravna su tijela osim težine počinjenih povreda, cijenila i činjenicu da je tužitelj predmetne povrede  počinio s namjerom, te su kao olakotne okolnosti cijenjene dotadašnja disciplinska nekažnjavanost i obiteljske prilike, a kao otegotna okolnost cijenjena je iskazana upornost u ponavljanju djela. Tuženik je kao otegotnu okolnost (nepravilno) dodao i činjenicu da je tužitelj " dugogodišnji, a ne neiskusni policijski službenik (od 1990. godine) pa mu je stoga dobro poznata neprihvatljivost vlastitog ponašanja". Naime, činjenica da je netko dugogodišnji djelatnik je objektivna činjenica koja sama po sebi ne može predstavljati otegotnu okolnost, jer bi takvo tumačenje proizvelo diskriminaciju u postupanju u disciplinskim postupcima u pogledu standarda pažnje koju je svaki radnik dužan primijeniti u obavljanju posla u odnosu na radnike bez obzira na godine radnog iskustva, s obzirom da su svi radnici dužni postupati s pažnjom koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan radnik (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1393/21-3 od 15. veljače 2022.

              17. Pravilno je utvrđenje tuženika da bi otegotnu okolnost predstavljala i godišnja ocjena zadovoljava za 2017. godinu, te da olakotnu okolnost predstavljaju  dobre godišnje ocjene rada u 2016., 2018., i 2019. godini, priznanje odgovornosti za počinjenja djela i izraženo kajanje te da je tužitelj odlikovan Spomenicom Domovinskog rata.

18. Slijedom navedenoga, a s obzirom na karakter i težinu počinjenih povreda službene dužnosti sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo kao i tuženik dao dostatne i uvjerljive razloge za izricanjem upravo navedene kazne prestanka državne službe.

19. Sud smatra pravilno obrazloženom diskrecijsku ocjenu prvostupanjskog tijela kao i tuženika da bi kažnjavanje tužitelja bilo kojom drugom kaznom osim izrečenom predstavljalo toleriranje ponašanja protivnog naravi službe, a od pripadnika policije se osobito očekuje zakonito i moralno ponašanje te se prilikom kažnjavanja neprihvatljivih ponašanja policijskih službenika primjenjuju znatno stroži kriteriji u odnosu na kriterije koji se primjenjuju prema ostalim državnim službenicima. Dakle, sud osporavano rješenje tuženika (odnosno prvostupanjskog tijela) smatra zakonitim i u pogledu odabira sankcije, jer su u istom iscrpno obrazloženi razlozi izricanja navedene (najteže) izrečene disciplinske kazne, a upravni se spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela.        

20. Slijedom navedenog sud smatra da je prvostupanjsko tijelo odnosno tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj na opisani način počinio teže povrede službene dužnosti navedene u članku 96. stavak 1. točka 3. Zakona o policiji, te je pravilno prilikom utvrđivanja vrste i visine disciplinske sankcije, primjenom članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji, u svezi odredbe članka 17. stavak 1. točka 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ocijenio težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te otegotne i olakotne okolnosti, te valjanom primjenom diskrecijske ocjene procijenio da iste okolnosti nisu mogle utjecati na donošenje drugačije odluke obzirom da je navedeno ponašanje nespojivo s obavljanjem policijskog posla.

21. Sud smatra da je tuženik pri izboru disciplinske kazne primarno ocijenio prirodu i težinu počinjene povrede službene dužnosti kao i druge odrednice iz članka 111. stavak 1. Zakona o policiji, u smislu odredbe članka 6. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika.

22. Također, sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja. Navedeni nedostatak osporavanog rješenja u smislu kvalifikacije teške povrede kao djela s obilježjem korupcije, u konačnici, iz prethodno citiranih razloga, nije bio od utjecaja na donošenje odluke.

              23. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavka 2. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan kao u toč. I.izreke ove presude.

24. Tužitelj je zatražio naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 995 eur/7.500 kn i to za radnje: troška sastava tužbe i troška zastupanja na ročištu za raspravu održanom 28. ožujka 2023., sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

25. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, u cijelosti snosi troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a, te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku, odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 4. travnja 2023.

 

Sutkinja        Blanka Sajter v. r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.