- 1 -              Rev 5274/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5274/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. V. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u R., protiv tuženika I. P. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik P. T., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-727/2018-2 od 17. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj P-629/2018 od 8. lipnja 2018., na sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava suvlasništva za ¼  dijela nekretnine kat. oznake k.č.br. 3291/1, Z.U. 3448 K.O. K. P., u naravi kuća, dvorište i pašnjak, u S.. J., u površini od 840 čhv (dalje: predmetna nekretnina) i zahtjev za upis tog prava u zemljišnim knjigama, te je odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 59.944,09 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zatraženim zateznim kamatama i naloženo je tužiteljici naknaditi troškove postupka.

 

2.1. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitnih postupovnih povreda i pogrešne primijene materijalnog prava. Predložila je ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.

 

2.2 . Na reviziju nije odgovoreno.

 

3. Revizija nije osnovana.

 

4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna (primarni zahtjev iznos od  419.677,00 kuna, eventualno kumulirani iznos od 59.944,09 EUR).

 

5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6.1. Predmet spora u ovom revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi s pravom vlasništva tuženika. Taj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnjama da je njezina majka tijekom braka s tuženikom, na temelju dogovora s njim, uložila svoju imovinu u predmetnu nekretninu tuženika, u svrhu adaptacije i da ona predstavlja bračnu stečevinu u 1/2, a da tužiteljici kao nasljednici majke pripada pravo suvlasništva u ¼.

 

6.2. Eventualno kumuliranim zahtjevom tužiteljica potražuje povrat zajma danog u svrhu adaptacije majci i tuženiku u visini od 43.600,00 EUR te iznosa od 13.890,00 EUR cijeneći isti kao dio zajma, za kojeg tvrdi da je dat na način da bi po narudžbi tuženika i pokojne majke kupovala razne stvari za uređenje kuće ( tv prijemnik, perilicu za suđe, hladnjak, pribor za jelo i sl.).

 

7. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao razloge u odnosu na nesporne činjenice da su majka tužiteljice i tuženik sklopili brak 14. prosinca 2002. u S. i da su nakon postignutog dogovora u lipnju 2006. podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka, a da je majka tužiteljice preminula 20. kolovoza 2006., da je kao vlasnik za cijelo na predmetnoj nekretnini upisan tuženik, a navedeni upis da je ostvario na temelju nasljeđivanja i diobe sa svojim sunasljednicima, da se isti od 1970. „bavio turizmom“, i to najmom soba (2 sobe, svaka po 2 kreveta u predmetnoj kući i kampa u neposrednoj blizini kuće), a u odnosu na preostale sporne činjenice zaključio je:

- da je na tužiteljici bio teret dokaza tvrdnji koje je istakla u tužbi i tijekom postupka, a da nije dokazala da su njezina majka i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici prije sklapanja braka od 1999. kao i tvrdnje o postojanju bilo kakvog sporazuma između majke i tuženika, prema kojem bi njezina majka na temelju ulaganja životne ušteđevine u nadogradnju i adaptaciju predmetne nekretnine, stekla suvlasništvo od ½ dijela  iste, kao bračnu stečevinu, odnosno, da bi kroz navedeno vrijeme takvi radovi bili uopće i izvršeni, pa i pozajmicama same tužiteljice, već da se radi o vlastitoj imovini tuženika (čl. 253. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona, Narodne novine br. 116/03.), stečenoj nasljeđivanjem i ulaganjima prije sklapanja braka i potom provedenom diobom sa sunasljednicima,

- da su nedokazane tvrdnje tužiteljice o izvršenim pozajmicama majci i tuženiku kroz razdoblje od 2000. do 2006. jer da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženika prvi put vidjela i upoznala tek na sprovodu majke (21. kolovoza 2006.), da iskazi po njoj predloženih svjedoka nisu vjerodostojni zbog njihovih posrednih saznanja, te neistinitosti opisanih radove adaptacije koji prilikom očevida nisu utvrđeni. Ni priloženi računi te potvrde o bankovnim transakcijama da nisu dokaz na tvrdnju o ulaganju tih sredstava upravo u tuženikovu nekretninu i kupnju pokretnine za potrebe te nekretnine, posebno jer da pretežni dio tih računa potječe iz razdoblja kada majka tužiteljice i tuženik još nisu bili u braku, odnosno iz razdoblja kada njihova bračna zajednica više nije postojala, pa tako i nakon podnošenja sporazumnog zahtjeva za razvod braka, a da ako u kući tuženika i postoje neke pokretnine koje bi kupile tužiteljica i/ili njezina majka i tuženik da je tužiteljica trebala tražiti predaju tih pokretnina, a ne isplatu vrijednosti istih.

 

8. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja, zaključke i pravni pristup prvostupanjskog suda. Cijeni neosnovanim žalbene navode tužiteljice, i posebno one u kojima prigovara potrebi provođenja građevinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja vrijednosti izvedenih radova na kući tuženika. To i iz razloga jer da iz izvedenih dokaza proizlazi da su svi radovi na dogradnji i adaptaciji, kako same kuće, tako i apartmana u pomoćnom objektu poviše garaže (osim ličenja unutrašnjih zidova i stolarije, poduzetih radi redovnog održavanja i korištenja tih objekata), izvršeni prije sklapanja braka između majke tužiteljice i tuženika, te da je sve te radove financirao tuženik vlastitim sredstvima, stečenih od mirovine i dugogodišnjeg bavljenja turističkom djelatnošću te stočarstvom, poljoprivredom i pčelarstvom.

 

9. Podnositeljica revizije u bitnome prigovara povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, 385. st.1. t. 2 ZPP u svezi čl. 364. ZPP i 375. ZPP te pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

10.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositeljica revizije izričito poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbene zahtjeve neosnovanima. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužiteljice sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

10.2. Podnositeljica revizije u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog  postupka ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Sud ne čini tu povredu ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra podnositelj revizije da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili kako pravilnom primjenom o slobodnoj ocjeni dokaza tako i primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

10.3. Sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, prema čl. 220. st. 2. ZPP. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke. Ovdje, kraj utvrđenja dobivenih iz personalnih dokaza, očevida te dokumentacije u spisu, nije bilo mjesta provođenju građevinskog vještačenja, jer za ocjenu postojanja pretpostavki za primjenu relevantnih odredbi materijalnog prava činjenično stanje dostatno utvrđeno.

 

11. Kada tužiteljica tvrdi da je postojao dogovor između supružnika o ulaganju njezine majke u nekretninu tuženika radi adaptacije i dogradnje, a takvo postojanje dogovora nije utvrđeno, nije utvrđeno da bi majka tužiteljice uložila sredstva u radove za koje tvrdi tužiteljica da su izvedeni, i kada ona nije dokazala da su i koji su to radovi izvedeni, a s druge strane tuženik je dokazao da je predmetna nekretnine njegova vlastita imovina stečena nasljeđivanjem i diobom sa sunasljednicima, da su za trajanja braka izvršeni radovi u smislu adaptacije, redovitog održavanja i kvalitete življenja te pružanja usluga u turizmu, te da je za te radova uložio vlastita sredstva, onda su pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva s osnova nasljeđivanja tužiteljice dijela stečevine njezine majke. Isto tako, jer nije dokazano da je sklopljen ugovor o zajmu te sadržaj tog ugovora, jer nije dokazano da je tužiteljica ili njezina majka uložila svoju imovinu u predmetnu nekretninu pa da je tuženik nešto stekao bez osnove, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je neosnovan i eventualno kumulirani zahtjev. Pritom je pravilan i pravni pristup da tužiteljica ako je i kupila pokretnine za potrebe te nekretnine, a što nije dokazala s obzirom na vrijeme izdavanja računa koje je priložila, i nije dokazala da su priloženi računu upravo za predmetnu nekretninu s obzirom na sve nekretnine kojima tužiteljica raspolaže i koristi, da onda može zahtijevati prvenstveno predaju tih stvari u posjed.

 

12. Upravo zbog tih razloga nepostojanja osnovanosti osnove tužbenih zahtjeva tužiteljice nije bilo mjesta izvođenju dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost visine vrijednosti radova.

 

13. Ostalim navodima podnositeljica u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te ističe svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne povrede.

 

14. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP). Iako podnositeljica revizije ne navodi koje su to odredbe materijalnog prava pogrešno primijenjene odnosno nisu primijenjene, za naglasiti je da ni taj revizijski razlog nije ostvaren. Pravilno su se nižestupanjski sudovi pozvali na neispunjenje pretpostavki za primjenu materijalnopravnih normi. To jer nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta bračne stečevine prema odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15), ali i stjecanja prava vlasništva na temelju sporazuma - dogradnjom prema odredbi čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP), kao i u odnosu zahtjev za isplatu s osnova zajma prema odredbi čl. 557. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), te s osnova ulaganja prema odredbi čl. 210. st. 3. ZOO te 164. st. 2. ZVDSP, kao odredbi koje su bile važeće u vrijeme za koje tužiteljica navodi da je nastao pravni odnos.

 

15. Drugostupanjski sud nije povrijedio postupovne odredbe iz odredbe čl. 364., 370. i 375. ZPP jer je ocijenio žalbene navode od odlučnoj značaja te dao razloge o neosnovanosti žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tužitelja odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. travnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.