Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 734/2022-8
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) M. Š. iz K., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) Z. e. t. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p. iz Z., radi utvrđenja i povrata na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-122/21-7 od 28. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-112/20-112 od 28. listopada 2020., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka I izreke). Tuženik je obvezan vratiti tužiteljicu na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke njezinog ranijeg radnog mjesta "rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite", odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužiteljice (točka II izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je zatražio da se ugovor o radu zaključen između tužiteljice i tuženika 1. srpnja 2008. i Dodatak ugovoru o radu od 20. prosinca 2010. sudski raskida s danom 28. siječnja 2017. (točka III izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2020. do isplate (točka IV izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja presude, a propušteno je navesti u toj točki izreke.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbe i odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava revizijske navode tuženika. Potražuje trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.
7.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da njezin radni odnos kod tuženika nije prestao i da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke njezinog ranijeg radnog mjesta "rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite", odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužiteljice, kao i protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu sklopljenog između stranaka 1. srpnja 2008. i Dodatka tom ugovoru od 20. prosinca 2010., a s danom 28. siječnja 2017.
10. U provedenom je postupku utvrđeno:
- da je u ovoj pravnoj stvari sud prvog stupnja donio presudu poslovni broj Pr-2222/16-32 od 19. srpnja 2017. kojom je utvrđeno da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. lipnja 2016., kojom je tuženik zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazao ugovor o radu tužiteljici (točka I izreke), utvrđeno da je nedopuštena odluka Z. h., Podružnice Z. e. t. (dalje: Z.) kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava (točka II izreke), utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod Z. h., Podružnica Z. nije prestao (točka III izreke), naloženo Z. h., Podružnici Z. vratiti tužiteljicu na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke ranijeg radnog mjesta "rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužiteljice (točka IV izreke), tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka s kamatama (točka V izreke), te je odbijen protutužbeni zahtjev Z. h., Podružnica Z. da se sudski raskine ugovor o radu tužiteljice s danom 28. siječnja 2017. (točka VI izreke);
- da je po žalbama stranaka Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž R-472/17-5 od 14. ožujka 2018. odbio žalbu Z. h. d.o.o. i citiranu presudu suda prvog stupnja potvrdio u točkama I i II izreke, odnosno u dijelu kojim je utvrđeno da su nedopuštene odluke poslodavca kojima je tužiteljici otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava, dok je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-472/17-5 od 14. ožujka 2018. citirana presuda suda prvog stupnja ukinuta u točkama III, IV, V i VI izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
- da je poslodavac - tuženik protiv citirane drugostupanjske presude podnio reviziju, povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-601/2018-2 od 27. veljače 2019. reviziju odbio kao neosnovanu, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju,
- da je trgovačko društvo Z. h. d.o.o. proveo statusnu promjenu podjele s osnivanjem kojom je prenesena gospodarska cjeline Podružnice Z. e. t. na društvo Z. e. t. d.o.o., kao slijednika istog, a koje društvo je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu temeljem rješenja broj Tt-17/49954 od 29. prosinca 2017.,
- da su tužiteljica i pravni prednik tuženika 1. srpnja 2008. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite "uz utvrđeni koeficijent složenosti poslova 5,00, a da je 20. prosinca 2010. sklopljen Dodatak ugovoru o radu (s primjenom od 15. prosinca 2010.) kojim je tužiteljici za obavljanje poslova predmetnog radnog mjesta utvrđen koeficijent složenosti poslova 6,00,
- da je prednik tuženika 16. lipnja 2016. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice od 1. srpnja 2008. i Dodatka tom ugovoru od 1. prosinca 2010. (pravilno 20. prosinca 2010.), s primjenom od 15. prosinca 2010., s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto samostalni referent III, šifra radnog mjesta Z 0271 u poslovnom području Potpore, Službe ekonomsko-financijskih poslova, prodaje i kontrole karata, koju ponudu ugovora tužiteljica nije prihvatila,
- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu pokrenula radni spor u kojem je pravomoćno utvrđeno da je odluka poslodavca od 16. lipnja 2016. o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga, s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, nedopuštena,
- da je tijekom 2014. u Podružnici Z. došlo do nedostatka većeg broja vozača autobusa iz razloga što je mnogima otkazan ugovor o radu, ili su sami napustili Z., jer je provjerom svjedodžbi kod nadležnih srednjih škola utvrđeno da su svjedodžbe (srednja škola je bila jedan od uvjeta za zasnivanje radnog odnosa), bile krivotvorene, odnosno nevjerodostojne;
- da je provjera vjerodostojnosti svjedodžbi, odnosno diploma izvršena po naputku tadašnjeg gradonačelnika G. Z., jer su kružile priče da u Z.-u rade vozači autobusa i tramvaja koji nisu završili ni srednju školu, već su kao dokaz o ispunjavanju uvjeta za zasnivanje radnog odnosa u Z.-u dostavljali krivotvorene svjedodžbe,
- da je u postupku koji je prethodio sudskom postupku, kao i tijekom sudskog postupka, u svojstvu svjedokinje, gotovo u svim tim slučajevima, sudjelovala i tužiteljica M. Š.,
- da je krajem 2014. kod tuženika formirano Povjerenstvo za izbor vozača autobusa, u koje povjerenstvo nije imenovana tužiteljica M. Š., iako da je prema opisu poslova svog radnog mjesta trebala biti imenovana u to Povjerenstvo, već je ispred ljudskih resursa u to Povjerenstvo imenovana djelatnica Lj. P., zaposlenica Poslova ljudskih resursa i zaštite, na čelu koje je bila tužiteljica,
- da Povjerenstvo za izbor vozača autobusa nije pozivalo tužiteljicu na svoje sastanke,
- da je Povjerenstvo za izbor vozača autobusa zahtijevalo od službe, kojoj je na čelu bila tužiteljica, dostavljati dokumentaciju za osobe koje je to Povjerenstvo namjeravalo izabrati za vozače autobusa, međutim, da navedene osobe nisu dostavljale potpunu dokumentaciju, što je usporavalo rad Povjerenstva,
- da je tužiteljica tvrdila da je u vrijeme kada je Povjerenstvo biralo nove vozače autobusa, postojala kompletirana dokumentacija za veliki broj prijavljenih kandidata za radno mjesto vozača, međutim, da Povjerenstvo nisu zanimali ti kandidati, već je Povjerenstvo tražilo dokumentaciju isključivo za osobe koje je ono htjelo izabrati na radno mjesto vozača autobusa,
- da je zbog opisanog dolazilo do zastoja u radu Povjerenstva za izbor vozača, a zbog čega je Povjerenstvo i voditeljica podružnice krivilo/krivili tužiteljicu jer su smatrali da im ona kao voditeljica službe treba promptno dostaviti dokumentaciju za kandidate koje je Povjerenstvo htjelo izabrati za vozače autobusa, iako stvarno ti kandidati prilikom prijave nisu dostavili svu potrebnu dokumentaciju,
- da je tužiteljica smatrala da na njezinoj strani nije bilo ikakve krivnje, jer da je dostavljala svu, u tom trenutku, raspoloživu dokumentaciju za kandidate koje je Povjerenstvo namjeravalo izabrati za vozače autobusa,
- da je tužiteljica smatrala da krivnja za tako spori odabir vozača autobusa nije na strani kadrovske službe, već na strani Povjerenstva za izbor vozača, koje nije željelo razmatrati ponude osoba koje su dostavile svu potrebnu dokumentaciju za izbor, već su tražili od kadrovske službe prikupiti dokumentaciju kandidata koje je Povjerenstvo namjeravalo izabrati za vozače autobusa, a čija dokumentacija nije bila kompletirana, odnosno cjelovita,
- da je tužiteljica postupala po nalozima Povjerenstva za izbor vozača autobusa i voditeljice podružnice, koje je upozoravala na određene nelogičnosti i nepravilnosti prilikom odabira kandidata, međutim da ni Povjerenstvo za izbor vozača, a niti voditeljica podružnice nisu prihvaćali njezine primjedbe, već su za kandidate, za koje su smatrali da ih treba izabrati, tražili od tužiteljice, kao voditeljice kadrovske službe, dostavu dokumentacije za iste, a koju ti kandidati prethodno nisu dostavili tužiteljici, pa tužiteljica tu dokumentaciju, iz objektivnih razloga, nije niti mogla promptno dostaviti Povjerenstvu,
- da se iz ponašanja poslodavca stječe dojam da se tužiteljica okrivljuje što je veliki broj vozača autobusa zasnovao radni odnos kod tuženika na temelju nevjerodostojne dokumentacije, iako tužiteljica prilikom preuzimanja dokumentacije nije bila dužna provjeravati vjerodostojnost iste,
- da je poslodavac donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji rada Z. h. d.o.o., Podružnica Z., koji je stupio na snagu 10. rujna 2015. (dalje Pravilnik/15),
- da je danom stupanja na snagu Pravilnika/15 došlo do promjene u organizaciji poslovanja poslodavca, na način da je istim ukinuto radno mjesto na kojem je zaposlena tužiteljica "rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite", a ustrojeno je radno mjesto "voditelj poslova ljudskih resursa", za koje je potreban broj izvršitelja 1,
- da je čl. 36. Pravilnika/15 regulirano da će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Pravilnika donijeti Prilog 2.- opisi poslova i djelokrug rada organizacijskih jedinica, Prilog 4. - sistematizacija radnih mjesta po organizacijskim jedinicama sa brojčanim oznakama i Prilog 5. - karte radnih mjesta s popisima poslova prema sistematiziranim radnim mjestima, koji prilozi, međutim, nikada nisu doneseni,
- da je poslodavac, a nakon što je krajem 2014. voditeljicom Podružnice Z.-a postala Lj. R.-Ž. tužiteljici namjeravao otkazati ugovor o radu, međutim da to nije učinjeno, jer nije odobrila Uprava Z. h.,
- da je početkom 2016. Uprava Zagrebačkog holdinga dala voditeljici Podružnice Z.-a Lj. R.-Ž. ovlaštenje da može potpisati odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, nakon čega je voditeljica Podružnice započela sa postupkom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici,
- da je voditeljica Podružnice Z.-a Lj. R.-Ž. tijekom 2015. zatražila od Gradskog kontrolnog ureda izvršiti kontrolu rada tužiteljice,
- da je Gradski kontrolni ured 11. svibnja 2015., temeljem prijava zaprimljenih u ožujku 2015., vezanih za rad tužiteljice, donijelo pisano izvješće koje je naslovilo na voditeljicu Podružnice Lj. R.-Ž., u kojem navodi da je kontrolnim aktivnostima utvrđeno da je tužiteljica kao rukovoditeljica poslova ljudskih resursa i zaštite, u svom radu imala propusta u pogledu primjene zakona, propisa i općih akata vezano uz ljudske resurse te isplate naknada troškova prijevoza na posao i s posla,
- da je uvidom u predmetno izvješće utvrđeno da Gradski kontrolni ured tužiteljici stavlja na teret propuste zbog činjenice da ne postoji sveobuhvatna i jedinstvena sistematizacija radnih mjesta u Z. h. d.o.o., da nikada nije donijeta tzv. karta radnih mjesta s opisima poslova pojedinih radnih mjesta, iako je kod tuženika općepoznata činjenica da zbog velikog broja sindikata koji djeluju kod tuženika, tuženik nikada nije izabrao Radničko vijeće, a sa velikim brojem sindikata nije uspio postići suglasnost u postupku donošenja Pravilnika o sistematizaciji i organizaciji rada, tako da kod tuženika ni danas ne postoji jedinstvena sistematizacija radnih mjesta, kao niti svi potrebni prilozi sistematizaciji i organizaciji radnih mjesta,
- da Gradski kontrolni ured u tom izvješću napominje neke slučajeve za koje smatra da su sporni, međutim, ne navodi imena radnika, te da je izvješće općenito,
- da su kontrolu rada tužiteljice u ime Gradskog kontrolnog ureda obavili djelatnici od kojih nitko nije bio po struci pravnik, već su kontrolu obavili dipl. ekonomistica i inženjer prometa,
- da je znatan broj vozača autobusa, kojima je zbog utvrđene nevjerodostojnosti svjedodžbi otkazan ugovor o radu, kasnije vraćen ponovno na rad u Z., a među njima su I. K., Ž. B. i dr.,
- da tužiteljica smatra kako je okidač za opisano postupanje poslodavca prema njoj bilo uzrokovano činjenicom da je otkaz dobio vozač autobusa I. K., koji je tužiteljici rekao da mu je voditeljica podružnice Lj. R.-Ž. vjenčana kuma, da se ta situacija s I. K. događala u srpnju 2014., kada je direktor Z.-a bio I. T., a njegova zamjenica Lj. R.-Ž.,
- da tužiteljica netrpeljivost Lj. R.-Ž. prema njoj nalazi i u činjenici što je tužiteljica odbijala da u radnom odnosu kod tuženika ostanu ljudi koji su imali krivotvorene svjedodžbe, pri čemu tvrdi da kod tuženika i danas postoje ljudi koji rade, a imaju krivotvorene svjedodžbe,
- da je tuženik 23. siječnja 2017. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju odluku tužiteljica također pobija u postupku pred sudom (Pr-4961/18).
11. Pravilnom primjenom materijalnog prava, nižestupanjski sudovi su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice, a odbili protutužbeni zahtjev tuženika.
12. Odredbom članka 124. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR) propisano je da će sud, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naložiti vraćanje radnika na rad.
13. Odredba čl. 125. st. 1. i 2. ZR glasi:
„(1) Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.“
14. Nakon što je pravomoćno utvrđeno da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. lipnja 2016. kojom je tuženik zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazao ugovor o radu tužiteljici, pravilno su sudovi na temelju gore navedenog utvrđenog činjeničnog stanja zauzeli shvaćanje da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga zbog kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika ne bi bio moguć uz uvažavanje okolnosti obiju ugovornih strana.
15. Tuženik i u reviziji kao i tijekom cijelog postupka kao razloge zbog kojih smatra da nastavak radnog odnosa sa tužiteljicom nije moguć, navodi razloge koji upućuju na skrivljeno ponašanje tužiteljice, što je međutim, a kako to pravilno ističe i drugostupanjski sud u svojoj odluci u izravnom proturječju s odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora kao i sa činjenicom da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.
16. Također valja tuženiku istaknuti da okolnost da se vodi i parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 23. siječnja 2017., koji otkaz je uslijedio nakon donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici koji je predmetom ovoga postupka, nije zapreka za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari kojom se rješava radnopravni status tužiteljice vezan za otkaz ugovora o radu od 16. lipnja 2016.
17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen, a protutužbeni zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.
18. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
19. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.