Poslovni broj: I Kž-230/2022-7

Poslovni broj: I Kž-230/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te sudaca Sande Janković i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. S., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. i  drugih  Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15-ispravak-dalje KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2022. broj K-3/2019., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika M. K. ,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i branitelja optuženog R. S., odvjetnika M. K.kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi  R. S. u odsutnosti je proglašen krivim zbog jednog kaznenog djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavak 2. Z/11. i jednog kaznenog djela krivotvorenja-krivotvorenje isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11. sve u vezi sa člankom 51. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci presude. Nakon što mu je za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, a za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine optuženik je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci u koju se temeljem članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. studenog 2017.do 22. prosinca 2017.

 

2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19., i 80/22. – dalje u tekstu ZKP/08.), dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenom TD M.&K. d.o.o., Podružnica Z. u cijelosti te je naloženo optuženom R. S. da oštećenom TD M.&K. d.o.o., Podružnica Z. isplati iznos od 1.599.712,44 kune zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje se za svako polugodište određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućim od 9. ožujka 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

4. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači…"u odnosu na predmetna kaznena djela te ga osudi na bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju…"

 

5. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju M. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbene navode te pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku podredno da mu izrekne blažu kaznu.

 

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. O sjednici drugostupanjskog vijeća na njegovo traženje obaviješten je branitelj, odvjetnik M. K. te državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja M. K. te u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

 

8. Žalbe nisu osnovane.

 

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama…"onima koje čine obilježja kaznenog djela na kojima se zasnivaju zaključci o odgovornosti i krivnji okrivljenika i  onima koji se tiču dokaza da je upravo žalitelj počinio terećeno mu kazneno djelo…."Nadalje smatra da je propušteno navesti dostatne i relevantne razloge…"zaključku o logičkoj i pravnoj neprihvatljivosti dokaza koji sadržajno i logički korespondiraju obrani optuženika…"te da nisu dati dostatni i razumljivi razlozi o subjektivnom obilježju kaznenog djela te da  zbog svih navedenih nedostataka optužba nije dokazana.   

 

9.1. U odnosu na tu žalbenu osnovu treba reći da optuženik zapravo sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući, između ostalog, da je upravo optuženik bio osoba koja je snimljena na fotografijama video nadzora a s obzirom na okolnost da niti jedan od ispitanih svjedoka nije sa sigurnošću mogao prepoznati optuženika kao počinitelja kaznenog djela. Nadalje da se na fotografijama video nadzora …"ne vidi točan identitet osobe koja je ušla u poslovnu zgradu niti je moguće povezati na temelju kojeg identifikacijskog dokumenta je osoba koja se vidi na fotografijama ušla u zgradu…", a sve s obzirom na okolnost da ne postoji ni preslika navodno krivotvorene osobne iskaznice ni dokaz da se upravo optuženik njome služio. Na ovaj način optuženik ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

9.2. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, kao i ocjenu provedenih dokaza, posebno rezultata   DNA analize bioloških tragova izuzetih sa rubova PVC vezice izuzetih sa mjesta događaja, iskaza oštećene T. B.,M. D. ,M. V.,I. Š. i D. K. te analize fotografija video nadzora zgrade E. Također prvostupanjski sud dostatno i jasno razlaže razloge prihvaćanja, odnosno, neprihvaćanja pojedinih dijelova iskaza ili cijelih iskaza svjedoka o tome na koji način je utvrđeno da je upravo optuženik identificiran kao počinitelj kaznenog djela razbojništva na način opisan u činjeničnom opisu pobijane presude. Konačno, svi navedeni razlozi u presudi su jasni i argumentirani i utemeljeni na rezultatima cjelovite i pravilne ocjene izvedenih dokaza.

 

9.3. Nadalje, žalitelj bitnu povredu odredaba kaznenog postupka obrazlaže navodima da sud prvog stupnja nije primijenio pravilo "in dubio pro reo", koju povezuje s, po njemu pogrešnim i neprihvatljivim razlozima, odnosno činjeničnim utvrđenjima pobijane presude koje podvrgava kritici. Na izloženi način izražava nezadovoljstvo iznesenom argumentacijom suda prvog stupnja i zapravo se poziva na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a nju i obrazlaže, kako to i slijedi iz daljnje tvrdnje da je trebalo primjenom načela "in dubio pro reo" donijeti zaključak suprotan od onog iznesenog u prvostupanjskoj presudi. naime, povreda načina zaključivanja izraženog kroz maksimu "in dubio pro reo" pojavljuje se prvenstveno kao pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a na nju očito cilja i žalitelj, kako to proizlazi iz njegovih navoda, a time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se u žalbi poziva.

 

9.4. Stoga je iz iznesenog vidljivo da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se upire u žalbi.

 

10. Pretežitim dijelom žalbenih navoda optuženik pobija ispravnost činjeničnih utvrđenja smatrajući da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke iz "raspoloživih mu činjenica i dokaza".

 

10.1. Međutim, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik u odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela razbojništva postupao s izravnom namjerom da protupravno prisvoji tuđi novac i zlato zbog čega je oštećenoj zaposlenici TD M. &. K. prijetio pištoljem usmjerenim prema glavi a sve u cilju da mu iz sefa preda novac i zlatne poluge što je u konačnici i realizirao i na taj način prisvojio znatnu imovinsku korist odnosno gotovinski iznos novca od 36.365,04 kune i zlatne poluge i kovanice ukupne vrijednosti 1.563.347,40 kuna. Nadalje, na temelju rezultata provedenog biološkog vještačenja i ocjene iskaza oštećene T. B. prvostupanjski sud pravilno zaključuje o tome da je upravo optuženik osoba koja je počinila inkriminirano mu razbojništvo jer je utvrđeno da je oštećenu T. B. nakon što mu je predala zlato i novac, gurnuo na pod tako da je ležala potrbuške ruku i nogu zavezanih plastičnim PVC vezicama. Rezultati biološkog vještačenja DNA profila izuzetog sa brisa rubova PVC vezice kojom je optuženik vezao oštećenicu potvrđen je dominantan DNA profil optuženika što je utvrđeno usporedbom izuzetog DNA profila sa PVC vezice i nespornog DNA profila optuženika dostavljenog na međunarodnom obrascu (list 67-69 spisa) a temeljem zahtjeva Centra za forenzična ispitivanja,istraživanja i vještačenja od 25.travnja 2017.broj 511-01-113/1-1744/3-17 (list 65-67 spisa).Navedeno,uz ukupnost  ostalih personalnih i materijalnih dokaza i prema ocjeni drugostupanjskog suda potvrđuju osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda o tome da je upravo optuženik počinitelj te da je dokazano inkriminirano mu kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ /11.

 

10.2.Optuženik navodi da ne postoji preslika …"navodno krivotvorene osobne iskaznice…"pa time, po njegovoj vlastitoj ocjeni ni dokaz da se optuženik služio upravo tom iskaznicom. Suprotno tome, prvostupanjski sud na temelju evidencije ulazaka i izlazaka stranaka i pregleda fotografija izrađenih na temelju snimki video nadzora pravilno utvrđuje da se upravo optuženik za ulazak u prostor E. koristio lažnom ispravom kao pravom jer je utvrđeno da je za ulaske u zgradu za različite datume koristio osobnu iskaznicu izdanu od PU Zagrebačke serijskog broja … na ime T. Č. a koji broj osobne iskaznice pripada autentičnoj osobnoj iskaznici T. Ć..

 

11. Optuženik i državni odvjetnik se žale zbog odluke o kazni. Ispitujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika osnovanost odluke o kazni drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Stoga nije u pravu optuženik da je sud prvog stupnja…"izrekao kaznu čija visina ne korespondira s posebnostima konkretnog predmeta…"Nije u pravu optuženik da je sud prvog stupnja propustio utvrditi olakotne okolnosti (nezaposlenost i okolnost da je korisnik socijalne pomoći) i izrekao prestrogu kaznu. Nije u pravu niti državni odvjetnik koji tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene otegotne okolnosti ( višestruka osuđivanost za različita kaznena djela, specijalni povratnik u odnosu na imovinska kaznena djela,visok stupanj kriminalne volje,iznos imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom) te da je podcijenjen njihov značaj.

 

11.1. Utvrđujući za kazneno djelo razbojništva kaznu zatvora u trajanju sedam godina te za kazneno djelo krivotvorenja isprave kaznu zatvora u trajanju jedne godine, sud prvog stupnja je protivno tvrdnjama oboje žalitelja utvrdio kazne zatvora primjerene okolnostima počinjenja kaznenih djela, utvrdivši za kazneno djelo razbojništva dostatnu mjeru kazne za to djelo, cijeneći da je zakonom za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2.KZ/11. zapriječena kazna zatvora od tri do dvanaest godina. Nasuprot tvrdnjama državnog odvjetnika utvrđene pojedinačne kazne zatvora opravdane su i adekvatne svim utvrđenim otegotnim okolnostima, prije svega, visokom stupnju kriminalne volje, izraženoj upornosti, visini pribavljene imovinske koristi i unaprijed planiranom načinu izvršenja kaznenih djela zbog čega je pravilno prvostupanjski sud za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11. utvrdio kaznu iznad uobičajene visine  kazne za ovo kazneno djelo. Pri tome s obzirom na vrstu kaznenih djela kojima se na brz i lak način bezobzirno stječu sredstva za život, nije od odlučnog značaja na izbor kazne da je optuženik nezaposlen i korisnik socijalne pomoći pa prvostupanjski sud pravilno tim okolnostima ne pridaje značaj olakotnih okolnosti u kontekstu počinjenih kaznenih djela. Imajući u vidu zakonom propisanu kaznu za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11., prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, cijeneći osuđivanost optuženika, u odnosu na to kazneno djelo pravilno utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ/11. Ovakvim pojedinačnim kaznama kao i jedinstvenim kaznom zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci ostvariti će se svrha kažnjavanja predviđena u članku 41. KZ/11.

 

12. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o imovinko pravnom zahtjevu, optuženik navodi da prvostupanjski sud nije trebao dosuditi imovinskopravni zahtjev oštećeniku u iznosu 1.599.712,44 osporavajući visinu dosuđenog iznosa i zatezne kamate. Optuženik smatra da je oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom trebalo uputiti u parnicu u odnosu na iznos glavnice i zakonskih zateznih kamata.

 

12.1. Protivno tome, pravilno je prvostupanjski sud  dosudio imovinskopravni zahtjev zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pri čemu treba reći da nije zadatak suda utvrđivati točan iznos zakonskih zateznih kamata, već samo tijek kamata, pa neosnovano žalitelj smatra smatra da je u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud radi utvrđivanja iznosa zatezne kamate trebao oštećenika uputiti u parnicu.

 

12.2. Iz zapisnika s rasprave održane 12.svibnja  2021. (list 430-432 spisa) proizlazi da je opunomoćenik oštećenika  M.&K. d.o.o.odvjetnik D. P. (punomoć list 420 spisa) naveo da ostaje kod pisano podnesenog imovinsko-pravnog zahtjeva za naknadu štete u iznosu 1.599.712,44 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se za svako polugodište određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućim od 09. ožujka 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.( podnesak opunomoćenika list 289 spisa). Budući da je imovinsko pravni zahtjev specificiranu skladu sa blagajničkim izvještajem oštećenika datiranim na dan počinjenja kaznenog djela ,nakon ovako postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva pravilno je prvostupanjski sud odlučio da je optuženik dužan oštećeniku popraviti štetu na način da mu isplati iznos od 1.599.712,44 kn kuna, za koji je iznos prema činjeničnom opisu kaznenog djela iz članka 230.stavak 2 KZ/11. oštećenik oštećen zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je određena u skladu sa odredbama parničnog postupka.

 

12.3. Naime, odlučivanje u imovinsko pravnom zahtjevu u kaznenom postupku je pridruženi postupak na koji se primjenjuju pravila parničnog postupka pa, s obzirom na to da su u  zahtjevu za dosuđivanje imovinsko pravnog zahtjeva navedene i  kamate na način kako to zahtijevaju pravila parničnog postupka (s datumom od kada teku kamate za otuđeni iznos), prvostupanjski sud je pravilno dosudio tako specificirani imovinsko pravni zahtjev.

 

13. Zaključno, ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutih žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

14. Kako navodi podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu državnog odvjetnika i optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 4. travnja 2023.