Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA Povrv-1612/2021 OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja D.-
I., d.o.o., S., …, OIB: … zastupan po
punomoćniku I. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika P. K.,
OIB: …, …, S., nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 4. travnja 2023. u prisutnosti zam. punomoćnika tužitelja F. B., odvj.
vjež. u S. objavljeno istog dana.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku petnaest dana isplati tužitelju ukupan iznos od 213,24
EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.05.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.06.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.07.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.08.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.09.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.10.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.11.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.12.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.01.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.02.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.03.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.04.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.05.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.06.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.07.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.08.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.09.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.10.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.11.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.12.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.01.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.02.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.03.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.04.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.05.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.06.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.07.2020.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.08.2020.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.09.2020.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.10.2020.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.11.2020.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.12.2020.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.01.2021.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.02.2021.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.03.2021.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.04.2021.g.
pa do 31.12.2022. prema stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa sve do isplate
prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju
je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotnih poena, dok se za više traženo do iznosa od 810,30 eura-a tužbeni
zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi kako tuženik, kao suvlasnik stambene zgrade u S.,
… duguje ostalim suvlasnicima na ime zajedničke pričuve iznos od
4.605,66 kuna, te na ime ugradnje vodomjera iznos od 1.500,00 kuna, odnosno
ukupno 6.105,66 kuna. Tužitelj kao upravitelj zgrade da je ovlašten u ime i za račun
suvlasnika voditi postupke radi naplate pričuve, a utuženo potraživanje da se temelji
na kartici vlasnika prostora za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 30. travnja 2021.
Predloženo je da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika na naplatu
cjelokupnog potraživanja sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki
mjesečni iznos od 16.-og u mjesecu.
2. Podneskom od 17. siječnja 2022. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tako da
potražuje isplatu iznosa od 4.558,35 kuna prihvaćajući djelomično istaknuti prigovor
zastre, polazeći od stanovišta kako se radi o potraživanju koje zastarjeva u
petogodišnjem zastarnom roku.
3. Podneskom od 2 .veljače 2022. tužitelj je konačno precizirao tužbeni
zahtjev tako da potražuje ukupan iznos od 355,56 eur-a / 2.697,20 kuna, potražujući
mjesečno počev od svibnja 2016. iznos od 44,65 kuna na ime razlike pričuve.
4. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe
kako je tužitelj pogriješio pravni put podnoseći tužbu protiv njega umjesto pokretanja
postupka prisilne naplate s obzirom da je raspolagao vjerodostojnom ispravom na
kojoj temelji predmetno potraživanje. Ističe se i prigovor nedostatka aktivne
legitimacije na strani tužitelja, budući smatra kako bi zajedničku pričuvu mogli
potraživati samo poimenično navedeni suvlasnici a ne upravitelj zgrade. Tuženik se
usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, te je predložio da sud u postupku odluči o
cjelokupnom postavljenom tužbenom zahtjevu. Glede zastare, ističe se kako ona u
konkretnom slučaju nastup u trogodišnjem, a ne petogodišnjem zastarnom roku kako
smatra tužitelj. Nadalje, ističe se kako je tuženik uredno plaćao pričuvu do odluke
suvlasnika od 16. srpnja 2012. koja se odnosi na povećanje pričuve. Smatra kako je
za donošenje takve odluke potrebna suglasnost svih a ne većine suvlasnika jer se
radi o poslovima izvanredne uprave. Zbog navedenog, tuženik da nije plaćao razliku
koja je po njemu neutemeljena. Tuženik drži neutemeljenom i odluku suvlasnika od
12. ožujka 2013. kojom je povećana mjesečna rata pričuve radi plaćanja suvišne
rasvjete.
5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom kartice vlasnika prostora od 8.
travnja 2021., izlista potraživanja u odnosu na tuženika, odluke suvlasnika stambene
zgrade … od 16. srpnja 2012., realizacije godišnjeg programa za 2013.
stambene zgrade …, plana prihoda zajedničke pričuve, računa V.
M. od 2. lipnja 2020., odluke suvlasnika stambene zgrade …, od 12.
veljače 2013., ugovora o upravljanju zgradom od 1. siječnja 2008., međuvlasničkog
ugovora od 1. ožujka 1999., popisa posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade
… te saslušanje svjedokinje S. K. i saslušanjem tuženik kao
stranke.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan
7. Među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik stambene zgrade
…, te da u razdoblju od srpnja 2013. do travnja 2021. nije plaćao
cjelokupnu mjesečnu pričuvu iz razloga što su suvlasnici zgrade odlukom od 16.
srpnja 2012. povećali visinu pričuve s dotadašnjih 1.54 kn po m2 na 2,54 kn po m2
radi podizanja kredita kod O. B.. d.d. za sanaciju južne fasade zgrade.
8. Kao sporno u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik obvezan
podmiriti cjelokupnu utuženu razliku pristojbe za utuženo razdoblje od srpnja 2013.
do travnja 2021. zajedno s troškovima ugradnje vodomjera od 1.500,00 kuna s
obzirom na istaknuti prigovor zastare, prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na
strani tužitelja i prigovora koji se odnosi na nevaljanost odluke od 16. srpnja 2012. o
povećanju pričuve.
9. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa su stranke sve
činjenice i dokaze trebale iznijeti do zaključenja glavne rasprave jer se u žalbi protiv
presude ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, a odluka se može
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne
primjene materijalnog prava.
10. Prema odredbi članka 193. ZPP-a tužitelj može povući tužbu bez pristanka
tuženika prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se
može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to
pristane. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj djelomično povukao tužbu za sva
potraživanja starija od 5 godina i za potraživanje s osnova ugradnje vodomjera čemu
se tuženik usprotivio, valjalo je odlučiti o cjelokupnom tužbenom zahtjevu kako je
postavljen u tužbi od 27. travnja 2021.
11. Odredbom čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («NN»
RH br. 91/96/, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 dalje ZV-a), propisano je da se
uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju
ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), dok je
odredbom čl. 378. st. 1. određeno da su suvlasnici nekretnine dužni poslove
upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg s tim
upraviteljem sklapaju; st. 2. da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za
obavljanje tih poslova; st. 3. da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun
suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom; st. 4. da upravitelj raspolaže
sredstvima zajedničke pričuve; st. 5. da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s
upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz st.
1. ovoga članka nije drukčije određeno; te st. 6. da ako upravitelj upravlja s više
nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.
12. Odredbom čl. 379. st. 1. ZV-a propisan je da su upraviteljeve dužnosti i
ovlasti među ostalim utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini
suvlasnik. Koristeći se tim ovlastima upravitelj predmetne zgrade je utvrdio visinu
sredstava zajedničke pričuve koju snosi tužena kao suvlasnica predmetne zgrade, a
što je razvidno iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja za utuženo
razdoblje.
13. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni
uplaćivati sredstva zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema
utvrđenom godišnjem odnosno višegodišnjem programu, a st. 4. istog članka je
propisano da su sredstva iz st. 1. ovog članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.
14. Odredbom čl. 89. st. 1. ZV-a određeno je da troškove za održavanje i za
poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim
suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je st. 2. istog članka
određeno da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i
poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi
suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Nadalje, odredbom čl. 90. st. 1.
istog Zakona određeno je da zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. Zakona je namjenski
vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće
troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće
tih troškova, a st. 2. istog čl. propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani
doprinosi koje su suvlasnici uplatili temeljem odluke donesene većinom suvlasničkih
dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na
predvidljive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.
15.Iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi kako je tuženik suvlasnik
nekretnine, stambene zgrade anagrafske oznake … u S., čiji je tužitelj
upravitelj, (kako proizlazi iz ugovora o upravljanju zgradom od 1. siječnja 2008.
međuvlasničkog ugovora o 1. ožujka 1999. i popisa posebnih dijelova suvlasnika
stambene zgrade, sve str. 36-56 spisa). Slijedom toga, tužitelj je ovlašten na
podnošenje predmetne tužbe temeljem odredbe članka 39. st. 1. i 2. ZV-a, dok je
tuženik obveznik plaćanja pričuve, srazmjerno svom suvlasničkom dijelu.
16. Prema odredbi članka 86. stavak 1. ZV-a u poslove redovite uprave
cijelom nekretninom između ostalog spada redovito održavanje zajedničkih dijelova
zgrade i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja i
stvaranja zajedničke pričuve za predvidive buduće poslove, dok je odredbom članka
90. st. 2. ZV-a propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su
suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova,
odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga od suvlasnika donio sud s obzirom na
predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Iz citiranih
odredbi proizlazi da se i o povećanju pričuve odlučuje većinom suvlasnika pri čemu
pojedini suvlasnici mogu od suda tražiti smanjenje pričuve koju je odredila većina.
17. Predmetna odluka o povećanju pričuve od 16. srpnja 2012. donesena je
odlukom većine suvlasnika i to na način da se pričuva s dotadašnjeg iznosa od 1,54
kn / m2 povisuje na 2,54 kn / m2 zbog potrebe sanacije južne fasade zgrade, radi
čega će se podići kredit kod O. B.. d.d. Dakle, radi se o odluci koja je donesena
radi potrebe izvođenja nužnih radova na sanaciji južne strane zgrade, tj. zajedničkog
dijela zgrade, a tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi da bi se radilo o radovima koji
nisu bili nužni, niti radovima koji nisu izvedeni, pa je evidentno da se radilo o
povećanju pričuve radi nužnog održavanja zgrade, što u smislu odredbe članka 40.
ZV-a u svezi članka 86. stavak 1. alineja 1 spada u poslove redovite uprave. Zbog
toga je neosnovan prigovor tuženika da bi se radilo o poslovima izvanredne uprave u
smislu odredbe članka 41. u svezi s člankom 87. ZV-a, jer nužni radovi na sanaciji
fasade zgrade ne predstavljaju izvanredne poslove s obzirom da se ne radi o
poboljšici već o građevinskim radovima nužnim za održavanje zgrade, za koje je
prema naprijed navedenoj odredbi članka 40. stavak 1. i 2. ZV-a potrebna većina
suvlasnika.
18. Glede iskaza saslušanje svjedokinje S. K., za navesti je kako
je riječ o iskazu jednog od 44 suvlasnika predmetne zgrade koji je nezadovoljan
načinom upravljanja zgradom kako od strane samog upravitelja, tako i od strane
ostalih suvlasnika i predstavnika stanara. Ovaj iskaz stoga nema dokaznu snagu
relevantnu za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari, jer ne dovodi u sumnju
činjenice koje su naprijed navedene, da se radilo o odluci o povećanju pričuve
nužnoj za sanaciju južne fasade zgrade koju je donijela većina suvlasnika. Uostalom,
ova svjedokinja navodi kako je i sama potpisnica sporne odluke, pa je time u
svojevrsnoj koliziji s iskazom kojeg je dala. Što se iskaza tuženika tiče, njegovo
subjektivno mišljenje da su radovi na bojanju fasade mogli biti plaćeni sredstvima iz
poticaja, odnosno da je donesena odluka nezakonita, za navesti je da iz rezultata
raspravljanja proizlazi kako je tu odluku potpisala većina suvlasnika, te da nitko od
ostalih suvlasnika koji je nisu potpisali nije osporavao donesenu odluku na način
kako je to zakonom predviđeno. Stoga niti iskaz samog tuženika, imajući u vidu
izneseno i interes tuženika za uspjeh u sporu, nije od relevantnog značaja za
presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari.
19. Slijedom izloženog, budući je tužitelj ovlašten na podnošenje predmetne
tužbe, temeljem odredbe članka 93. st- 1. i 2. ZV-a dok je tuženik obveznik plaćanja
pričuve srazmjerno svom suvlasničkom dijelu, to je dužan plaćati pričuvu u visini koju
je utvrdila većina suvlasnika, s obzirom da se ne radi o izvanrednim poslovima za
koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika.
20. Glede prigovora zastare, isti je djelomično osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje sukladno članku 226. ZOO-a (NN br. 35/05, 41/08 i
125/11) zastarijeva za 3 godine od dana dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, a
kako se radi o potraživanju pričuve počev od 16. svibnja 2016. dok je tužba
zaprimljena 27. travnja 2021., to su zastarjela sva potraživanja do onog koji dospijeva
16. svibnja 2018., radi čega je tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu koji se odnosi na
sva potraživanja počev od 16. svibnja 2018. pa nadalje. Suprotno mišljenju tužitelja,
u konkretnom slučaju radi se o povremenom potraživanju koje dospijeva mjesečno i
koje zastarijeva u roku od 3 godine, a ne po potraživanju koje zastarijeva u općem
zastarnom roku jer je obveza plaćanja pričuve regulirana zakonom.
21. S obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe za sva
potraživanja starija od 5 godina i za iznos od 1.500,00 kuna koji se odnosi na
ugradnju vodomjera, koji račun je tuženik platio 2. lipnja 2020. (što proizlazi iz računa
sa str. 21 spisa), to je sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 193. st. 2. ZPP-a
valjalo odlučiti o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe od 27. travnja
2021., radi čega je za više traženo od dosuđenog, odnosno do iznosa od 6.105,66
kuna, odnosno 810,36 eur-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
22. S obzirom da je u konkretnom slučaju 74% tužbenog zahtjeva glede visine
neutemeljno, da je među strankama bio sporan osnov tužbenog zahtjeva, aktivna
legitimacija tužitelja i prigovor zastare, to sud cijeneći ukupno uspjeh stranaka u
sporu smatra da u konkretnom slučaju svaka stranka treba snositi svoj trošak
pozivom na odredbu članka 154. st. 5. i 156. st. 1. ZPP-a
U Splitu, 4. travnja 2023.
S U D A C
Vica Roščić, v. r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 8 dana od dana dostave
prijepisa iste.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene
materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja,
- tuženiku
- u spis