Poslovni broj: I Kž-2/2022-8

Poslovni broj: I Kž-2/2022-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te sutkinja Sande Janković i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Č., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u vezi članka 162. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15.listopada 2021. broj K-9/2021., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika Z. V. u zamjeni za odvjetnika J. P.,

 

 

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog M. Č. ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I koji se odnosi na teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka.1 točke 1. i 2. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11. te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je u tom dijelu bespredmetna.

 

III Uslijed odluke pod I i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog M. Č., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se u odnosu na kazneno djelo pod točkom II izreke optuženom M. Č. za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, uzima kao utvrđena po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci pa se optuženom M. Č. za to djelo na temelju članka 56. KZ/11. izriče uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV U ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. Č. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi M. Č. proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela protiv spolne slobode-teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, iz članka 154. stavak 1.točka 1. i 2. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11. i jednog kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnje-iz članka 139.stavak 2. sve u vezi sa člankom 51. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci presude. Nakon što mu je za kazneno djelo iz članka 154.stavak 1. točka 1. i 2.u vezi članka 152.stavak 1. KZ/11.utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,a za kazneno djelo iz članka 139.stavak 2.KZ/11.kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci optuženik je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

2. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi M. Č. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2.točka 1. do 5. ZKP/08., paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. u iznosu od 1.000,00 kuna te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavak 2 .točka 7. i stavak 4.ZKP/08., kao i nagradu opunomoćenika oštećene iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.

 

3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećena J. Č. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

 

4. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači…"na način da optuženiku utvrdi pojedinačnu kaznu zatvora za kazneno djelo pod točkom 1.) izreke presude u duljem trajanju te ga osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju…"

 

5. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju odvjetniku J. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbene navode te pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmjenjeno vijeće.

 

6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika kao  neosnovanu.

 

7. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

8. O sjednici drugostupanjskog vijeća na njihovo traženje obaviješteni su optuženik i njegov branitelj, odvjetnik J. P. te državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja Z. V. u zamjeni za branitelja J. P. te u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika u skladu sa odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

 

9. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika djelomično bespredmetna (u odnosu na točku I izreke pobijane presude) a u odnosu na točku II izreke pobijane presude djelomično neosnovana.

 

10 Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženi M. Č. navodi da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o iskazu žrtve (zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve od 26.ožujka 2021., list 149-151 spisa) s obranom optuženika, medicinskom dokumentacijom o liječenju žrtve na odjelu psihijatrije i nalazu i mišljenju psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja žrtve.

 

10.1. Naime, citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik vidi u tome što prvostupanjski sud pobijanu odluku u bitnome zasniva na iskazu žrtve iako se iz sadržaja tog iskaza ne može sa sigurnošću zaključiti da je žrtva raspravno sposobna što posljedično rezultira nepouzdanošću njezina iskaza kojim tereti optuženika za inkriminirana mu kaznena djela. Međutim, ovdje se ne radi o citiranoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, već taj žalbeni prigovor po svom sadržaju predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti riječi u nastavku.

 

11. U pravu je međutim,optuženik kada osporava zaključke prvostupanjskog suda o pouzdanosti iskazivanja žrtve pa time i vjerodostojnost njezinog iskaza u pogledu inkriminacije pod točkom I) izreke pobijane presude.

 

11.1. Naime, iz činjeničnog opisa i obrazloženja prvostupanjske presude slijedi da je optuženik u razdoblju od siječnja do 1. svibnja 2019. za vrijeme odlaska u zajedničke posjete njihovoj kćerki zahtijevao od žrtve da imaju spolni odnos te kada je to odbila znajući da zbog njezinog poremećenog duševnog razvoja ne može pružiti adekvatni otpor unatoč njezinom protivljenju izvršio spolni odnos bez njezina pristanka. Međutim navedeni zaključak prvostupanjskog suda o tome da se radi o spolnom odnošaju bez pristanka žrtve za sada je s uspjehom osporen tvrdnjama iz žalbe da to ne proizlazi iz sadržaja iskaza žrtve ispitane na dokaznom ročištu (zapisnik o ispitivanju od 26.ožujka 2021. broj Kir-277/2020,list 149-151). Reproducirajući sadržaj tog iskaza, žalitelj pravilno ukazuje na dio iskaza u kojem žrtva navodi da ju je optuženik jednom u autu …"htio seksati…"ali da taj puta …"nije bila voljna se seksati…",te…"nismo se tada seksali…" što je u suprotnosti sa zaključcima prvostupanjskog suda da se radi o spolnom odnosu bez pristanka žrtve činjenično i pravno opisanom u točki I.) presude.

 

11.2. U tijeku postupka (nakon ispitivanja žrtve) provedeno je psihijatrijsko i psihologijsko vještačenje… „radi ocjene pouzdanosti iskaza oštećenice“…, a vještacima je dostavljena i naknadno zaprimljena medicinska dokumentacija za žrtvu (list 216-235.) te su vještaci na temelju dostupne dokumentacije ranijeg vještačenja, psihologijskog testiranja i ponovnog razgovora sa žrtvom obavljenog 11.rujna 2021. zaključli kako je kod žrtve uslijed zdravstvenog stanja,primarne intelektualne insuficijencije, dugogodišnjeg psihotičnog procesa koji je doveo do sekundarnog oštećenja ličnosti, te protoka vremena od događaja,došlo do značajnog narušavanja sposobnosti iskazivanja i razumijevanja u svojstvu svjedoka. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihologa proizlazi da kod žrtve postoje ograničenja u razumijevanju realiteta i raspoznavanja prikladnog ponašanja od neprikladnog. S druge strane vještak klinički psiholog u svome nalazu i mišljenju navodi da u razgovoru o odnosu sa svojim bivšim suprugom (optuženikom) žrtva navodi da zna zašto se vodi kazneni postupak, navodi da ju je suprug tukao…. u razgovoru daje kontradiktorne izjave  npr. da se seksala sa suprugom, onda dodaje da nije ,onda spominje neke druge muškarce da su dolazili k njima…." ( list 245 spisa). Na temelju navedenog vještak psiholog također zaključuje da je kod ispitanice značajno narušena sposobnost iskazivanja i razumijevanja ispitivanja u svojstvu svjedoka. Ovdje treba reći da je provedenim psihijatrijskim i psihologijskim vještačenjem utvrđeno da raspravna sposobnost žrtve nije konstantna već ona ovisi o antipsihotičnoj terapiji koja joj je prepisana i redovitosti korištenja navedene terapije. 

 

11.3. Na temelju prezentiranih nalaza i mišljenja, kraj nesporne činjenice poremećenog duševnog razvoja i utvrđenih psihijatrijskih dijagnoza iz medicinske dokumentacije (list 240 spisa) za sada je prvostupanjski sud pogrešno i paušalno zaključio o vjerodostojnosti iskazivanja žrtve te je preuranjeno za sada na temelju sadržaja takvog iskaza zaključivati o inkriminiranom spolnom odnošaju bez pristanka žrtve opisanom u točki 1.) izreke pobijane presude.    

 

11.4. Naime, u kaznenom postupku vjerodostojnost dokaza, pa tako i iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja bilo kojeg vještaka, ocjenjuje sud. Za ocjenu o prihvaćanju nekog dokaza kao vjerodostojnog, odnosno kao temelj za utvrđivanje odlučnih činjenica u kaznenom postupku, sud mora dati razloge. No međutim, u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud iako daje razloge prihvaćajući nalaze i mišljenja psihijatrijskog i psihologijskog vještaka za sada izvodi pogrešne zaključke o "pouzdanosti" iskazivanja žrtve a posebno s obzirom na sadržaj njezinog iskaza iz istrage. Stoga za sada preuranjeno i pogrešno zaključuje o tome da je optuženik žrtvu …"prisilio na spolni odnos…" te da je time počinio inkriminirano mu kazneno djelo opisano u točki I) izreke pobijane presude na što potpuno argumentirano i s pravom ukazuje žalitelj u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11.5. Prvostupanjski sud je ,međutim, pravilno uočio da je praktično jedini dokaz koji tereti optuženika iskaz oštećenice. To je kod tzv. seksualnih delikata česta situacija. Upravo zato je u takvim situacijama kada postoji jedan odlučan dokaz, a mnoštvo pomoćnih činjenica i indicija kao ovdje, potrebno detaljno i cjelovito ocijeniti iskaz žrtve i to posebno u kontekstu njezinog složenog zdravstvenog stanja zbog brojnih psihijatrijskih dijagnoza zbog kojih se kontinuirano liječi.

 

12. U postupku su ispitane svjedokinje K. K., udomiteljica žrtve i M. M., socijalna radnica zadužena za službena postupanja sa žrtvom koje imaju samo posredna saznanja o inkriminiranim događajima te u tom kontekstu njihove iskaze prvostupanjski sud ocjenjuje kao kontrolne dokaze. Navedene svjedokinje djelomično potvrđuju navode žrtve u odnosu na inkriminaciju iz točke I.),no međutim to s obzirom na kvalitetu iskaza same žrtve za sada nije dostatno za zaključak o otklanjanju obrane optuženika kako to obrazlaže prvostupanjski sud u obrazloženju presude (točka 13.2.stranica 13,posljednji odlomak).

 

13. Slijedom iznesenog, trebalo je u odnosu na kazneno djelo iz članka 154. stavak.1 točka 1. i 2. u vezi članka 152. stavak.1. KZ/11. činjenično i pravno opisano u točki I izreke pobijane presude djelomično prihvatiti žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao osnovanu i ukinuti pobijanu presudu. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve već izvedene dokaze, po potrebi i druge radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Posebno će imajući u vidu nalaze i mišljenja psihijatrijskog i psihologijskog vještaka te posebno preporuke u pogledu načina ispitivanja žrtve,u ponovljenom postupku provesti novo cjelovito sudsko-psihijatrijsko vještačenje radi ocjene pouzdanosti  iskazivanja žrtve te po potrebi ponovno neposredno ispitati žrtvu uz stručnu pomoć socijalnog pedagoga ili druge stručne osobe a u odnosu na događaje opisane u točki I.) izreke presude te će, imajući na umu nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, nakon cjelovite analize izvedenih dokaza, donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, u kojoj će posebnu pažnju posvetiti kvaliteti iskaza žrtve te ga ocijeniti u kontekstu svih drugih dokaza (pomoćnih činjenica i indicija). Tek nakon svestrane kritičke analize svakog izvedenog dokaza i logične ocjene svih dokaza u njihovoj povezanosti donijet će novu presudu u kojoj će izložiti sve konkretne razloge zbog kojih sporne činjenice smatra dokazanima ili nedokazanima.

 

14. Nasuprot tome, nije u pravu optuženik kada navodi da prvostupanjski sud nije razložio sve okolnosti vezane za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u točki II) izreke pobijane presude navodeći da žrtva nije nikada iskazala da se boji optuženika niti je navela riječi prijetnje koje joj je optuženik navodno uputio a koje su bile izrečene svima prisutnima.

 

14.1. Suprotno tome, prvostupanjski sud je pravilnom analizom iskaza žrtve i svjedokinja K. K. i M. M. a nakon što ga je 11. srpnja 2019. svjedokinja K. K. upozorila na njegovo ponašanje prema oštećenoj doista izgovorio inkriminirane mu riječi …."vi ste svi ludi, strpat ću vas u P. sve ću vas poubijati…"nakon čega se oštećenoj pogoršalo zdravstveno stanje te je bila hospitalizirana…"pa s obzirom na konkretno utvrđene okolnosti događaja i dinamiku međusobnih odnosa optuženika i oštećene u tom razdoblju te njezinu evidentnu psihičku bolest valoriziranu nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka inkriminirane riječi su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavljale ozbiljnu prijetnju upućenu, između ostalih osoba, i oštećenoj J. Č. a što je životno i logično kod oštećene s obzirom na njezino psihičko i zdravstveno stanje izazvalo strah za vlastiti život i sigurnost. Stoga žalbenim navodima nisu s uspjehom osporeni zaključci prvostupanjskog suda o dokazanosti kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

 

15. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih konkretno utvrđenih okolnosti u skladu sa odredbom članka 47. KZ/11., a s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci koja je adekvatna  svim konkretno utvrđenim okolnostima počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Međutim,imajući u vidu prije svega težinu počinjenog kaznenog djela i kontekst konkretno utvrđenih okolnosti kaznenog djela primjereno je očekivati da će svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. biti u cijelosti ostvarena bez izvršenja izrečene kazne uz primjenu roka provjeravanja od 3 (tri) godine te da će primjenjena uvjetna osuda ujedno izraziti – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

16. Prihvaćajući žalbu optuženika trebalo je djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. i 2. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11. i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku i pred potpuno izmijenjeno vijeće kako je to učinjeno pod točkom I) ove odluke. Kako je žalba državnog odvjetnika u tom dijelu bespredmetna, a u ostalom dijelu u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11. kao i žalba optuženog nije osnovana,trebalo ih je odbiti i odlučiti da se u preostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda, kako je to i učinjeno pod točkom IV) izreke ove odluke. Nadalje, po službenoj dužnosti, a s obzirom na to da je pobijana presuda potvrđena u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2., pobijana presuda preinačena je u odluci o kazni u skladu sa odredbom članka 56. KZ/11. i odlučeno je kao pod točkom III) izreke ove odluke.

 

17. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka. 483. stavak 1., članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. travnja 2023.