Pristupanje sadržaju
Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split Ps-17/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji
Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S.,
O.:…, zastupane po punomoćniku P. T.,
odvjetniku u S., protiv tuženih pod 1 D. M. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćniku M. Š. odvjetniku u
S., i pod 2 D. M. iz S., O.:…, zastupanog
po punomoćniku V. Š., odvjetniku u S., zbog utvrđenja ništetnosti
ugovora o darovanju i utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 14. ožujka 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na
odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07,
84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22,
nadalje u tekstu: ZPP) dana 04. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina od 24. svibnja
2015. sklopljen između D. M. iz S., O.: …
s jedne strane i njegovog oca, D. M. iz S., O.:
… s druge strane, ovjeren pred JB u S., M. Č.
pod brojem ovjere Ov-2991/2015
II. Utvrđuje se da je ništetan Anex Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015.
sklopljen između D. M. iz S., O.: … s
jedne strane i njegovog oca, D. M. iz S., O.:
… s druge strane, ovjeren pred JB u S., M. Č.
pod brojem ovjere Ov-4047/2015.
III. Utvrđuje se da nekretnina – stan označen kao 18. etaža, predstavlja
79/4414 dijela čest. zem. 46/11, KO S., ZU 21664, broj 41 na III. katu, ulaz I., neto
površine 79,00 m2, orijentacije s-j-m, a koji se sastoji od hodnika,
kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe, anagrafske
oznake S., predstavlja bračnu stečevinu M. M.
O.:… i D. M. O.: …, pa je M. M.
O.:… suvlasnica za ½ idealnog dijela naprijed označenog i opisanog
stana.
IV. Nalaže se uspostava ZK stanja kakvo je bilo prije provedbe
Ugovora o darovanju od 24. svibnja 2015. i Anexa Ugovora o darovanju od 1. lipnja
2015. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu.
V. Ovlašćuje se tužitelja M. M. O.:--- izvršiti uknjižbu
prava vlasništva ½ idealnog dijela nekretnine – stana označenog kao 18. etaža,
predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. 46/11, K. S., ZU 21664, broj 41 na III. katu,
ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije sjever-jug-modra, a koji se sastoji od
hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe,
anagrafske oznake S., uz istodobno brisanje tog prava s imena
D. M. O.:---, a što je on dužan trpjeti.
VI. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak
u iznosu od 4.564,84 € (ranije 34.393,79 kuna) uvećano za zakonsku zateznu
kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, određene za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Kod Općinskog suda u Splitu vođen je postupak pod poslovnom oznakom i
brojem Ps-181/15 i to po tužbi tužitelja D. M. protiv tužene M. M.
zbog iseljenja, a ujedno se u tome postupku raspravljalo i o protutužbi M. M.
protiv D. M., a zbog utvrđenja prava vlasništva i ništavosti ugovora. U
tome postupku donesena je presuda prvostupanjskog suda 27. rujna 2017. o kojoj je
odlučivao Županijski sud u Splitu dana 30. siječnja 2020. odlukom pod poslovnom
oznakom i brojem Gž-2705/2017-2 kojom je ukinuta prvostupanjska presuda i
predmet je vraćen drugom sucu na ponovno suđenje. U toj odluci Županijski sud u
Splitu dao je jasnu uputu da, obzirom na sadržaj postavljenog glavnog i ev.
protutužbenog zahtjeva, M. M. zbog prirode pravnog odnosa za koji se traži
donošenje presude mora na isti način spor riješiti kako u odnosu na D. M.
tako i u odnosu na D. M.. Izvan raspravnim rješenjem od 24. veljače 2020.
Općinski sud u Splitu je razdvojio protutužbeni zahtjev iz predmeta Ps-181/15 i
odlučio formirati poseban spis koji je predmet ovog postupka odnosno koji je dobio
poslovnu oznaku Ps-17/2020. Postupajući po uputi iz ukidnog rješenja Općinski sud
je 11. ožujka 2020. donio rješenje kojim je M. M. vratio tužbu radi uređenja i
točnog obuhvaćanja tuženih kao nužnih i jedinstvenih suparničara što je M.
M. i napravila, upućujući sudu podnesak od 9. lipnja 2020., navodeći da je u
međuvremenu, postupajući po uputi Županijskog suda u Splitu Gž-2705/2017-2, već
pokrenula poseban postupak protiv D. M. kojeg je Općinski sud u Splitu
zaveo pod poslovnom oznakom i brojem P Ob-210/2020 pa je izvan raspravnim
rješenjem od 3. veljače 2022. ovaj sud pripojio predmete Ps-17/2020 i P Ob-
210/2020 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, a sve pod jedinstvenom
odlukom Ps-17/2020.
2. Tužiteljica u bitnome u svome zahtjevu navodi da međusobno sklopljeni
Ugovor o darovanju nekretnine, odnosno Anex Ugovora o darovanju kao pravni
poslovi kojima su tuženici izvršili darovanje nekretnine označene kao 18. etaža,
predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. 46/11, KO S., Z. 21664, broj 41 na I.. katu,
ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije sjever-jug-modra, a koji se sastoji od
hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe,
anagrafske oznake S., su ništetni jer nisu sklopljeni u formi
javnobilježničkog akta, a do prave predaje nekretnine, u smislu darovanja, nikada
nije došlo, odnosno obdarenik nikada nije stupio u posjed nekretnine. Ti pravni
poslovi su i simulirani i nisu odraz prave volje stranaka već su usmjereni na to da se
tužiteljicu ostavi bez imovine koju je stekla u braku s D. M.. Zbog toga
je tužiteljica predložila da sud utvrdi ništetnima opisane pravne poslove, utvrdi da bi
ta nekretnina koja je naprijed opisana predstavljala bračnu stečevinu nje i D.
M., slijedom čega bi ona bila suvlasnica ½ idealnog dijela nekretnine, naložila
uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja odnosno nju ovlastilo da ishodi upis
svoga prava ½ idealnog dijela vlasništva nekretnine uz istodobno brisanje toga prava
sa imena upisanog vlasnika D. M.. Tužiteljica je zatražila i da joj se
naknadi i parnični trošak te je postavila i podredni tužbeni zahtjev samo na utvrđenje
da su pravni poslovi D. i D. M. ništetni, odnosno da ne postoje.
3. Odgovarajući na tužbu, tuženici su naveli dan tužiteljičine tvrdnje nisu točne,
da je pravi vlasnik predmetne nekretnine D. M. koji je dao novac da se
nekretnina kupi i da je, znajući da je tome tako D. M. koji je sa P. d.d.
sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine odnosno predmetnog stana 12. svibnja
2008. u stvari darovanjem na taj način priznao pravo vlasništva. Tuženici smatraju da
navodi tužiteljice nisu točni i da je sa zahtjevom valja odbiti to tim više što tužiteljica
nije ničim doprinijela nastanku te imovine pa ona niti ne može predstavljati bračnu
stečevinu.
5. U dokazne svrhe sud je izveo dokaz pregledom: cjelokupnog spisa ovog
suda Ps-181/15 (koji je zbog o odluke o razdvajanju spisa u cijelosti preslikan i
uložen u ovaj spis kako bi se odlučilo u naravi o protutužbenom zahtjevu M.
M. iz tog predmeta) te su saslušani tužiteljica M. M., tuženik D.
M. i svjedoci L. A. i V. V..
6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. 7. Stranke su popisale parnični trošak.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim, bez
pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina i Anex Ugovora o darovanju
nekretnina koje su međusobno sklopili D. i D. M., da se utvrdi da bi
nekretnina stan označen kao 18. etaža, predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. 46/11,
K. S., Z. 21664, broj 41 na I.. katu, ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije
sjever-jug-modra, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog
boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe, anagrafske oznake S., bila
bračna stečevina na koju je ona stekla ½ vlasništva idealnog dijela, a što na temelju
ove presude može i upisati u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu nakon što se
prethodno izvrši uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe
ništetnog Ugovora o darovanju od 24. svibnja 2015. i ništetnog Anexa Ugovora o
darovanju od 1. lipnja 2015.
9. Ugovor o darovanju nekretnine je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan
mora biti sklopljen u pisanom obliku.
9.1. Kad je riječ o ugovoru o darovanju bez predaje stvari u neposredan
posjed daroprimca, da bi bio pravno valjan, takav ugovor mora obavezno biti
sklopljen u formi JB akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne
isprave.
9.2. Odredbe vezane uz ugovor o darovanju uređene su člancima 479. - 498.
Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
nadalje u tekstu: ZOO/05). Ugovor o darovanju je dvostrani pravni posao u kojem
jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani
(daroprimcu/obdareniku) neku stvar ili imovinsku korist, a daroprimac to prihvaća.
9.3. Kad je riječ o ugovoru o darovanju nekretnine, u članku 482. ZOO/05
izričito je navedeno da se taj ugovor mora sklopiti u pisanom obliku. Ugovori o
darovanju bez prave predaje stvari obavezno moraju biti sklopljeni u obliku
javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Propisana
forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan
posjed daroprimca navedena je i u članku 53. stavku 1. toč. 2. Zakona o javnom
bilježništvu ("NN" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16), koji
se primjenjuje kao lex specialis i u kojem je određeno da je za ovu vrstu pravnog
posla potreban javnobilježnički akt. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku
dovodi do ništetnosti tog pravnog posla. To znači da takav ugovor neće proizvoditi
namjeravane pravne učinke odnosno, postupat će se kao da pravni poslovni nisu ni
zaključeni. Ništetnost nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka
sklapanja pravnog posla (ex tunc). Ako je ugovor sklopljen protivno zakonskoj
odredbi, odnosno protivno članku 322. stavak 1. ZOO/05., bit će ništetan. Posljedice
nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora propisane su člankom 290. stavak 1.
ZOO/05 prema kojem ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni
učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.
9.4. U konkretnom slučaju riječ je o ugovoru o darovanju bez prave predaje
stvari koji, iako je sklopljen u pisanoj formi i potpis je ovjeren kod javnog bilježnika, i
dalje povlači učinke ništetnosti. Čak ni zemljišnoknjižna provedba takvog ugovora ne
može mu dati pravnu valjanost niti pravnu snagu jer je u zemljišnoj knjizi proveden
ništetan ugovor. Takvo stajalište izrazio je Ustavni sud R. H. u odluci
U-III/891/2006, od 2. prosinca 2009. i ono glasi: „… ugovor nije sklopljen u formi
JB akta, već je na njemu podnositeljica, kao darovateljica, ovjerila
samo svoj potpis kod javnog bilježnika. Taj je ugovor proveden u zemljišnim knjigama
i daroprimatelj je uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina, s tim da nikada nije
izvršena predaja nekretnina u posjed daroprimatelju. U takvom slučaju, dakle, kada
sklopljeni darovni ugovor nije udovoljavao formi propisanoj zakonom, a pored toga je
izostala i predaja nekretnine u neposredan posjed daroprimatelju, čini sklopljeni
pravni posao ništavim…“ Dakle, nedostatak zakonom propisanog oblika ugovora
mogao se nadomjestiti samo predajom stvari odnosno nekretnine u posjed
daroprimca, no ne i uknjižbom u zemljišne knjige.
9.5. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati
svaka ugovorna strana, svaka zainteresirana strana, kao i državni odvjetnik. Bitno je
naglasiti da mogućnost isticanja ništetnosti ne zastarijeva.
10. U ovoj pravnoj stvari utvrđeno je kako je 12. svibnja 2008. D. M. od
P. d.d. kupio predmetnu nekretninu, odnosno nekretninu za koju M. M.
tvrdi da je predmet bračne stečevine. Tu istu nekretninu tuženik D. M. je
darovao svome ocu tuženiku D. M.. Ugovorom o darovanju nekretnina
dana 24. travnja 2015. te dodatno ispravio Anexom Ugovora o darovanju od 1. lipnja
2015. U postupku je nadalje utvrđeno da su M. M. i D. M. bili u braku
odnosno da su istog sklopili dana 5. travnja 2008. Taj brak razveden je presudom
Općinskog suda u Splitu P Ob-717/2013 dana 16. siječnja 2015. kada je njihovo
zajedničko mldb. dijete, G. M., dodijeljena na daljnju roditeljsku skrb i život
upravo majci, M. M.. Prema svjedočenju tužiteljice M. M. i prije nego
li su stranke, tj. ona i D. M. sklopili brak, oni su živjeli u izvanbračnoj zajednici
sigurno 4 godine. Iskaz M. M. ovome sudu djelovao je iskreno, istinito,
uvjerljivo i vjerodostojno, a uostalom potvrđuju ga i pisani tragovi koje je upravo sud
pobrojao. Dakle, stranke tj. M. M. i D. M. sklapaju brak 5. travnja
2008. i u braku su u trenutku kada D. M. 12. svibnja 2008. figurira kao kupac
predmetne nekretnine spram PIS d.d. Činjenica je, dakle, da su tužiteljica i tuženik
D. M. u tome trenutku u braku, u trenutku stjecanja nekretnine te da su u
tome trenutku dodatno brojili četiri godine izvanbračnog života. Indikativno je da
nakon što je brak M. i D. M. razveden, isti taj D. M. daruje
nekretninu svome ocu, tuženiku D. M.. U nastavku ovog obrazloženja
dodatno će se sud osvrnuti i na institut bračne stečevine, no u ovome trenutku, u
kojem se obrazlaže zbog čega sud smatra da su pravni poslovi darovanja koje su
međusobno sklopili D. i D. M. ništetni, osim što su sačinjeni bez prave
predaje, oni su i protivni odredbi čl.37.st.2. Obiteljskog zakona (NN broj:
116/03,17/04,136/04,107/07,57/11,61/11,25/13,5/15,103/15,98/19 i 47/20, nadalje u
tekstu ObZ) jer je bez suglasnosti drugog bračnog druga došlo do pravnog posla
izvanredne uprave na način da je raspolagano bračnom stečevinom bez suglasnosti
drugog bračnog druga. A vidjeli smo iz kronološki pobrojanih činjenica oko braka,
stjecanja vlasništva, razvoda braka i poduzimanja pravnih poslova, kojima se
nekretnina otuđila – darovala, da je u svakom slučaju za poduzimanje ove radnje
D. M. nužno morao imati suglasnost M. M. jer je postupljeno protivno
navedenoj zakonskoj odredbi ObZ-a, pa je pravni posao apsolutno ništav. Opreza
radi, posebno se napominje da su u tome stanu živjeli M. M., D. M. i
njihovo dijete G. M., a nikako nije živio niti je u bilo kojem trenutku u istoga
uselio obdarenik, D. M.. Iako nije od nikakvog značaja za ovaj postupak iz
iskaza D. M. u predmetu Ps-181/15 te tužiteljice M. M. u ovome
postupku, više je nego evidentno da M. M. i D. M. nisu imali
gotovo nikakve odnose (D. M. je u predmetu Ps-151/15 izrijekom kazao da
tuženu ne poznaje i da je prvi put vidi na ročištu za glavnu raspravu 20. lipnja 2016.),
što drugim riječima znači da je na taj način D. M. priznao da u predmetni
stan u kojem živi M. M. sa zajedničkim djetetom nje i D. M.,
G., nikada nije uselio. Tvrdnje D. M. da je on dao novac za kupnju
stana i da je zbog toga sklopljen ovaj Ugovor o darovanju, a kako bi on svoje pravo
vlasništva na predmetnom stanu stečenim kupoprodajom, konačno upisao, sud
smatra konstrukcijom prilagođenoj ovome postupku kako bi se osigurao njegov
uspjeh i uspjeh D. M. u nastojanju da tužiteljicu M. M. ostave bez
imovine stečene u braku. Imao je drugih pravnih mogućnosti D. M. dokazati
i pokazati u odgovarajućem postupku ili pravnom poslu da su njegove tvrdnje točne,
no sud smatra da su one iskonstruirane s naprijed navedenim ciljem pa je možda i to
razlog zbog čega se D. M. nije odazvao pozivu suda da dade svoje
stranačko očitovanje.
11. Slijedom naprijed navedenog, iz dvostrukog razloga ništetnosti sklopljenih
pravnih poslova između D. i D. M.: Ugovora o darovanju od 24.
travnja 2015. i Anex Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015. utvrđeni su ništetnima. U
takvoj situaciji bilo je potrebno prihvatiti i onaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim
je ona tražila uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja prije nego li su ništetni
Ugovori provedeni.
12. U postupku je valjalo raspraviti i pitanje bračne stečevine između M. i
D. M. no prije toga valja napomenuti da je sud proveo dokaz saslušanjem
svjedoka L. A. i V. V. na način, ne kako su tuženici predlagali
kao dokaznog sredstva da je novac za kupnju predmetne nekretnine dao D.
M., već na okolnost je li prilikom kupoprodaje nekretnine istom nazočila i M.
M. pa da bi ista znala ili trebala znati da nekretnina samo formalno-pravno glasi
na D. M. – njezinog bračnog druga, u tome trenutku. O tim odnosima niti
jedan od ovih svjedoka ništa nije znao no najvažnije je da oni M. M. niti ne
poznaju. Kada je tome tako onda su iskazi ovih svjedoka potpuno irelevantni za
razrješenje ove pravne stvari u situaciji kada su pravni poslovi ocijenjeni ništetnima.
Spoznaja o bračnoj stečevini ovi svjedoci nisu imali pa je u tome dijelu posve
irelevantno tko je novac prilikom kupoprodaje donio ili dao, je li novac predstavljao
dar bilo zajednički za mladi par M. i D. M. ili posebni od strane D.
M. za D. M..
13. Uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova temelji se na načelima: • ravnopravnosti bračnih drugova
• obiteljske solidarnosti u slučaju primjene zakonskog sustava • zaštite autonomije volje stranaka
• zaštite prava poštenih trećih osoba.
13.1. Načelo ravnopravnosti se očituje u tome što su bračni drugovi, ako ne
ugovore drugačije, suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini. Jednaki
udjeli odražavaju njihovu ravnopravnost, a stečevinom također upravljaju
ravnopravno, prema odgovarajućim pravilima.
13.2. Obiteljska solidarnost ogleda se u tome što bez obzira na to što netko od
njih dvoje možda ima manje prihode, ili ih uopće nema, a drugi veće, oni solidarno
sudjeluju u ostvarenju zajedničkog standarda.
13.3. ObZ definira bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli
radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, imovinska korist
od autorskih prava i autorskom pravu srodnih prava te dobitak od igara na sreću.
Bračni drugovi u tom su slučaju suvlasnici u jednakim dijelovima.
14. Slijedeći naprijed navedene zakonske odredbe kod uvodno pobrojanih
nespornih činjenica o trenutku započinjanja zajedničkog života M. i D.
M., trenutka sklapanja braka, trenutka razvoda braka, trenutka stjecanja
nekretnine, valjalo je donijeti zaključak o tome da predmetna nekretnina doista
predstavlja zajedničku imovinu D. i M. M. i to na jednake dijelove
odnosno svakog za po ½ dijela. Bivši bračni drugovi D. i M. M. nisu
sklopili nikakav ugovor o bračnoj stečevini, nisu ugovorili ništa drugo prilikom
kupoprodaje stana u trenutku kada su već bili u braku (doduše formalno pravnom
kratko ali pribrajajući izvanbračnu zajednicu u relativno dugo) odnosno preciznije
rečeno, obzirom na tvrdnje D. i D. M. o tome kako je stan kupljen
sredstvima D. M., oni nisu učinili ništa da svoja ev. prava za koja ovaj sud
smatra da niti ne postoje i da su iskonstruirana samo za potrebe ovog postupka,
zaštite na valjani način.
15. Zaštita autonomije volje stranaka, pri čemu se naravno misli na bračne
drugove ili u konkretnom slučaju bivše bračne drugove M. i D. M.,
pruža istima mogućnost da sklope ugovor o uređenju svojih imovinskih odnosa na
sadašnjoj i budućoj imovini na način koji oni smatraju prikladnim. U tome smislu, da
su tvrdnje D. i D. M. doista točne i istinite oni su mogli i prije nego li je
predmetna nekretnina kupljena, pa i kasnije tijekom trajanja braka M. i D.
M., uz obvezatno sudjelovanje M. M., riješiti međusobne odnose
odstupajući u potpunosti ili djelomično od ObZ-a. I ovo je razlog zbog kojeg sud
smatra da su D. i D. M. u cijelosti iskonstruirali priču o kupoprodaji
predmetne nekretnine tj. stana, a sve kako bi M. M. i njezinu kći (ali i kći
D. M.) G., iselili iz predmetnog stana, zbog čega je uostalom i
započeo cijeli ovaj postupak koji je kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnom
oznakom i brojem Ps-181/15 u kojem je D. M. tužio M. M. na
iseljenje iz stana pozivajući se da je zemljišno knjižni vlasnik, a da je ona bespravni
korisnik.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-
a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04,
37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22). Obistinjeni trošak
tužiteljici odnosi se na trošak: sastava tužbe te pristupa i zastupanja na ročištima od
03.03., 28.04, i 17.10.2022. – svaka radnja po 2.500,00 kn, potom za pristupe i
zastupanja na ročištima od 22.11.2022., 20.02. i 14.03.2023. – svaka radnja po
3.750,00 kn za pristupe ročištima od 02.06. i 06.09.2022. – svaka radnja po 1.250,00
kn te za sastav žalbe na presudu – 3.125,00 kn. Ukupni iznos troška ovako prikazani
po radnjama punomoćnika tužiteljice uvećan je još za iznos od 25% PDV-a a potom
je dobiveni iznos uvećan za troškove sudskih pristojbi susljedno rješenjima o obredi
pristojbe za presudu i žalbu od po 400,00 kn ili ukupnih 800,00 kn. Tako je dobiven
iznos tužiteljici nastalog troška od 34.393,79 kuna koliko će tuženici morati isplatiti
tužiteljici obzirom su oni strana koja je postupak izgubila u cijelosti. Kako je u
međuvremenu službena valuta u R. H. postala valuta € to je ovaj iznos
prouzročenog parničnog troška tužiteljici, a priznatog pozivom na Tarifu preračunat u
valutu € prema fiksnom tečaju od 7,53450 te je tako dobiven iznos od 4.564,84 €.
16.1. Sud je vezan izvršenim popisom i specifikacijom troškova ovog postupka
kako je to tužiteljica učinila prilikom zaključenja glavne rasprave. Zbog toga se
dogodilo da je tužiteljica dio svojih troškova popisala množeći broj bodova s iznosom
od 10,00 kuna koliko je ranije, do izmjene Odvjetničke tarife 1 bod koštao. Vrijednost
poduzetih radnji sud cijeni sa 250 bodova no tužiteljica je izgubila iz vida da je
odredbom Tbr.48st.3 Odvjetničke tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje
o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost
boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Drugim riječima
rečeno tužiteljica je mogla zatražiti i veći parnični trošak, no sud je dužan kretati se u
okviru granica koje je ona sama postavila u specifikaciji troška.
16.2. Tužiteljica je u specifikaciji troška popisala i trošak pristojbe na odluku u
visini od 5.000,00 kuna ili 663,61 € no ovaj trošak tužiteljici nije obistinjen na način
kako ga je ona popisala obzirom da je ona ranijim rješenjem ovog suda i to Ps-
181/2015-30 bila pozvana na plaćanje sudske pristojbe za protutužbu u iznos od
400,00 kuna te prvostupanjsku presudu u iznosu od 400,00 kuna. Po ovome popisu
sud je tužiteljici priznao navedenih ukupnih 800,00 kuna za sudske pristojbe na tužbu
i odluku vodeći pri tome računa da je u napomenama Tar.br.2 Uredbe o tarifi sudskih
pristojbi i to pod točkom 3. propisano da ako viši sud ukine odluku nižeg suda i
predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu se za novu odluku ne plaća
pristojba.
17. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 04. travnja 2023.
SUDAC
Dunja Ljubičić v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem,
drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri
primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.
DNA: -pun. tužiteljice
-pun. tužene
-u spis