1              Poslovni broj: II Kž-140/2023-5

Poslovni broj: II Kž-140/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog D. Đ., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj K-6/2022. (Kv I-55/2023.) od 16. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice, zbog jednog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11., jednog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11., jednog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11. i jednog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina u pokušaju iz članka 158. stavka 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11., pod točkom I/ izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. (ispravno treba stajati stavka 3.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.– dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. Đ. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te mu je pod točkom II/ izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 15. rujna 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. Đ. po branitelju, odvjetniku B. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom "ukinuti mjeru istražnog zatvora te istu zamijeniti jednom ili više mjera opreza iz čl. 98. ZKP-a, a podredno predlaže se prihvatiti žalbu te pobijano rješenje preinačiti na način da se istražni zatvor može zamijeniti mjerom jamstva u iznosu koji sud smatra zakonitim (uz podredno dodatnu primjenu mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.)".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. Đ. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekim blažim mjerama.

6. Stoga nije osnovan žalbeni navod kako stupanj osnovane sumnje u sadašnjoj fazi postupka nije povećan, već naprotiv da je smanjen, budući da dostatan stupanj osnovane sumnje relevantan za odluku o istražnom zatvoru proizlazi iz potvrđene optužnice, dok će ocjenu izvedenih dokaza (pa tako i nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra na koje se žalitelj poziva) provesti raspravno vijeće prilikom donošenja odluke o krivnji, a što nije u nadležnosti ovog suda.

7. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji nije državljanin R. H., niti na njezinom teritoriju ima prijavljeno prebivalište i boravište niti je osobnim, obiteljskim ili imovinskim vezama vezan za područje R. H. pa imajući u vidu težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i ovog suda kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

7.1. Budući da je za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovan je žalbeni navod optuženika da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije osvrnuo na ponuđeni iznos jamstva od 50.000,00 kuna čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kao i da je prvostupanjski sud niz odlučnih činjenica bitnih za odlučivanje pogrešno utvrdio, odnosno propustio utvrditi.

7.2. Naime, pobijano rješenje sukladno članku 124. stavku 3. ZKP/08. sadrži sve propisane dijelove, odnosno određeno su i potpuno izložene činjenice i dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela kao i posebna pretpostavka za istražni zatvor te razlozi zbog kojih sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom. U točki 9. pobijanog rješenja navedeno je kako upravo konkretni slučaj predstavlja iznimku sadržanu u odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se istražni zatvor može odrediti protiv osobe koja je navršila 70 godina te kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla učinkovito ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.

7.3. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena i ovog suda kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega.

8. Nadalje, nije odlučan niti žalbeni navod optuženika kojim ističe svoju dosadašnju neosuđivanost jer ta okolnost nije niti odlučna za postojanje istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

9. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti, jer je prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 122. stavkom 2. ZKP/08., ispravno u točki 10. razloga rješenja utvrdio da načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

10. Dakle, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je njezino produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. travnja 2023.