1              Poslovni broj: II Kž-152/2023-5

Poslovni broj: II Kž-152/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog H. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-38/2023. (K-7/2023.) od 23. ožujka 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog H. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog H. H. i drugih, zbog kaznenih djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. i 2. u vezi članka 36. stavka 2. KZ/11., krađe iz članka 228. stavka 1. u vezi članka 36. stavka 2. KZ/11., teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. i članka 36. stavka 2. KZ/11., te teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog H. H. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. rujna 2022. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi H. H. po branitelju, odvjetniku J. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine ili da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/98.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog H. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekim blažim mjerama. S obzirom da je za svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženik kada tvrdi da su u pobijanom rješenju izostali dostatni razlozi o mogućnosti primjene blažih mjera.

6. Vezano uz postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženog H. H., ocjena je i drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud s pravom izveo zaključak o postojanju konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela kod imenovanog koja se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao krajnjom i najstrožom mjerom jer mjere opreza u konkretnom slučaju ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje spomenute opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela koja nedvojbeno postoji.

6.1. Naime, kada se analizira težina i kriminalna količina koja se optuženiku ovdje stavlja na teret, pri čemu je iskazao upornost i kriminalnu volju u visokom stupnju pa navedenom pridoda da se radi o specijalnom povratniku koji je u sedam navrata pravomoćno osuđivan zbog različitih kaznenih djela protiv imovine, između ostalog i zbog istih kaznenih djela koja mu se ovdje stavljaju na teret, uslijed čega je razvidno kako dosada izrečene sankcije nisu polučile svoju specijalnopreventivnu svrhu i utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom jer se radi o nezaposlenoj osobi koja očigledno činjenjem imovinskih kaznenih djela dolazi do potrebnih materijalnih sredstava, ocjena je i ovoga suda kako sve utvrđene okolnosti po svojoj kakvoći, brojnosti i značenju, u ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi optuženik mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.

7. Slijedom navedenog, nisu osnovane žalbene tvrdnje optuženika kako je isti shvatio ozbiljnost svoga postupanja te da je od zadnjeg kaznenog djela proteklo gotovo osam godina, dok kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku predstavljaju izolirani slučaj kao i da je šteta prouzročena tim kaznenim djelima mala jer ne dovode u pitanje egzistiranje istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., niti opisanu opasnost od ponavljanja kaznenih djela ne umanjuju.

7.1. Nadalje, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti daljnji žalbeni navodi kako optuženik ostvaruje prihode prikupljanjem sekundarnih sirovina i po osnovi socijalne pomoći jer navedene okolnosti osim što nisu pokrijepljene dokumentacijom, uvažavajući presumpciju nedužnosti, očigledno ne mogu prevenirati optuženika od ponavljanja imovinskih kaznenih djela što je kod istog postalo obrazac ponašanja, a ne izolirani slučaj, kako navodi u žalbi.

8. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. travnja 2023.