REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1707/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja,
Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki,
članice vijeća, u pravnoj svari tužitelja-protutuženika LJUBLJANSKA BANKA d.d. iz
Republike Slovenije, Ljubljana, Trg Republike 3, OIB 40032571039, kojeg zastupa
punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja
AGRAM LIFE osiguranje d.d. iz Zagreba, Trnjanska cesta 108, OIB 18742666873,
kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući
o prijedlogu obaju stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021.
kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovnog broja P-2216/2017 od 7. studenoga 2019., u sjednici održanoj 4.
travnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Dopušta se tužitelju-protutuženiku revizija protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7271/2019-7 od 23.
prosinca 2021. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih
kamata koje teku do 24. listopada 2017. na pojedinačne, tom točkom detaljno
specificirane mjesečne iznose ukupnog iznosa 1.627.797,20 kuna, kao i u dijelu koji
se odnosi na trošak postupka, a u odnosu na pitanje:
„Da li na iznos koristi po čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), a koji iznos odgovora visini
zakupnine nekretnine koju je nepošteni posjednik posjedovao (kad je po raskidu
ugovora o zakupu poslovnog prostora korisnik-dotadašnji zakupnik i dalje ostao u
nepoštenom posjedu nekretnine) – teče zatezna kamata od dana kada bi ti novčani
iznosi svakomjesečno dospijevali, odnosno počevši od trenutka stjecanja tih koristi ili
od dana utuženja?“.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv drugostupanjske presude, obje su stranke, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, podnijele prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Ovaj je sud prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP), koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“,
broj 80/2022).
3. Pravno pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja pod toč. I. (a u bitnom se radi o
objedinjena tri pitanja koja je postavio tužitelj-protutuženik), ovaj sud ocjenjuje
važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni, jer je, u pogledu tog pitanja, pravno shvaćanje suda u
pobijanoj odluci nepodudarno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u
odluci poslovnog broja Rev x 754/2011 od 21. rujna 2016. pa je valjalo, temeljem
odredbe članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, riješiti kao u izreci, pod toč. I.
4. Prvo pravno pitanje tuženika-protutužitelja polazi od premise da su nižestupanjski
sudovi izrazili pravno shvaćanje da nije dopušteno dokazivati da tužitelj-protutuženik
nije stvarni vlasnik nekretnine i da je upis u zemljišne knjige neoboriva presumpcija
vlasništva i da, posljedično tome, ako se utvrdi da je tužitelj-protutuženik nevlasnik,
da on nema pravo zahtijevati naknadu koristi. No, pravno shvaćanje nižestupanjskih
sudova nije takvo (na takvom shvaćanju nije utemeljena pobijana odluka) pa to
pravno pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.
4.1. S obzirom na prethodno navedeno, a dalje analizirajući sadržaj toga pitanja, čak
i ako je nižestupanjski sud odbio pojedine dokazne prijedloge u tom smislu, to bi
(eventualno) predstavljalo postupovnu povredu, ali koja nema važnost za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj
prava, nego se odnosi samo na okolnosti ovoga, konkretnog slučaja (u tom smislu v.
obrazloženje toč. 6.1.).
5. Drugo pravno pitanje tuženika-protutužitelja također nema utjecaja na odluku u
sporu, jer, protivno implikacijama toga pitanja, nižestupanjski sudovi nisu samo
temeljem utvrđenog zemljišnoknjižnog stanja dali svoju ocjenu u sporu u pogledu
vlasništva nekretnine, nego su tu ocjenu utemeljili na širem činjeničnom kontekstu i
pravnoj osnovi.
5.1. Nadalje, čak i ako bi se (samo hipotetski) uzelo da je pitanje bitno u smislu čl.
385.a ZPP-a, za zaključiti je da nije dokazana njegova važnost u smislu te odredbe,
jer u odlukama koje se u tom smislu poziva tuženik-protutužitelj nisu izražena pravna
shvaćanja o vlasništvu treće osobe nad nekretninama (tj. prijelaz prava vlasništva sa
tužitelja na Novu ljubljansku banku d.d.) nego prijelaz prava nad imovinom vezanom
uz bankarsko poslovanje (tražbine po kreditima, cesijama, bankarskim garancijama
etc.) dok se u odluci revizijskog suda poslovnog broja Rev 1178/2013 u smislu
nacionalizacije nije razmatrala situacija (eventualne) nacionalizacije nekretnina na
području Republike Hrvatske temeljem akata strane države.
6. Treće pravno pitanje tuženika-protutužitelja se ne može kvalificirati kao
materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a;
njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba
parničnog postupka, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u
smislu čl. 382. ZPP-a.
6.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito
u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog
pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem
revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja,
čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu,
što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni
nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
7. S obzirom na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova (a ovaj revizijski sud
ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru nižestupanjskih činjeničnih utvrđenja)
da tužitelj-protutuženik tijekom cijelog ovog spora potraživao od tuženika-
protutužitelja naknadu koristi od uporabe tuđe stvari (u visini zakupnine), a da nikad
nije tražio isplatu zakupnine (osobito ne po ugovoru o zakupu), četvrto pravno pitanje
tuženika-protutužitelja se ukazuje neodlučnim na odluku u sporu.
8. Ovaj sud ponavlja da ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru
nižestupanjskih činjeničnih utvrđenja, a izostaju utvrđenja toga suda o djelomičnom
povećanju pojedinačnih mjesečnih novčanih iznosa pri čemu da bi ukupni potraživani
iznos bio nepovišen. Osobito u tom smislu izostaje i izraženo pravno shvaćanje suda
u pobijanoj odluci, slijedom čega peto postavljeno pitanje tuženika-protutužitelja
nema utjecaja na odluku u sporu.
8.1. Nadalje, u odlukama na koje se, kao na razlog važnosti u smislu odredbe čl.
385.a ZPP-a poziva tuženik-protutužitelj u pogledu petog pitanja, nije izraženo
pravno shvaćanje upravo u okviru činjeničnopravnog konteksta kakvog ga u tom
pitanju predstavlja tuženik-protutužitelj i ovopredmetnog činjeničnog konteksta, pa
nije dokazan niti razlog važnosti u tog pitanja smislu navedene odredbe.
9. Imajući u vidu da je tužba preinačena (povećanjem tužbenog zahtjeva) po
stupanju na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 70/19), a da su odluke na koje se poziva tuženik-protutužitelj
(navodeći ih kao razloge važnosti postavljenog šestog pitanja za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj
prava) donesene u režimu primjene bitno drugačije (ratione temporis) zakonske
regulacije mogućnosti preinake tužbe, tim se odlukama (a ni na koji drugi način) nije
dokazala važnost šestog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a.
10. U pogledu sedmog postavljenog pravnog pitanja tuženika-protutužitelja, pravno
shvaćanje suda u pobijanoj odluci je usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog
suda izraženog u odlukama poslovnih brojeva Revx 754/11 od 21. rujna 2016., Rev
36/09 od 15. veljače 2012., Rev 2388/17 od 13. listopada 2021., Rev 770/2019 od 8.
ožujka 2022. pa izostaje važnost toga pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a. Napominje se
da se u odluci VSRH-a na koju se tuženik poziva kao na razlog važnosti - Revt
128/2009 razmatrala bitno drugačija pravna situacija u kojoj je došlo do promjene
identiteta stvari.
11. Imajući u vidu cjelokupni činjenični kontekst ovopredmetnog slučaja, a osobito
činjenicu da je sam tuženik-protutužitelj sve do isteka utuženog razdoblja, nepošteno
posjedovajući ga, koristio predmetni poslovni prostor u poslovnom kompleksu na
lokaciji uz sami centar Zagreba (kolokvijalno zvan „Zagrepčanka“) te imajući u vidu
da je kompleksnim vještačenjem u kojem su uzete u obzir i varijable stanja na tržištu,
stanja zgrade, tržišne cijene zakupnine i sve ostalo što je opširno navedeno u
nižestupanjskim odlukama, utvrđena visina koristi - jasno je da se pravno shvaćanje
suda u pobijanoj odluci temelji na prihvaćanju realne, po redovnom toku stvari
očekivane (a ne samo apstraktne) mogućnosti ostvarenja potraživanih koristi. Stoga,
dovođenje u pitanje ostvarivanja mogućnosti ostvarenja upravo te koristi (a što se
čini osmim postavljenim pitanjem tuženika-protutužitelja), ukazuje se u neskladu sa
utvrđenim činjenim stanjem (a ovaj revizijski sud ocjenu dopuštenosti revizije
sagledava u okviru nižestupanjskih činjeničnih utvrđenja, ne upušta se u
preispitivanje činjeničnih utvrđenja nego su fokus razmatranja postupovnopravna i
materijalnopravna pitanja) i time se to pitanje ukazuje nebitnim za odluku u sporu.
12. Nižestupanjski sudovi, protivno implikacijama devetog pitanja tuženika-
protutužitelja nisu izrazili pravno shvaćanje da bi na tuženiku bio teret dokazivanja
činjenice koja se problematizira tim pitanjem (što se implicira prvim dijelom devetog
pitanja - do riječi „odnosno“) nego su sveobuhvatnom ocjenom dokaza i dovodeći ih
u međusobni kontekst utvrdili u tom dijelu činjenično stanje, pa u tom dijelu to pitanje
nema utjecaja na odluku u sporu.
12.1. U preostalom dijelu deveto postavljeno pitanje tuženika-protutužitelja nije
pravno, nego pitanje činjenične naravi te ono nema važnost za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj
prava. Radi se o pitanju utvrđivanja konkretne činjenice u kontekstu konkretnih
dokaza te u ispravnost tog činjeničnog utvrđenja (a imajući u vidu u
postupovnopravnom smislu jasnu dostatnu i obrazloženost nižestupanjske odluke u
pogledu takvog utvrđenja) ovaj sud ne ulazi.
13. Slijedom navedenog, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije tuženika-
protutužitelja, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a,
riješeno kao u izreci, pod toč. II.
Zagreb, 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug
Kontrolni broj: 0acda-577f5-2381f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
