- 1 -              Rev 608/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 608/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u R., protiv tuženika S. k. g. d.o.o., O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-1571/21-3 od 15. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu br. Pr-232/19-21 od 15. rujna 2021., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 10. rujna 2019. nedopuštena, te da se tužitelja vrati natrag na poslove radnog mjesta na kojem je radio prije otkaza ugovora o radu. Isto tako odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 15. rujna 2021. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.), a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. a st. 1. al. 1. („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). U reviziji se ističe da je „drugostupanjski sud raspravljajući o žalbi tužitelja (pogrešno se navodi tuženika) pogrešno zaključio kako prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje je pogrešno primijenio materijalno pravo te počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što je sve rezultiralo donošenjem pobijane presude“. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji zahtjev tužitelja.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da tužitelj prije svega u reviziji prigovora činjeničnom stanju utvrđenom od strane nižestupanjskih sudova, a zbog kojega razloga se revizija uopće ne može podnijeti. Osim toga, razlozi pobijane presude nisu osnovani, pa se predlaže reviziju odbiti, te tužitelja obvezati na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Prije svega valja naglasiti da se revizijski navodi tužitelja kojim se ukazuje na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne mogu prihvatiti osnovanim, budući da prema odredbi čl. 386. ZPP revizija iz čl. 382. a ZPP ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, budući je ocjena dokaza provedena sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

9. Jednako tako pravilno nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir nove dokaze koje je tužitelj priložio u spis naknadno, budući je u konkretnom slučaju prethodni postupak zaključen 4. lipnja 2020., a sam transkript radio emisije je nastao i nakon objave prvostupanjske presude.

 

10. Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je otkaz ugovora o radu nedopušten, jer da tuženik nije poštivao zakonsku proceduru prije otkazivanja, da tužitelj nije imao niti jednu opomenu glede izvršavanja svojih radnih obveza, a niti mu je omogućeno pravo na iznošenje obrane.

 

11. Iz sadržaja odluke o otkazu ugovora o radu vidljivo je da tužitelju stavljeno na teret da u razdoblju tijekom travnja, svibnja i lipnja 2019. neuredno obavljao svoje radne zadaće na način da je učestalo kasnio s početkom rada i kontrolom parkinga, da je učestalo završavao kontrolom parkinga prije završetka radnog vremena, da se tužitelj za vrijeme radnog vremena nalazio na lokacijama koje nisu određene kao javna parkirališta s naplatom, da tužitelj u određene dane nije imao registriran niti jedan „opažaj“, što znači da pomoću uređaja za kontrolu parkinga nije provjerio niti jedno jedino parkirano vozilo.

 

12. Osim toga, činjenično je utvrđenje nižestupanjskih sudova da i nakon sastava zapisnika od 28. lipnja 2019., kada je tužitelj i pisanim putem upozoren na izvršavanje obveza iz radnog odnosa, da je tužitelj s propustima nastavio i nakon toga. Stoga nižestupanjski sudovi smatraju da su ispunjene zakonske pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 i 127/17 – dalje: ZR).

 

13. Suprotno tvrdnji revidenta sadržaj Zapisnika od 28. lipnja 2019. predstavlja upozorenje glede izvršavanja radnih obveza, pri čemu iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da je tužitelj i prije toga usmenim putem upozoravan na izvršavanje obveza iz radnog odnosa. I prema shvaćanju revizijskog suda čak i u slučaju kada bi se upozorenje dalo samo usmenim putem, to ne bi utjecalo na zakonitost odluke o otkazu, pri čemu je jasno koje je poslove tužitelj kao „kontrolor parking službe“ trebao obavljati kod tuženika.

 

14. Jednako tako propust poslodavca da prethodno omogući obranu radniku u smislu čl. 119. st. 2. ZR utjecao bi na zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu samo u slučaju kada bi tužitelj opravdao svoje postupke, odnosno kada bi dokazao da ono što mu je stavljeno na teret u odluci o otkazu ugovora o radu nije točno. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da su navodi tužitelja netočni, pa učestalo zakašnjenje s početkom rada, odnosno ranije završavanje rada, prijavljivanje u ulici u kojoj se ne vrši naplata parkiranja, jasno ukazuje na osnovanost razloga za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

 

15. Neosnovan je navod tužitelj u reviziji da u Zapisniku od 28. lipnja 2019. tužitelj nije poučen o posljedicama, odnosno da u tom zapisniku nije dobio pouku o pravnom lijeku. Naime, samo upozorenje na obvezu izvršavanja radnih obveza predstavlja jednostranu izjavu poslodavca, te takvo upozorenje samo po sebi ne dovodi o promjene u radnopravnom statusu radnika. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, odnosno Vrhovnog suda br. Revt-213/10 odnose se na situaciju u kojoj je poslodavac dao pogrešnu uputu glede odluke kojom se odlučuje o radnopravnom statusu radnika, a kako je navedeno upozorenje ne predstavlja takvu vrstu odluka.

 

16. Slijedom navedenog nisu osnovani navodi revidenta, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelju.

 

17. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 4. travnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.