- 1 -              Rev 278/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 278/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz S. M., OIB: ... , koju zastupa M. D. B., dipl. pravnica iz Sindikata d. i l. s. i n. Republike Hrvatske iz Z., protiv tužene Općine S. M., S. M., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica I. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & Š. u V., radi zabrane uznemiravanja, diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-556/20-2 od 8. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. Pr-19/19-31 od 11. prosinca 2019., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana u odnosu na meritum spora.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća te se preinačuju rješenja o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Splitu br. Gž R-556/20-2 od 8. srpnja 2020. i presudi Općinskog suda u Čakovcu br. Pr-19/19-31 od 11. prosinca 2019. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 76,45 eura/576,00 kuna, na ime putnih troškova punomoćnika tužene na način da:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 76,45 eura/576,00 kuna.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da joj je tuženica povrijedila pravo na jednako postupanje, te dostojanstvo tužiteljice uznemiravanjem, šikaniranjem, maltretiranjem i diskriminiranjem, čime je povrijedila njezino pravo osobnosti i pravo dostojanstva, pravo na čast i ugled, pravo na tjelesno i duševno zdravlje i pravo na osobni i obiteljski mir, zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženoj zabrana poduzimanja radnji kojim se krši ili se može prekršiti tužiteljičino pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice, zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 10.000,00 kuna na ime naknade štete s naslova neimovinske štete i iznos od 6.287,50 kuna na ime naknade štete s naslova imovinske štete (toč. 1.). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 9.951,00 kuna (toč. 2.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu,  time da tuženica traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužiteljice je neosnovana u odnosu na meritum spora, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tuženica povrijedila tužiteljičino pravo na jednako postupanje te da je povrijeđeno dostojanstvo tužiteljice uznemiravanjem, šikaniranjem, maltretiranjem i diskriminiranjem, zabranu takvog postupanja ubuduće, te zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna i imovinske u iznosu od 6.287,50 kuna.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženice od 1. veljače 2011. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu administrativnog tajnika odnosno višeg referenta,

 

- da je tužiteljica nezadovoljna na svome radnom mjestu te da se u vezi s time obraćala raznim institucijama počev od župana, odnosno zamjenika župana Međimurske županije, Ministarstva uprave, Upravne inspekcije Ministarstva uprave, pravobraniteljici za djecu,

 

- da se najava zapošljavanja novog pročelnika ne može smatrati uznemiravanjem i zlostavljanjem na radnom mjestu,

 

- da tuženica nije zadovoljna radom tužiteljice, koja svoje poslove obavlja nekvalitetno i nedovoljno ažurno, uslijed čega je tuženica bila prisiljena zaposliti novog djelatnika,

- da nema nikakvih dokaza da je tužiteljica bila izvrgnuta ponižavanju i šikaniranju na radnom mjestu, odnosno da bi ju bilo tko od strane službenika vrijeđao ili ponižavao,

 

- da je tuženica pozvala policiju vezano uz događaj od 30. srpnja 2013,. budući da se tužiteljica toga dana umjesto da obavi hitan zadatak dan od strane načelnice, bavila s privatnim poslom, a kada je to uočeno i kada je načelnica upitala što je to, tužiteljica je kako bi prikrila to što radi utikač računala iščupala iz zida zajedno s utičnicom,

 

- da je tuženica pokrenula stegovni postupak teške povrede službene dužnosti 5. studenoga 2013., u kojem postupku je od strane Službeničkog suda u Međimurskoj županiji doneseno rješenje od 24. lipnja 2016., koje je poništeno rješenjem Višeg službeničkog suda u Zagrebu 16. rujna 2014. i predmet vraćen na ponovni postupak,

 

- da je ponovno doneseno rješenje Službeničkog suda u Međimurskoj županiji 23. veljače 2015. kojim se utvrđuje da je tužiteljica počinila tešku povredu službene dužnosti, a koje je ponovno poništeno 1. travnja 2014. i predmet vraćen na ponovni postupak, time da je u međuvremenu postupak zastario,

 

- da pokretanje stegovnog postupka samo po sebi ne može predstavljati diskriminirajuće postupanje poslodavca,

 

- da je tužiteljici od strane načelnice izrečena opomena za nedolično ponašanje, jer iz sadržaja zahtjeva djelatnice M. F., te iskaza iste u svojstvu svjedoka, proizlazi da je 6. studenoga 2011., kada je tužiteljica tražila da razgovara s načelnicom S. o osiguranju njezinih uvjeta odnosno predmeta rada, tužiteljica službenicu optužila za pogodovanje zapošljavanja trećih osoba, te istoj predbacila kako ona za razliku od tužiteljice nije ništa napravila za općinu, zatim da se tužiteljica obraćala djelatnicima neprimjerenim tonom i načinom ponašanja, te drugu djelatnicu nije poštovala kao stariju osobu i prema istoj bila nepristojna u ophođenju,

 

- da je načelnica tražila od dječjeg vrtića, koje pohađa dijete tužiteljice, podatke o danima koje je dijete provelo u vrtiću, te od specijalne bolnice podatke o tome kada je boravila s djetetom u ustanovi, s obzirom da je tužiteljica višekratno postavljala zahtjeve putem punomoćnika za odgađanje ročišta u postupku pred Službeničkim sudom Međimurske županije, iz kojih je podataka utvrđeno da 11. veljače 2014., kada je bilo određeno ročište pred Službeničkim sudom, nije bila s djetetom u bolnici, već je dijete bilo u vrtiću,

 

- da je neosnovana tvrdnja tužiteljice da joj se nije omogućilo radno vrijeme koje odgovara potrebama njenog djeteta s poteškoćama u razvoju, već da je načelnica izašla istoj u susret, budući da ista radi polovicu radnog vremena i omogućila joj da ta četiri sata radi u vremenu kad njoj odgovara,

 

- da se tužiteljici izašlo u susret i u tome, da unatoč tome što tužiteljičino dijete nije pohađalo vrtić na području Općine S. M., vršilo sufinanciranje troškova boravka tužiteljičinog djeteta u vrtiću za djecu s posebnim potrebama u iznosu od 500,00 kuna mjesečno,

 

- da je 14. siječnja 2019. doneseno rješenje o udaljenju tužiteljice iz službe, koje rješenje je poništeno, rješenjem Službeničkog suda u Međimurskoj županiji 11. veljače 2019. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te je od strane tuženice 28. veljače 2019. doneseno novo rješenje o udaljenju iz službe koje je ponovno vraćeno na ponovni postupak, a iz obrazloženja je razvidno da je udaljena iz službe, jer je protivno nje pokrenut kazneni postupak,

 

- da su protiv tužiteljice pokrenuta dva kaznena postupka pred Općinskom sudom u Čakovcu i to pod brojem K-138/15, koji se vodi protiv tužiteljice kao okrivljenice, jer je radeći kao službenica tužene bez znanja i ovlaštenja načelnika općina sačinila potvrdu o radnom iskustvu od 11. prosinca 2012. na kojem je lažno navedeno da je imenovana u radnom odnosu kod Općine S. M. na radnom mjestu pročelnika jedinstvenog Upravnog odjela voditelja dužnosti u vremenu od 31. siječnja 2013. do 17. travnja 2013., dakle da je sačinila potvrdu iako je svjesna da podaci nisu istiniti, i priključnog spisa pod brojem K-162/19 radi osnovane sumnje radi počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave i to Potvrde o obavljenom sistematskom zdravstvenom pregledu predškolskog djeteta, prije upisa u dječji vrtić od 11. rujna 2018.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev zaključivši da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je uznemiravana od strane tuženice, odnosno da je tuženica prema njoj postupala nezakonito i diskriminirajuće. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije po nekoj od zakonom propisanih osnova na temelju kojih je diskriminacija zabranjena, sukladno odredbi čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD), kao i da tužiteljica nije tijekom postupka dokazala postojanje određenih protupravnih postupaka tuženice koji imaju obilježje uznemiravanja i šikaniranja.

 

10. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

11. U odnosu na revizijske navode koje tužiteljica iznosi u okviru tog revizijskog razloga, a koji se zapravo svode na prigovor tužiteljice da nije jasan stav drugostupanjskog suda zašto se ponašanje tuženice ne smatra šikaniranjem tužiteljice, obzirom isto proizlazi iz postupanja tuženice, kao i ocjeni izvedenih dokaza na okolnost protupravnih postupaka tuženice koji imaju obilježja uznemiravanja te iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima drugostupanjskog suda, treba reći da tim prigovorom tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje. Međutim, prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa takvi, činjenični navodi nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje od strane ovog suda.

 

12. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. Prema odredbi čl. 20. st. 1. ZSD ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

14. Dakle u smislu te odredbe u postupcima kao što je ovaj parnični postupak, onaj koji tvrdi da je određenim postupanjem/nepostupanjem bio doveden u nepovoljniji položaj – diskriminiran (u ovom slučaju tužiteljica) potrebno je da takvo postupanje ili nepostupanje učini vjerojatnim, a nakon toga teret dokaza da takvog postupanja ili nepostupanja nije bilo, je na protivnoj stranci, u ovom slučaju tuženici.

 

15. Prema odredbi članka 1. stavak 1. ZSD tim Zakonom se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

 

16. Diskriminacijom se u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. toga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama (članak 1. stavak 2. ZDS).

 

17. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, pravilno su i prema ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužiteljica tijekom postupka nije učinila vjerojatnim da je od strane tuženice došlo do povrede prava na jednako postupanje, po bilo kojoj osnovi iz odredbe čl. 1. ZSD, slijedom čega je pravilna i ocjena da je zahtjev tužiteljice za naknadu štete neosnovan.

 

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu u odnosu na meritum spora, a kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

19. Međutim osnovano tužiteljica u reviziji navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 76,45eura/576,00 kuna na ime putnog troška punomoćnika tuženice na relaciji V.-P.-V.

 

20. Naime, stranci ne pripada trošak parničnog postupka koji se sastoji od putnog troška odabranog punomoćnika izvan sjedišta prvostupanjskog suda u situaciji kad je stranka mogla angažirati odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području prvostupanjskog suda (tako i u Rev-931/11 od 4. lipnja 2014.).

 

21. Kako je tuženica u konkretnom slučaju mogla angažirati odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području prvostupanjskog suda, putni trošak odabranog punomoćnika pada na teret samog tuženika.

 

22. U odnosu na ostale revizijske navode, vezano uz dosuđeni trošak postupka, isti su neosnovani, te je trošak pravilno određen sukladno odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP, te sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.

 

23. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 395. st. 3. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice u odnosu na trošak parničnog postupka koji je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku, te u tom dijelu preinačiti nižestupanjske odluke (toč. I. izreke rješenja), dok je u ostalom dijelu reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2.  ZPP.

 

24. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

25. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 4. travnja 2023.