- 1 -              Rev 354/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 354/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz S., OIB: … , koju zastupa punomoćnica Ž. O., dipl. iur. iz Sindikata bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske, Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-947/2020-3 od 2. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-224/20-14 od 27. srpnja 2020., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je nedopuštenim otkaz koji je tužiteljici izrečen odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. prosinca 2019. te da radni odnos tužiteljice nije prestao (točka I. izreke); naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na rad sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu od 1. ožujka 2018. u roku od 15 dana (točka II. izreke) te je odbijen je zahtjev tuženika za naknadnom troškova postupka (točka III. izreke).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu zbog gospodarskih odnosno organizacijskih razloga - poslovno uvjetovani otkaz, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom  i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da se odlukom od 23. travnja 2019. tužiteljici trajno, a ne privremeno određuje mjesto rada K., budući da u odluci nema odredbe u kojem vremenu se tužiteljica raspoređuje na rad u K. pa kako tužiteljica navedenu odluku nije osporavala to prihvaćanje odluke tuženika znači sporazum o izmjeni ugovora, slijedom čega da je utvrđenje nižestupanjskih sudova protivno izvedenim dokazima.

 

9. Suprotno tvrdnji revidenta ovaj sud je ocijenio da pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izvedenim dokazima, tako da se pravilnost pobijane presude može valjano ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u reviziji.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2018. kod tuženika radila na radnom mjestu viši osobni bankar, a ugovoreno mjesto rada za te poslove je R. (čl. 4. st. 1. ugovora);

 

- da se tužiteljica obvezala da će, radi zaštitite opravdanih interesa poslodavca, po potrebi posla privremeno raditi i izvan mjesta rada (čl. 4. st. 2. ugovora);

 

- da je tuženik 23. travnja 2019. sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ugovora o radu donio odluku prema kojoj će tužiteljici zbog potreba posla i učinkovitije organizacije rada od 1. svibnja 2019. mjesto rada biti K.;

 

- da tužiteljica protiv te odluke nije bila u obvezi ponositi zahtjev za zaštitu prava, jer je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ugovora o radu pa je tužiteljicu privremeno uputio na rad u poslovnicu K.;

 

- da je tuženik 17. prosinca 2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. ožujka 2018. iz razloga što je uslijed organizacijskih promjena zatvoreno deset poslovnica, između ostalih i poslovnica u K.;

 

- da je u obrazloženju odluke navedeno da su radnici ponuđeni poslovi na radnom mjestu blagajnika u R. i P., ali da je tu ponudu odbila;

 

- da tuženik kod donošenja navedene odluke, a suprotno obrazloženju odluke, nije vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a niti je tužiteljicu uspoređivao s ostalim radnicima koji su radili na poslovima viši osobni bankar u poslovnici R. u kojoj je njezino mjesto rada, već se isključivo rukovodio time da se poslovnica u kojoj je ona temeljem odluke privremeno premještena zatvara;

 

- da odlukom od 23. travnja 2019. nije trajno izmijenjen tužiteljičin radnopravni status u odnosu na mjesto rada prema ugovoru o radu pa u situaciji kada je poslovnica K. ukinuta, tada tuženik tužiteljici nije mogao osnovano otkazati ugovor o radu samo iz tog razloga;

 

- da okolnost kada je tužiteljica odbila ponuđene poslove u poslovnici R. i P. na poslovima blagajnika isto ne utječe na zakonitost pobijane odluke;

 

- da je tužiteljica protiv odluke od 17. prosinca 2019. podnijela zahtjev za zaštitu prava 31. prosinca 2019., na koju tuženik nije odgovorio.

 

11. Slijedom navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je pobijana odluka nezakonita jer tuženik nije dokazao da je imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a, jer tužiteljici trajno mjesto rada  nije bio K. te  prestankom rada te poslovnice nije prestala potreba za njezinim radom, što je bio jedini razlog kojim se tuženik rukovodio kod donošenja pobijane odluke.

 

12. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog koji postoji u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

13. Prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14. Kako je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno da je na temelju čl. 4. st. 2. ugovora o radu odlukom od 23. travnja 2019. tužiteljica upućena na privremeni rad u poslovnicu K., pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da time nije trajno izmijenjen tužiteljičin radnopravni status u odnosu na mjesto rada prema ugovoru o radu. Naime, čl. 4. st. 2. ugovora o radu tužiteljica se obvezala da će, radi zaštitite opravdanih interesa poslodavca po potrebi posla privremeno raditi i izvan mjesta rada, pa kako je navedena odluka donesena na temelju te ugovorne odredbe to nije došlo do izmjene odredbe čl. 4. st. 1. ugovora o radu, kojim je ugovoreno mjesto rada u R. Slijedom navedenog, a suprotno navodima revidenta, na tu odluku tužiteljica nije ni bila u obvezi ulagati zahtjev za zaštitu prava, jer je to bila njena ugovorna obveza koju je bila dužna ispuniti (čl. 9. ZOO u vezi sa čl. 8. st. 4. ZR), a ispunjenje ugovorene obveze ne može imati značaj sporazuma o izmjeni ugovora o radu, kako to revident tvrdi. Stoga u situaciji kada je poslovnica K. u koju je tužiteljica na temelju čl. 4. st. 2. ugovora o radu upućena na privremeni rad ukinuta, tuženik tužiteljici nije mogao osnovano otkazati ugovor o radu samo iz tog razloga.

 

15. Ni to što se tužiteljici nudilo drugo radno mjesto zbog zatvaranja poslovnice K., a koje nije radno mjesto za koje ima sklopljen ugovor o radu, koju ponudu je ona odbila, ne utječe na zakonitost pobijane odluke. Ovo stoga, jer je njeno trajno radno mjesto prema ugovoru o radu bilo R., a K. samo privremeno. Kako otkazujući ugovor o radu tuženik ni ne polazi od činjenice da je prestala potreba za obavljanjem posla radnog mjesta tužiteljice za koji je imala sklopljen ugovor o radu (čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a), to tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu a što je bio dužan prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a).

 

16. Zbog navedenog, nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revident ukazuje u reviziji.

 

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.