Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz S., K. prilaz III br. 1,
OIB: …………………….. zastupane po pun. I. Š., odvj. u S., protiv tuženika
N. A. d.o.o. S., U. 141. brigade 6, OIB: ………………………, zastupano po
pun. F. I. Ž., odvj. u S., D. F. B. 122/A, radi poništenja odluke i
utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2023.
god. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice I. B., odvj. u S. i pun. tuženika odvj.
F. I. Ž., odvj. u S., objavljene 04. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene S. K. iz S., K. prilaz III br. 1, OIB: ……………………….koji glasi:
"I. Utvrđuje se da otkaz tuženika kao poslodavca tužiteljici po osnovi Odluke o
poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2014.g. nije dopušten,
te da radni odnos tužiteljici po tom osnovu nije prestao.
II. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme
zaključenog između tuženika i tužiteljice od 01. svibnja 2014.g., s danom 28. travnja
2015.g.
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici s osnove naknade štete zbog sudskog
raskida ugovora o radu iznos od 2.740,80 EUR, ( ranije: 20.650,53 kn ), zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući od presuđenja pa sve do
isplate, u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici s osnove naknade plaće bruto iznos
od 6.395,20 EUR, ( ranije 48.184,57 kn ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
koje na pojedine novčane iznose teku: - po stopi koja se određuje za svako polugodište
u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5, ( slovima: pet ),
postotnih poena za razdoblje od 15. studenog 2014.g. pa do 31. srpnja 2015.g., a od
01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako
polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena,
specificirano kako slijedi:
- na iznos od 6.883,51 kn od dana 15. studenog 2014.g. do 31. prosinca 2022.;
- na iznos od 6.883,51 kn od dana 15. prosinca 2014.g. do 31. prosinca 2022.;
- na iznos od 6.883,51 kn od dana 15. siječnja 2015.g. do 31. prosinca 2022.;
- na iznos od 6.883,51 kn od dana 15. veljače 2015.g. do 31. prosinca 2022.;
- na iznos od 6.883,51 kn od dana 15. ožujka 2015.g. do 31. prosinca 2022.;
- na iznos od 6.883,51 kn od dana 15. travnja 2015.g. do 31. prosinca 2022.;
- na iznos od 6.883,51 kn od dana 15. svibnja 2015.g. do 31. prosinca 2022.;
- a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, specificirano kako
slijedi:
- na iznos od 913,60 EUR, (ranije 6.883,51 kn ), od 01.siječnja 2023.g. pa do isplate;
- na iznos od 913,60 EUR, (ranije 6.883,51 kn), od 01.siječnja 2023.g. pa do isplate;
- na iznos od 913,60 EUR. (ranije 6.883,51 kn), od 01.siječnja 2023.g. pa do isplate;
- na iznos od 913,60 EUR, (ranije 6.883,51 kn ), od 01.siječnja 2023.g. pa do isplate;
- na iznos od 913,60 EUR, (ranije 6.883,51 kn), od 01.siječnja 2023.g. pa do isplate;
- na iznos od 913,60 EUR, (ranije 6.883,51 kn ), od 01.siječnja 2023.g. pa do isplate;
- na iznos od 913,60 EUR, (ranije 6.883,51 kn), od 01.siječnja 2023.g. pa do isplate; a
sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parbeni trošak zajedno sa zateznim
kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, a sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom
ovrhe."
r i j e š i o j e :
I. Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe.
II. Utvrđuje se da je povučen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja N. A. d.o.o. S., U. 141. brigade 6, OIB: …………………….
III. Nalaže se tužiteljici S. K. iz S., K. prilaz III br. 1, OIB:
……………….., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku N.
A. d.o.o. S., U. 141. brigade 6, OIB: …………………….. trošak parničnog postupka
u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana
donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri
postotnih poena.
Za više zatraženi iznos od 19.793,95 eura/149.137,52 kn zahtjev tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. U tužbi koje je kod ovog suda zaprimljena 12. prosinca 2014. god. navodi se
da je tužiteljica kod tuženika radila od 25. travnja 2014. god. do 13. listopada 2014.
god. kao pomoćna kuharica, uz usmeno dogovorenu plaću od 5.000,00 kn. Nadalje,
da tuženik tužiteljici nikada nije uručio ugovor o radu, niti pismenu potvrdu o
sklopljenom ugovoru o radu. Dana 14. listopada 2014. god. da je tužiteljica otvorila
bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad, međutim da je dana 24. listopada
2014. god. zaprimila od tuženika Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o
radu od 13. listopada 2014. god., s tim u svezi da je iz podataka HZMO-a saznala da
je odjavljena kao osiguranik s osnova rada kod tuženika s danom 30. listopada 2014.
god. Tužiteljica da je odluku zaprimila 24. listopada 2014. god., te da je zahtjev za
zaštitu prava podnijela dana 10. studenog 2014. god., da je pod pretpostavkom da je
tuženik dana 11. studenog 2014. god. primio njen zahtjev, te da nije odgovorio, da je
predmetnom tužbom ustala u zakonskom roku, tj. 11. prosinca 2014. god. Dakle, u
bitnome tužiteljica je navela da je tuženik donio Odluku o otkazu zbog smanjenja posla,
koja da je nezakonita i to jer da joj tuženik nikada nije uručio zaključeni ugovor o radu
niti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, da ju je odjavio kod HZMO-a prije
zaprimanja Odluke o otkazu, da je u trenutku otkazivanja bila na bolovanju, da joj nije
omogućeno korištenje otkaznog roka, da joj nije isplaćivao ugovorenu mjesečnu plaću,
da joj nije omogućio korištenje tjednog odmora, kao ni godišnjeg odmora, te na koncu
da kod tuženika nije došlo do smanjenja posla. Slijedom navedenog, tužiteljica je
predložila donijeti presudu kojom će se utvrditi da je Odluka o poslovno uvjetovanom
otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2014. god. nezakonita, kojom će se utvrditi da
radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kojom će se utvrditi da je tuženik
dužan tužiteljicu vratiti na rad, te joj isplatiti naknadu bruto plaće u mjesečnim iznosima
od po 7.035,17 kn za razdoblje od listopada 2014. god. pa ubuduće.
2. U odgovoru na tužbu od 06. ožujka 2015. god. tuženik je naveo da tužba nije
podnesena u zakonskom roku, pa da istu treba odbaciti. Naime, da je tužiteljica Odluku
o otkazu zaprimila dana kada je Odluka donesena, tj. 13. listopada 2014. god., kao i
drugi radnici tuženika. Međutim, da je tužiteljica istog dana otvorila bolovanje kako bi
osujetila otkaz za koji je u trenutku otvaranja bolovanja znala. Dakle, zakonski rokovi
za podnošenje tužbe da su počeli teći 13. listopada 2014. god., a da je tužiteljica
zahtjev za zaštitu podnijela tek 10. studenog 2014. god., pa da je propustila prekluzivni
rok. Nadalje, tuženik navodi da je tužiteljici kao i ostalim radnicima tuženika bila
najavljena odluka poslodavca, jer da su svi radnici zaposleni u ugostiteljskom objektu
tuženika bili samo sezonski. Tuženikov objekt da posluje po otvorenom tipu
poslovanja, samo sa terasom, bez unutarnjeg prostora iz čega da je i tužiteljici i drugim
radnicima bilo i najavljeno i jasno da će se ugostiteljski objekt zatvoriti u zimskom
periodu, te da će doći do otkazivanja zbog gospodarskih razloga i neodrživosti
poslovanja u tom periodu, pa da tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan treba odbiti.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obrasca HZMO-a prijave o
prestanku osiguranja od 14. listopada 2014. god.; pregledom potvrde o privremenoj
nesposobnosti za rad od 14. listopada 2014. god.; pregledom otkaza ugovora o radu
(poslovno uvjetovani) od 13. listopada 2014. god.; pregledom Zahtjeva za zaštitu prava
od 10. studenog 2014. god. sa povratnicom; pregledom obračuna plaće od 06.
kolovoza 2014. god., 03. rujna 2014. god., 03. listopada 2014. god.; pregledom
zapisnika o ispitivanju svjedoka Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih
odnosa od 24. studenog 2014. god.; pregledom Ugovora o radu na neodređeno
vrijeme od 01. svibnja 2014. god.; pregledom obrasca HZMO-a prijave o početku
osiguranja od 07. svibnja 2014. god.; pregledom Ugovora o radu na neodređeno
vrijeme za Zvonka Vatavuka od 01. svibnja 2014. god.; pregledom otkaza ugovora o
radu (poslovno uvjetovani) za Z. V. od 19. listopada 2014. god.;
pregledom obrasca HZMO-a prijavi o prestanku osiguranja za Z. V. od 23.
listopada 2014. god.; pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za F.
T. od 01. svibnja 2014. god.; pregledom otkaza ugovora o radu (osobno
uvjetovani) za F. T. od 07. rujna 2014. god.; pregledom obrasca HZMO-a
prijave o prestanku osiguranja za F. T. od 10. rujna 2014. god.; pregledom
Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za D. M. od 01. svibnja 2014. god.;
pregledom otkaza ugovora o radu (poslovno uvjetovani) za D. M. od 30. rujna
2014. god.; pregledom obrasca HZMO-a prijave o prestanku osiguranja za D.
M. od 03. listopada 2014. god.; pregledom Ugovora o radu na neodređeno
vrijeme za T. G. od 04. travnja 2014. god.; pregledom otkaza ugovora
o radu (poslovno uvjetovani) za T. G. od 19. listopada 2014. god.;
pregledom obrasca HZMO-a prijave o prestanku osiguranja za T. G.
od 23. listopada 2014. god.; pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za
A. B. od 17. svibnja 2013. god.; pregledom otkaza ugovora o radu
(poslovno uvjetovani) za A. B. od 19. listopada 2014. god.; pregledom
obrasca HZMO-a prijave o prestanku osiguranja za A. B. od 23. listopada
2014. god.; pregledom presude Prekršajnog suda u Splitu, br. 33. Pp G-515/16 od 13.
listopada 2016. god. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. B., T.
G., A. A.; izvedene je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične
stranke.
4. Temeljem provedenih dokaza, sud je odlukom br. Pr-866/14 od 26. siječnja
2018. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
5. Odlučujući o pravodobnim žalbama tužitelja i tuženika, Županijski sud u Splitu
je odlukom br. Gžr-306/18 od 14. studenog 2019. ukinuo prvostupanjsku presudu, te
predmet vratio na ponovno suđenje.
6. U nastavku postupka tužiteljica je ustrajala u postavljenom tužbenom
zahtjevu, te je podneskom od 28. ožujka 2023. konačno precizirala tužbeni zahtjev,
predloživši sudu, donijeti odluku kojom će se utvrditi da Odluka o poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2014. nije dopuštena, te da radni
odnos tužiteljice nije prestao. Nadalje, predložila je presudom utvrditi sudski raskid s
danom 28. travnja 2015. Tužiteljica je predložila tuženika obvezati i na naknadu štete
zbog sudskog raskida ugovora o radu, i to u iznosu od 2.740,80 eura/20.650,53 kn
zajedno sa pripadajućim kamatama. Na koncu, predložila je naložiti tuženiku isplatu s
osnova naknade plaće bruto iznosa od 6.395,20 eura/48.181,57 kn, zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose od
6.883,51 kn za razdoblje od 01. siječnja 2023. iznose od po 913,60 eura/6.883,51 kn,
sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Na koncu, predložila je tuženika
obvezati na snašanje parničnog troška.
7. U nastavku postupka tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljice u
cijelosti, predloživši sudu tužbu kao neurednu i nedopuštenu odbaciti. Tuženik je
isticao da iz svih dokaza jasno proizlazi da je tužiteljica od samog početka znala da se
radi sezonski, pa da nije mogla očekivati da će raditi na neodređeno vrijeme ( u
stranačkom iskazu i potvrdila). Navedeno iz razloga jer da je tuženik kao poslodavac
prilikom dogovora o početku rada, sa svim radnicima postigao sporazum, da će se rad
obavljati sezonski, obzirom da ugostiteljski objekt T. P. posluje u
otvorenom tipu samo sezonski, da nema unutarnjeg prostora, već samo štekat. Sa
svim radnicima da je postignut dogovor da će radni odnos prestati do konca sezone.
Međutim, da je tuženik kao poslodavac izašao u susret radnicima, po njihovom
traženju, sklapajući ugovore o radu na neodređeno vrijeme, sve kako bi radnici mogli
ostvariti određeno pravo pri Zavodu za zapošljavanje nakon prestanka radnog odnosa,
s tim u svezi da su ugovori o radu na neodređeno vrijeme bili zapravo simulirani
ugovori. Nadalje, da bi bilo apsurdno da ugostiteljski objekt tijekom cijele godine zadrži
tužiteljicu kao pomoćnu kuharicu, tj. kao jedinu radnicu iako restoran ne radi. Tuženik
je protutužbenim zahtjevom zatražio da se odredi sudski raskid Ugovora o radu na
neodređeno vrijeme, zaključen između stranaka dana 05. svibnja 2014., ali sa danom
13. listopada 2014. Na ročištu održanom 28. ožujka 2023., tuženik je iskazao da
povlači protutužbeni zahtjev, kojem se povlačenju tužiteljica nije protivila.
8. Tijekom postupka sud je izveo dokaze ponovnim pregledom cjelokupne
dokumentacije priložene spisu, te je izveden dokaz dopunskim saslušanjem
svjedokinje A. A., dopunskim saslušanjem tužiteljice, te je izveden dokaz
saslušanjem svjedoka P. A..
9. Tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene nije osnovan. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.
10. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14), propisano je da
poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za
to ima opravdani razlog, tj. ako je prestala potreba za obavljanjem određenog posla
zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
11. Odredbom čl. 135. st. 2. Zakona o radu (NN br. 93/14), propisano je da u
slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog
razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao
poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom
ugovora o radu.
12. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika na
radnom mjestu pomoćne kuharice od travnja do 13. listopada 2014.
-nije bilo sporno da je restoran T. P. imao samo terasu sa
vanjskim šankom, nije imao unutarnje prostorije, pa da je s tim u svezi poslovao
isključivo tijekom ljetne sezone. Nije bilo sporno da je tuženik tijekom listopada
planirao, tj. najavio zatvaranje objekta, o čemu su saznanja imali svi radnici prilikom
početka rada kod tuženika,
-nije bilo sporno da je od dana 14. listopada 2014. tužiteljica bila nesposobna za rad.
13. Ovaj sud smatra da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2014. dopuštena.
14. Iz svih dokaza, kao i iskaza svjedoka, baš kao i parničnih stranaka, može
se zaključiti kako je predmetni Ugovor o radu tužiteljice, kao i ugovori o radu ostalih
radnika tuženika, sklopljen na neodređeno vrijeme. Međutim, iz iskaza proizlazi da su
svi radnici, uključujući i tužiteljicu od trenutka sklapanja ugovora, tj. od početka rada
kod tuženika bili upoznati s vrstom restorana u kojem će raditi. Svi, pa tako i tužiteljica
imali su jasna saznanja da restoran raspolaže isključivo vanjskim prostorom, tj.
terasom na P.. Nadalje, svi su znali da u slučaju da turistička sezona zbog
vremenskih prilika ne bi potrajala, da postoji mogućnost zatvaranja objekta (jer
vremenske prilike to ne dopuštaju). Dakle, da postoji mogućnost prestanka potrebe za
radom svih radnika, tako i tužiteljice kao pomoćne kuharice. Za istaći je da je tužiteljici
kao i ostalim radnicima bio poznat rizik zaposlenja kod tuženika kao poslodavca, zbog
objektivnih ograničenja, tj. rada u ugostiteljskom objektu koji raspolaže isključivo
vanjskom terasom.
14.1. Ovaj sud smatra kako činjenica sklapanja predmetnih ugovora o radu
između tuženika kao poslodavca i svih radnika na neodređeno vrijeme je opravdana i
logična, jer tuženik kao vlasnik restorana u tom trenutku nije mogao predvidjeti trajanje
turističke sezone, u Splitu 2014. godine. Štoviše, notorna je činjenica da je tuženik
ovako postupajući radnicima omogućio pogodnosti koje proizlaze iz ugovora o radu na
neodređeno vrijeme, kako je to zz tuženika u uvjerljivom iskazu naveo, što je sasma
sigurno išlo u korist radnika tuženika. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme u biti
sadrži neznanje o trenutku završetka radnog odnosa, ali ne podrazumijeva trajanje
radnog odnosa zauvijek, do radnikovog umirovljenja. Radni odnos na neodređeno
vrijeme traje do njegovog prestanka, načini su propisani odredbama Zakona o radu. U
konkretnom slučaju do nastupa razloga koji bi opravdali redoviti otkaz ugovora o radu,
pri čemu je ta činjenica tužiteljici, kao i drugim radnicima, baš kao i tuženiku točan
datum nije bio poznat. Suviše je opet napominjati opće poznatu činjenicu o
neizvjesnosti trajanja turističke sezone u Splitu.
14.2. Na koncu, suprotno navodima tužiteljice, ovaj sud smatra da obrazloženje
sporne Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu („… zbog smanjenja posla i zatvaranja
kuhinje u ugostiteljskom objektu..“) nedvosmisleno i jasno obrazloženje kako bi odluka
o poslovno uvjetovanom otkazu bila dopuštena. Tužiteljica je bila zaposlena na
radnom mjestu pomoćne kuharice, pa je zatvaranje kuhinje opravdani razlog za otkaz
ugovora o radu, jer kao što je više puta navedeno, tuženik po završetku turističke
sezone zatvara cjelokupan lokal. Dakle, tuženik u tom trenutku tužiteljicu nije mogao
rasporediti na neko drugo radno mjesto, jer nije niti postojalo.
14.3. Tužiteljica je kao i ostali radnici tuženika od početka trajanja radnog
odnosa bila upoznata s nedostacima ugostiteljskog objekta tuženika, već tada su im
svima, pa i tužiteljici bile poznate okolnosti da ako vremenski uvjeti ne budu
dozvoljavali, da može doći do zatvaranja objekta, time i prestanka potrebe za njihovim
radom. Predmetna odluka, tj. njeno obrazloženje uz nesporno prethodno saznanje
tužiteljice (što je u stranačkom iskazu potvrdila), kao i notorna činjenica o neizvjesnosti
trajanja turističke sezone (što je od iznimnog značaja za ugostiteljski objekt s isključivo
vanjskim prostorom), predmetnu odluku čini dopuštenom. Štoviše, pregledom Odluka
o otkazu ostalim radnicima tuženika, razvidno je da je svim radnicima ugovor bio
otkazan u isto vrijeme, tj. u listopadu 2014., samo jednom radniku (iz subjektivnih
razloga), nešto ranije tijekom rujna 2014.
14.4. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nije bila diskriminirana od strane
tuženika kao poslodavca, te proizlazi da je tuženik kao poslodavac ispoštovao sve
obveze propisane zakonom, a važne kod donošenja odluke o poslovno uvjetovanom
otkazu ugovora o radu.
15. Slijedom navedenog, obzirom da ovaj sud smatra da je Odluka o poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2014. dopuštena, te je radni
odnos tužiteljice kod tuženika prestao, to je i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim
traži naknadu štete, kao i isplatu bruto plaća, kao neosnovan trebalo odbiti iz razloga
gore navedenih, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.
16. Sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva. U smislu odredbe
čl. 190. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica je mogla preinačiti tužbu do
zaključenja prethodnog postupka ili do zaključenja glavne rasprave, ali uz pristanak
tuženika.
16.1 Podneskom od 04. ožujka 2020. tuženik se usprotivio preinaci, pa je zato sud odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja.
17. Na ročištu održanom 28. ožujka 2023., tuženik je iskazao da povlači
ptotutužbeni zahtjev, kojem se povlačenju tužiteljica nije protivila, pa je zato odlučeno
kao pod točkom II. izreke rješenja.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o
parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), a u svezi s Tbr 7. toč. 2. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 148/09, 149/12, 103/14,
107/15 i 37/22), jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira
koliko je radnji poduzeto, u iznosu od 200 bodova. Slijedom navedenog, tuženiku se
obistinjuje parnični trošak u iznosu od 397,17 eura, koji je trebalo uvećati za 25% PDV-
a, dakle, tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,71
eura/3.750,00 kn, dok je s preostalim zahtjevom tuženika trebalo odbiti, jer ovaj sud
smatra da se u ovom postupku raspravljalo o dopuštenosti otkaza ugovora o radu
tužiteljici, pa obzirom na vrstu postupka, a u smislu Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika, sud je odlučio kao pod točkom III. izreke rješenja. Na
dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripadaju zakonske zatezne kamate od
presuđenja pa do isplate u smislu Odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona
o obveznim odnosima (NN br. 114/22) i u smislu Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim
odnosima (NN br. 156/22), zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Splitu, 04. travnja 2023.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana
od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za
Županijski sud u tri primjerka.
DNA: -pun. tužiteljice
-pun. tuženika
-u spis