REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 235/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca
izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane
Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva kbr. 3 (OIB: 84397956623), protiv tuženika
Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara kbr. 282 (OIB:
22694857747), kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara kbr.
282 - za Pisarnicu Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o dopuštenoj reviziji
tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-
5829/2021-3 od 31. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu posl. br. P-167/2016 od 22. listopada 2021., u sjednici održanoj 4. travnja

2023.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske posl. br. Pž-5829/2021-3 od 31. siječnja 2022. i presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-167/2016 od 22. listopada 2021. - i predmet
vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je
tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete „34.369,35 kn s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2016. do isplate
po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa (točka I. izreke), dok
je u preostalom dijelu koji iznosi 34.369,35 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan
(točka II. izreke). Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog
postupka u iznosu od 12.847,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

- 2 - Rev 235/2023-2

tekućim od 22. listopada 2021. do isplate po stopi propisanoj za tražbine koje
proizlaze iz ostalih odnosa (točka III. izreke).“

2. Drugostupanjski sud je tako odlučio uz obrazloženje (prihvaćanjem razloga iz
sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude i nalazeći da je prvostupanjski sud
donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku), prema onome što je sada relevantno:

- „...11. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 68.738,70 kn koji tužitelj
potražuje na ime naknade štete koju je pretrpio isplatama obiteljske mirovine u
razdoblju od 1. kolovoza 2013. do 31. listopada 2015. po rješenju broj 744122 od 9.
prosinca 2011.

12. Žalbenim navodima da je o osnovanosti (visine) tužbenog zahtjeva trebalo
odlučiti na temelju odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu
(„Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) jer je
tuženik društvo za osiguranje čija se odgovornost svodi na granice određene
ugovorom o osiguranju, tuženik osporava prvostupanjsku presudu zbog pogrešne
primjene materijalnog prava. Tuženikovi žalbeni navodi u tom dijelu nisu osnovani te
je prvostupanjski sud pravilno ocjenjivao osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju
Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01,
109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 121/10, 130/10, 61/11,
114/11, 76/12, 112/13 i 133/13; dalje: ZOMO/98) za isplate izvršene do 31. prosinca

2013., odnosno na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj:
157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZOMO/13) za isplate izvršene nakon 1. siječnja

2014. Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, na koju se žalitelj poziva, je propisano da se
razmjerni iznos mirovine, koji se u smislu toga zakona smatra stvarnom štetom koju
je društvo za osiguranje dužno nadoknaditi zavodu za mirovinsko osiguranje,
određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između
invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i
invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom
slučaju ne postoji rješenje kojim je tužitelj utvrdio invalidsku mirovinu svom
osiguraniku jer je zbog nastupa osiguranog slučaja - smrti osiguranika, tužitelj
priznao članovima obitelji pokojnog osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu. Stoga
nije moguće primjenom kriterija utvrđenih tom zakonskom odredbom izvršiti obračun
stvarnog dijela mirovine koji se u smislu toga zakona smatra stvarnom štetom.

13. Osim toga, na sjednici Odjela Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske od 5. prosinca 2016. je zauzeto pravno shvaćanje da će se o osnovanosti
zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime
razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine njegovu osiguraniku ili obiteljske
mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji prema društvu za osiguranje,
ocjenjivati primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, a pravno
shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjela je sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o
sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20)
obvezno za sva drugostupanjska vijeća, odnosno suce pojedince toga suda...“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 2434/2022-2 od 12. listopada 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tuženika za

- 3 - Rev 235/2023-2

dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tuženika i tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

1. „Je li za utvrđenje visine štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko
osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina
oštećenicima iz prometnih nesreća, a koje mirovine su isplaćene u vrijeme kada je na
snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, mjerodavna odredba čl. 27.
stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili se primjenjuju isključivo
odredbe Zakon o mirovinskom osiguranju?“

2. “Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko
osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime
mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi
u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u
trenutku kada su izvršene isplate mirovine ili Zakon o mirovinskom osiguranju koji je
bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja i u vrijeme isplata?“

4. To sve po ocijeni da su ta pravna pitanja važna za odluku u konkretnom pravnom
odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji i može se
očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

5. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa
navedenim pitanjima. Predlaže osporenu presudu preinačiti tako da se odbije tužbeni
zahtjev.

6. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

7. Revizija je osnovana.

8. Revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačena pitanja važnim za odluku o predmetu
spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni: o njima je revizijski sud već izrazio svoje shvaćanje, prihvaćeno u suđenju
već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom
praksom - ali je odluka drugostupanjskog suda donesena uz propust (to bar proizlazi
iz pisanog sadržaja te odluke) da se takvo shvaćanje i primjeni.

9. Primjetno je, naime, da su u ranijoj sudskoj praksi, u usporedivim odlukama,
izražena različita ili međusobno neujednačena shvaćanja u odgovoru na postavljena
pitanja - ali je primjetno i da se ta sudska praksa ujednačila, da je postala sigurna -
jer je revizijski sud u više svojih odluka (po izvanrednoj reviziji ili po reviziji po
dopuštenju) izrazio jasno shvaćanje u svezi sadržajno istih pitanja, pa tako
primjerice:

9.1. u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 12/2022 od 12.
siječnja 2022., u kojemu je na pitanje „Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u
kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu
isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - a koje su isplaćene u vrijeme kada

- 4 - Rev 235/2023-2

je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe
ZOOP ili ZOMO?“ revizijski sud određeno naveo “(...) valja odgovoriti da se ima
primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP,
čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x-388/2018.“,

9.2. u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 909/2021-3 od 8.
rujna 2021., u kojemu je na pitanje „„Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski
zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji
je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u
prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za
osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na
snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?“ revizijski
sud odgovorio: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim
odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom
sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih
na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete
HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je
bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

10. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda, primjerice: posl.
br. Rev-3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021., Rev
68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev
866/2022-2 od 30. kolovoza 2022.

11. U tome je ovdje sadržan i jasan odgovor na u reviziji postavljena pitanja:

„(...)u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

12. Na suprotno ne upućuje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-
1088/2017 od 28. rujna 2021. u odnosu na postavljeno pitanje „pripada li HZMO-u
pravo na naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, odnosno sporna
je primjena pravnog propisa - da li se u konkretnom slučaju na potraživanje HZMO-a
primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO) ili članak 27. Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu...", donesena u svezi sa parničnim postupkom radi
regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećenici isplaćuje
invalidsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, na
ime štete (invalidnosti oštećenice, preuranjenog umirovljenja i, posljedično, isplate
invalidske mirovine) koju je svojim vozilom prouzročio njegov osiguranik - a prema
kojoj odluci „se na tu vrstu sporova primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom
osiguranju“: to stoga što je donesena, kako se u njoj i navodi, samo „polazeći od
okolnosti konkretnog slučaja“ - uz mišljenje toga suda građenom (prema podacima
koji su mu učinjeni dostupnim i kojim je tada raspolagao) na pogrešnom utvrđenju da
o predmetnoj stvari u praksi sudova u Republici Hrvatskoj, nadležnih za rješavanje
sporova o kakvome je riječ, u stvari ne postoje "duboke i dugotrajne" razlike u
primjeni mjerodavnog prava - a što ipak nije bio slučaj.

- 5 - Rev 235/2023-2

13. Kako je drugostupanjski sud temeljio osporenu presudu na drugačijem i time
pogrešnom shvaćanju, na kojemu je temeljena i prvostupanjska presuda, jedino je za
zaključiti:

13.1. da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava)
drugostupanjski sud (jer se ograničio pogrešnim pravnim shvaćanjem) nije razmotrio
druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak
postupka, konkretno: o visini štete koja bi trebala biti obračunata temeljem odredbe
čl. 27. st. 3. ZOOP-a,

13.2. da zbog toga valja ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).

14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno
iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti
relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu
spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

15. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u
sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl.

166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 4. travnja 2023.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30857-64ad3

Kontrolni broj: 04e87-0beef-04689

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.