- 1 -              Rev 259/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 259/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., OIB: ..., iz S., koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika K. b. c. S., OIB: ..., S., kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju mr. sc. K. L. M., mag. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-923/2021-2 od 25. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-2340/2021 od 20. svibnja 2021., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika, u dijelu kojim je odlučeno o isplati razlike plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., preinačuju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-923/2021-2 od 25. veljače 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr-2340/2021 od 20. svibnja 2021., i sudi:

 

1.Tužbeni zahtjev za isplatu

 

- 53,00 kn / 7,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2017.;

- 233,29 kn / 30,96 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2017.;

- 233,95 kn / 31,05 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2017.;

- 234,30 kn / 31,10 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2017.;

- 234,30 kn / 31,10 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2017.;

- 247,19 kn / 32,81 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2017.;

- 247,19 kn / 32,81 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2017.;

- 122,06 kn / 16,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2017.;

- 117,74 kn / 15,63 eur sa zakonskim zateznim  kamatama tekućim od 15. listopada 2017.;

- 126,06 kn / 16,20 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2017.,

sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, odbija se kao neosnovan.

 

              II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 6.248,82 kn / 829,36 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu), na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže određeno u izreci presude (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.281,25 kn / 435,50 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2203/2022-2 od 12. listopada 2022. od 12. listopada 2022., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: 

 

„Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine i na razdoblje nakon 26.01.2017. godine?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojom mu je naloženo platiti razliku plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, i odbije tužbeni zahtjev za navedeno razdoblje, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom u odnosu na pobijani dio presude je utvrđeno

- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na dan 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kuna;

- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn;

- da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“, broj 128/2017 kojim su ugovorile visinu osnovice;

- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini od 5.211,02 kuna.

 

10. Bez posebnog obrazloženja, očito polazeći od produžene primjene odredbi Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i nakon 26. siječnja 2017. nižestupanjski sudovi zahtjev za isplatu plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. ocjenjuju osnovanim.

 

10.1. Tuženik, u podnesenoj reviziji smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenoga 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

10.2. Obrazlažući navedenu tvrdnju navodi da sudovi nisu imali u vidu odredbu članka XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da je isti istekao 26. listopada 2016., da je njegovo važenje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017. Stoga da u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“, broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je ista i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

 

11. Tužiteljica navedeno shvaćanje tuženika smatra pogrešnim navodeći da je Izmjenama i Dopunama Dodatka sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. u članku XI ugovorena njihova primjena u trajanju od 5 godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku u navedenom razdoblju rast BDP-a je bio manji od manje od 3 %, slijedom čega zbog produžene primjene od 6 godina uz dodatna 3 mjeseca, zbog primjene odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017., odnosno do isplate po povećanoj osnovici do koje je došlo u studenom 2017.

 

12. Odredbom čl. XI Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%.

 

13. Suprotno tvrdnjama tužiteljice i pretpostavljenom shvaćanju nižestupanjskih sudova, navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna do zaključno kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora „u dobroj vjeri pristupe produljenju roka“. Ni tim ugovorom, a ni nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se „u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka“.

 

14. Odredbom čl. 199. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a ta odredba glasi:

 

(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

 

15. Budući da člankom XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, u konkretnom slučaju primjenjuje se zakonska odredba iz čl. 199. ZR, pa s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. a je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017. Nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“, broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09) prema kojem je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada RH i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama („Narodne novine“, broj 123/2016 od 29. prosinca 2016.), kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

 

16. Posljedično navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune, već prema osnovici određenom Zakonom o osnovici plaće javnim službama, prema kojoj osnovici joj je plaća i isplaćena.

 

17. Stoga su pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće ocijenili osnovanim.

 

18. Podaci o razlici plaće za siječanj 2017. između stranaka nisu bili sporni, a budući da je prema obračunu razlika plaće za taj mjesec razlika iznosila 233,29 kn / 30,96 eur te kako je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u odnosu na pet preostalih dana siječnja 2017., odnosno za iznos od 53,00 kn / 7,03 eur na i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga.

 

19. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.

 

20. Stranke su podjednako uspjele u sporu te je o troškovima postupka odlučeno temeljem odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP.

 

21. Tečaj konverzije 7,5345 kn za 1 eur.

 

 

Zagreb, 4. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                    Ivan Vučemil, v.r.