REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-598/2019-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja L.
A., P., protiv tuženika R. H.,OIB …Z. zastupanog po punomoćniku O.D.O., S., G. upravni odjel, radi Naknada štete - ostalo, 4.travnja 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Dužna je tužena R. H., na adresi Z.,
OIB … isplatiti 179 000,00 kuna, tužiteljici L. A., B., OIB … u roku od 15 dana, bez zakonskih zateznih kamata, koje tužiteljica poklanja državi. To je iznos koji mi je, neučinkovitim radom
državnih službenika, onemogućena naplata od dužnice T. P..

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici sve troškove ovog postupka u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 1.493,13 Eur-a.

Obrazloženje

Ovom sudu dana 21. Listopada 2019. poslana je tužba tužiteljice L. A. protiv tuženika R. H. radi naknade štete.

U tužbi tužiteljica navodi da ne vjeruje da ovaj nered u pravosuđu može još dugo potrajati, jer to nas vodi u sigurnu propast.

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-598/2019-14

Dana 23.07.20194, sukladno članku 186 a Zakonu o parničnom postupku,
podnijela sam ODO u S. zahtjev za mirno rješenje spora, prije tužbe protiv RH.
Općinsko državno odvjetništvo je moj zahtjev odbilo sa nevjerojatnim obrazloženjem.
Ja sam zahtjev bazirala na sporosti radu pravosuđa i izmjenama Kaznenog zakona u
korist lopova i prevaranata, a oni su me odbili s obrazloženjem da sam sama kriva za
to što mi se dogodilo. A ni tu nisu u pravu, jer je za to kriva moja nesposobna
odvjetnica koju sam htjela tužiti, ali me nitko nije htio zastupati. A u pismu kojim
odbijaju moj zahtjev zamjenik ODO -a čak je napisao da je djelovanje suda bilo
uredno i da ne snosi nikakvu krivnju za štetu koju sam navodno pretrpjela. Navodno,
a ima pravomoćnu presudu. Sramotno.

O čemu se radi? U rujnu mjesecu 2013. g. dobila sam pravomoćnu presudu
br.572/2012.g. Županijskog suda u S. prema kojoj mi dužnica T. P. iz
S. mora vratiti 24.140,00 EUR a plus zakonske zatezne kamate. Nakon
pravomoćne presude, moja tadašnja odvjetnica pokreće postupak naplate od
nekretnina dužnice, s kojima je garantirala povrat duga, Od toga nije bilo ništa, jer je
ona je sve svoje nekretnine, tijekom postupka protiv nje, bez našeg znanja, poklonila
svojoj kćeri 27.06.2010.g., dakle 3 godine ranije od pravomoćne presude, darovnim
ugovorom br, OV-860/10, tako da je prošao rok za osporavanje darovnog ugovora.
Sve je ona to napravila po savjetu svoga odvjetnika D. S., koji joj je čak
napisao darovni ugovor tijekom postupka protiv nje, kršeći odredbe Kaznenog
zakona, kao i odvjetnički etički kodeks i zakon o odvjetništvu.

Mi smo do toga saznanja došli 25.09.2013.g., tek nakon što smo primili
pravomoćnu presudu. Zbog toga, 24. listopada 2013.g., podnosimo kaznenu prijavu
protiv T. P., prema članku 228. stavak 2. Kaznenog zakona iz 1997.g., zbog
povrede mojih prava, i zapriječenom kaznom zatvora od 3 mjeseca do 3 godine
zatvora. Policija je obavila svoje, općinsko državno odvjetništvo svoje, i predmet je
dospio na Općinski sud u S.. Strpljivo sam čekala, ali od rasprave ništa. Obratila
sam se pismeno predsjedniku Općinskog suda u S., dana 11.rujna 2017.g., i
zamolila ga da ubrza raspravu. On je to stvarno požurio naredivši da se rasprava
zakaže, što je i realizirano. da se nisam obratila predsjedniku suda uvjerena sam da
rasprava ne bi održala do danas. Uređujuća sutkinja zakazala je, 1. veljače 2018.g.,
prvu raspravu, 4 godine i 3 mjeseca nakon podnošenja kaznene prijave. Nakon dvije
održane rasprave sutkinja donosi presudu, K-1082/2015 od 14.05.2018.g. kojom
moju kaznenu prijavu odbacuje zbog toga što je nastupila apsolutna zastara, i to
dana 27. lipnja 2016.g., 6 godina nakon što je tužena sve svoje nekretnine poklonila
svojoj kćerki. Tu presudu je potvrdio i županijski sud iz V. G., br. K-1082/15
od 22. 10.2018.g. Dakle, moja kaznena prijavu se odbacuje zbog zastare koja je
nastupila u vrijeme dok se predmet nalazio na sudu. Nije bio kod mene, pa da sam ja
nešto kriva. Dakle krivnjom suda predmet je otišao u zastaru, kao i moje potraživanje
koje u ovom trenutku iznosi više od 600 000 kuna. Svjesna sam da se moja kaznena
prijava odnosi na zatvorsku sankciju, ali da nije došlo do zastare ona bi bila kažnjena
zatvorom, i tada bi vjerojatno vratila novce.

Moram naglasiti da je zamjenik državnog odvjetnika podnio žalbu na
nepravomoćnu presudu, uvjeren da zastare nema, a moja nova odvjetnica je bila
sigurna da zastare nije bilo. Moj suprug i ja, koji nismo pravne struke, uvjereni smo

2

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-598/2019-14

da do zastare nije moglo doći, ali ne po članku 81 Kaznenog zakona iz 2011. g., na
osnovu kojega je donesena presuda, već po članku 82, istog Kaznenog zakona, na
koji se nitko nije ni pozivao, niti sada u najnovijem rješenju. Prema tom članku, po
meni, sb.00411, zastara je nastupila tek 25.09.2019.g., dakle 6 godina nakon što
smo mi saznali za darovni ugovor.

Ne mogu vjerovati što se događa. Moja dužnica uživa sve blagodati našeg
neučinkovitog pravosuđa. Ne poštuje pravomoćnu presudu, radi nesporna kaznena
djela, ona i njezin odvjetnik, ne vraća novac i protiv nje nema nikakvih sankcija, a ja
koja sam prevarena nikako ne mogu 40w doći do pravde, ni svoga novca. Tražeći
pravdu stalno nailazim na zatvorena vrata, a prevarantima se sva vrata otvaraju.
Čudo od pravne države. Ja sam ogorčena, ljuta, ali i drastično oštećena tako da mi
preostaje jedino podnijeti tužbu protiv R. H., zbog nerada njezinih
službenika.

Sada se nalazim u nevjerojatnoj situaciji, da tužim državu preko istog suda koji
je moju kaznenu prijavu doveo u zastaru i u čiji rad nemam nikakvog povjerenja.
Kakva apsurdna situacija. Ali upravo ovo se uklapa u sliku rada našeg pravosuđa.
Cjelokupna javnost smatra da je pravosuđe rak-rana ovog društva ali se ništa ne
događa. Pa do kada tako pitamo se svi?

Odgovornost Države, u ovom slučaju, ogleda se u sporosti rada Općinskog
suda u S.. Moja kaznena prijava je odbačena, zbog zastare, a ja sam je predala u
lstopadu mjesecu 2013.g. Presuda je donesena 16.07.2018.g. Dakle, predmet se u
našim institucijama, koji rade svoj posao, a vidimo kako, nalazio nešto manje od 5
godina. Kako ja mogu ispaštati zbog sporosti u radu suda. Pa nisam ja dovela
predmet u zastaru, a jedino ja trpim štetu. A to sigurno nije razumni rok, prema
Ustavu RH. Službenici suda se ponašaju kao da je njima zastara nepoznat pojam.
Stavi predmet u ladicu čekaj zastaru. A bilo bi logično i pravedno da se svaki predmet
koji dolazi na suci ispita kada nastupa zastara i da taj podatak diktira brzinu suđenja.
Imam li ja pravo sumnjati da je do zastare, u ovom slučaju, došlo namjerno, iz nekih
razloga? Skoro 5 godina. Pa to je vrijeme u kojemu ljudi završavaju najteže fakultete.
Imam pravomoćnu presudu koju mogu okačiti mački o rep. Tuženoj sve ide u korist, a
jedino tko trpi štetu sam ja. Pitam državu i Vas, kako uopće možete dozvoliti da se
prevaranti izvlače na zastaru uz činjenje očitih kaznenih djela?

Drugi razlog za tužbu i odgovornost države je taj što do izmjena kaznenog
zakona, a koji je napisan isključivo zbog prevaranata i kriminalaca, dolazi, u pravilu,
korist prevaranata. Umjesto da se za prevarante i lopuže rokovi zastare produžavaju i
sankcije pooštravaju, zakon se njima prilagođava i smanjuje im kaznu. Tako je u
ovom slučaju, po članku 228 Kaznenog zakona iz 1997.g.bila zaprijećena kazna
zatvora do 3 godine, da bi, po članku 241 Kaznenog zakona iz 2011.g., kazna biva
smanjena na do godinu dana. A po članku 3 Kaznenog zakona omogućava im se
korištenje blažeg zakona. Pitam Vas i Državu, tko štiti nas, prevarene i oštećene? Mi
prevareni gubimo a prevaranti prolaze nekažnjeno. U zemlji u kojoj prevaranti niču
kao gljive poslije kiše država mijenja Zakon njima u korist, a na štetu oštećenih.
Nevjerojatno i neshvatljivo.

3

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-598/2019-14

Upravo zbog te nevjerojatne neodgovornosti, sporosti, neznanja, a moguće
korupcije, u državnim institucijama ja želim tužiti R. H., jer ako država
nije u stanju uvest red u radu pravosuđa, onda neka ona plaća, umjesto prevaranta,
kojoj, ta ista država i njezini službenici, olakšavaju i omogućavaju varanje. Ja od
R. H. tražim da mi isplati 24 140,00 EURa plus zakonske zatezne
kamate. To je iznos koji mi je, neučinkovitim radom državnih službenika,
onemogućena naplata od dužnice koja bi te novce vjerojatno vratila da je kažnjena
zatvorskom kaznom. A ja bi bila zadovoljna da je ona završila u zatvoru, pa makar mi
novce ne vratila.

Dakle, ja Vam se obraćam, u smislu članka 186 a Zakona o parničnom
postupku, jer je netko kriv u institucijama što ja ne mogu doći do pravde i svoga
novca. Ja sigurno nisam.

Podneskom od 15. 06. 2020. Godine tužiteljica navodi sljedeće:

U meni se nakupile dovoljna količina bijesa i ljutnje jer je ovo sramota za
pravnu državu, ako je ovo pravna država, tako da sam odlučila podnijeti tužbu protiv
R. H.. Vama je možda normalno, da ja raznim nezakonitim radnjama
tužene i njezinog odvjetnika, kao i sporošću na sudu gubim oko 600 000.00. Meni je
to neprihvatljivo. Neprihvatljivo mi je da ih je da moja tužba stoji na sudu, zastara
teče i da o tome nitko ne vodi računa. Niti je koga briga. A ja gubim.

Dana 23. 07. 2019.g., sukladno članku 186 a Zakonu o parničnom postupku,
podnijela sam ODO u S. zahtjev za mirno rješenje spora, prije tužbe protiv RH.
Općinsko državno odvjetništvo je moj zahtjev odbilo sa nevjerojatnim obrazloženjem.

Ja sam zahtjev bazirala na sporosti u radu pravosuđa i izmjenama Kaznenog
zakona u korist lopova i prevaranata, a oni su me odbili s obrazloženjem da sam
sama kriva za to što mi se dogodilo. A ni tu nisu u pravu, jer je za to kriva moja
nesposobna odvjetnica koju sam htjela tužiti, ali me nitko nije htio zastupati. A u
pismu kojim odbijaju moj zahtjev zamjenik ODO -a čak je napisao da je djelovanje
suda bilo uredno i da ne snosi nikakvu krivnju za štetu koju sam navodno pretrpjela.
Navodno, a imam pravomoćnu presudu koju nikako ne mogu realizirati, isključivo
neučinkovitim radom našeg pravosuđa.

O čemu se radi? U rujnu mjesecu 2013. g. dobila sam pravomoćnu presudu
br.572/2012.g. Županijskog suda u S. prema kojoj mi dužnica T. P. iz
S. mora vratiti 24 140,00 EUR a plus zakonske zatezne kamate. Nakon
pravomoćne presude, moja tadašnja odvjetnica pokreće postupak naplate od
nekretnina dužnice, s kojima je garantirala povrat duga. Od toga nije bilo ništa, jer je
ona je sve svoje nekretnine, tijekom postupka protiv nje, bez našeg znanja, poklonila
svojoj kćeri, 27.06.2010.g., darovnim ugovorom br. OV-860/10. Kako je bilo prošlo
više od 3 godine, tako je prošao rok za osporavanje darovnog ugovora. Sve je ona to
napravila po savjetu svoga odvjetnika D. S., koji joj je čak napisao darovni
ugovor tijekom postupka protiv nje, kršeći odredbe Kaznenog zakona, kao i
odvjetnički etički kodeks i zakon o odvjetništvu, ali bez ikakvih pravnih posljedica za
njega.

4

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-598/2019-14

Mi smo do saznanja o darovnici došli tek 25.09.2013.g., nakon što smo primili
pravomoćnu presudu. Kako nismo mogli osporavat darovni ugovor, 24. listopada

2013.g., podnosimo kaznenu prijavu protiv T. P., prema članku 228. stavak

2. Kaznenog zakona iz 1997.g., zbog povrede mojih prava i zapriječenom kaznom
zatvora od 3 mjeseca do 3 godine. Policija je obavila svoje, općinsko državno
odvjetništvo svoje, i predmet je dospio na Općinski sud u S.. Strpljivo sam čekala,
ali od rasprave ništa. Obratila sam se pismeno predsjedniku Općinskog suda u
S., dana 11.rujna 2017.g., zamolivši ga da ubrza raspravu. On je to stvarno
požurio naredivši da se rasprava zakaže, što je realizirano. Uređujuća sutkinja
zakazala je, 1. veljače 2018.g., prvu raspravu, 4 godine i 3 mjeseca nakon
podnošenja kaznene prijave. Nakon dvije održane rasprave sutkinja donosi presudu,
K-1082/2015 od 14.05.2018.g. kojom moju kaznenu prijavu odbacuje zbog toga što
je nastupila apsolutna zastara, i to dana 27. lipnja 2016.g., dakle 6 godina nakon što
je tužena sve svoje nekretnine poklonila svojoj kćerki. Tu presudu je potvrdio i
županijski sud iz V. G., br. K-1082/15 od 22. 10.2018.g. Dakle moja kaznena
prijavu se odbacuje zbog zastare koja je nastupila u vrijeme dok se predmet nalazio
na sudu. Nije bio kod mene, pa da sam ja nešto kriva. Dakle krivnjom suda predmet
je otišao u zastaru, kao i moje potraživanje koje u ovom trenutku iznosi više od 600
000 kuna. Svjesna sam da se moja kaznena prijava odnosi na zatvorsku sankciju, ali
da nije došlo do zastare ona bi bila kažnjena zatvorom, i tada bi sigurno vratila
novce.

Moram naglasiti da je zamjenik državnog odvjetnika podnio žalbu na
nepravomoćnu presudu, uvjeren da zastare nema, a i moja nova odvjetnica je bila
sigurna da zastare nije bilo. Moj suprug i ja, koji nismo pravne struke, uvjereni smo
da do zastare nije moglo doći, ali ne po članku 81 Kaznenog zakona iz 2011. g., na
osnovu kojega je donesena presuda, već po članku 82, istog Kaznenog zakona, na
koji se nitko nije ni pozivao, niti sada u najnovijem rješenju. Prema tom članku, po
meni, zastara je nastupila tek 25.09.2019.g., dakle 6 godina nakon što smo mi
saznali za darovni ugovor kada su nastupile štetne posljedice za mene.

Ne mogu vjerovati što se događa. Moja dužnica uživa sve blagodati našeg, za
nju vrlo učinkovitog pravosuđa. Ne poštuje pravomoćnu presudu, radi nesporna
kaznena djela, ona i njezin odvjetnik, ne vraća novac i protiv nje nema nikakvih
sankcija, a ja koja sam prevarena nikako ne mogu doći do pravde, ni svoga novca.
Tražeći pravdu stalno nailazim na čvrsto zatvorena vrata našeg pravosuđa, a mojoj
dužnici se sva vrata širom otvaraju.

Sada se nalazim u nevjerojatnoj situaciji, da tužim državu preko istog suda koji
je moju kaznenu prijavu doveo u zastaru i u čiji rad nemam nikakvog povjerenja.
Kakva apsurdna situacija.

Odgovornost države, u ovom slučaju, ogleda se u sporosti rada Općinskog
suda u S.. Moja kaznena prijava je odbačena, zbog zastare, a ja sam je predala u
listopadu mjesecu 2013.g. Presuda je donesena 14.05.2018.g. Dakle, predmet se u
našim Institucijama, koji rade svoj posao, a vidimo kako, nalazio nešto manje od S
godina. Kako ja mogu ispaštatI zbog sporosti u radu suda. Pa nisam ja dovela
predmet u zastaru, a jedino ja trpim štetu. A to sigurno nije razumni rok, prema

5

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-598/2019-14

Ustavu RH, Službenici suda se ponašaju kao da je njima zastara nepoznat pojam.
Stavi predmet u ladicu i čekaj zastaru. A bilo bi logično i pravedno da se svaki
predmet koji dolazi na sud Ispita kada nastupa zastara da taj podatak diktira brzinu
suđenja. Imam li ja pravo sumnjati da je do zastare, u ovom slučaju, došlo namjerno,
iz nekih razloga? Skoro 5 godina. Pa to je vrijeme u kojemu ljudi završavaju fakultete.
Imam pravomoćnu presudu u kojoj piše da je tužena dužna u roku od 15 dana
Isplatiti glavnicu i pripadajuće kamate. I tu prestaje svaka briga pravosuđa. Da li je
pravomoćna presuda realizirana nikoga nije briga. I sve se opet prebacuje na mene.
Kao da suđenja nije ni bilo. Dakle ja pravomoćnu presudu mogu okačiti mački o rep.
Tuženoj sve ide u korist, a jedino tko trpi štetu sam ja. Pitam državu i Vas, kako
uopće možete dozvoliti da se prevaranti izvlače na zastaru uz činjenje očitih kaznenih
djela? Po meni, sudac kojemu predmet uđe u zastaru ne muže biti sudac. I mislim da
bi na taj način problem zastare nestao. Tanka je nit između korupcije i zastare.

Drugi razlog za tužbu i odgovornost države je taj što prigodom izmjena
odredaba kaznenog zakona dolazi, u pravilu, u korist prevaranata. A kazneni zakon
je napisan i postoji isključivo upravo zbog tih prevaranata i kriminalaca. Umjesto da
se za prevarante i lopuže sankcije pojačavaju, zakon se njima prilagođava i smanjuje
im kaznu. Tako je u ovom slučaju, po članku 228 Kaznenog zakona iz 1997.g.bila
zaprijećena kazna zatvora do 3 godine, da bi, po članku 241 Kaznenog zakona iz

2011.g., kazna biva smanjena na do godinu dana. A po članku 3 Kaznenog zakona
lopovima se omogućava korištenje blažeg zakona. Pitam Vas i Državu tko štiti nas,
prevarene i oštećene? Po kojem sam to čianku zakona ja zaštićena? Mi prevareni
gubimo a prevaranti prolaze nekažnjeno ne poštujući pravomoćnu presudu. U zemlji
u kojoj prevaranti niču kao gljive poslije kiše država mijenja Zakon njima u korist, a na
štetu oštećenih. Nevjerojatno i neshvatljivo.

Do sada me zastupalo nekoliko odvjetnika koji su se pokazali kao notorne
neznalice zahvaljujući i njihovom neznanju, i sporosti pravosuđa, ja gubim ogromne
novce. Zato sam odlučila da me zastupa moj suprug koji nije pravne struke ali bar
poznaje predmet.

Što se mene tiče imate sve elemente i dokaze za donošenje presude jer ja, na
zakazanoj raspravi, nemam za reći ništa novo što nisam napisala u tužbi pa me ne
morate ni zvati. Sve piše i sve je jasno. Ako tužbu odbijete neću biti iznenađena.

Upravo zbog te nevjerojatne neodgovornosti i sporosti u državnim institucijama ja tužim R. H. i od Vas tražim da donesete slijedeću

presudu

I. Dužna je tužena R. H., na adresi Z.,
isplatiti 179 000,00 kuna, tužiteljici L. A., B., OIB … u roku od 15 dana, bez zakonskih
zateznih kamata, koje tužiteljica poklanja državi. To je iznos koji mi je, neučinkovitim
radom državnih službenika, onemogućena naplata od dužnice T. P..

6

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-598/2019-14

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici sve troškove ovog postupka u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 15 dana.

U odgovor na tužbu zz tuženika navodi da se protivi tužbenom zahtjevu
predlažući ga odbiti kao neosnovanog te obvezati tužiteljicu na podmirenje parničnog
troška. Ističe se kako u postupanjima pravosudnih tijela u predmetima koje navodi
tužiteljica nema elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada, koji bi bio u
uzročno posljedičnoj vezi s imovinskom štetom koju je navodno pretrpjela. Tužiteljica
u tužbi navodi da je temeljem pravomoćne presude putem svoje punomoćnice
pokrenula postupak naplate iz vrijednosti nekretnina dužnika s kojima je dužnik
garantirao povrat duga, ali bez uspjeha jer da je dužnik ranije sve svoje nekretnine
darovnim ugovorom prenio na svoju kćerku. S tim u svezi, postavlja se opravdano
pitanje radi čega tužiteljica u trenutku davanja zajma nije zasnovala založno pravo u
svoju korist na nekretninama dužnika kao instrument osiguranja naplate svoje
tražbine. U tom slučaju bilo kakvo raspolaganje dužnika ne bi se negativno
reflektiralo na pravnu poziciju tužiteljice kao založnog vjerovnika.

Također opravdano se postavlja pitanje radi čega tijekom postupka protiv
dužnika tužiteljica nije ishodila odgovarajuću privremenu mjeru kojom bi spriječila
dužnika raspolagati nekretninama u svom vlasništvu. U očitovanju koje je u postupku
mirnog rješenja spora dostavila zz sama tužiteljica ističe da je za štetu koju je
pretrpjela kriva njena odvjetnica.

Iz naprijed navedenog, za zaključiti je da izostanak naplate tužiteljičine
tražbine nije rezultat postupanja pravosudnih tijela, već nepoduzimanje
odgovarajućih pravnih radni od strane same tužiteljice, odnosno njene odvjetnice.

U dokaznom postupku sud je pregledao presudu ovog suda broj P2-6028/09
od 29.6.2012., dopis ODO S. od 19.8.2019., kaznenu prijavu protiv T. P.
od 24.10.2013., presudu ovog suda od 9.5.2018. i spis O. S. broj K-DO-164/19.

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete tužiteljici nastale zbog sporosti rada Općinskog suda u S. kao i zbog izmjena KZ RH.

Pregledom pravomoćne i ovršne presude ovog suda poslovni broj P2 6028/09
od 29. Lipnja 2012. Godine sud je utvrdio da je tužiteljica A. L. i A. A.
protiv tužene P. T. ishodila presudu kojom je utvrđeno da je tužena dužna
tužiteljicama u roku od 15 dana isplati iznos od 24.140,00 EUR u kunskoj
protuvrijednosti.

Pregledom presude ovog suda poslovni broj K-1082/15 od 9. Svibnja 2018.
Godine sud je utvrdio da je protiv okr. T. P. i V. P. odbijena
optužba jer je za počinjeno djelo nastupila zastara kaznenog progona.

7

Poslovni broj: Ref 29 P : Pn-598/2019-14

Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu morale su postojati
opće pretpostavke te odgovornosti, a to je štetna radnja, šteta i protupravnost štetne
radnje, te subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu i uzročne veze između
štetne radnje i štete.

Tužiteljica da bi ostvarila naknadu za utužene štetne posljedice, trebala bi
dokazati postojanje navedenih općih pretpostavki odgovornosti, što znači da bi
tuženica odgovarala tužiteljici samo pod pretpostavkom da je tijekom postupka
nedvojbeno dokazano postojanje štetne radnje, protupravnost štetne radnje, te
uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete te osobe koja je odgovorna za
štetnu radnju.

Međutim, iz provedenih dokaza u postupku sud nije utvrdio odgovornost
tuženice za nastalu štetu odnosno tužiteljica nije dokazala da bi tijela tužene počinila
štetnu radnju, protupravnost te radnje i da bi postojala uzročno-posljedična veza
između štetne radnje i štete koju trpi tužiteljica.

Obzirom da tužiteljica po ocjeni ovog suda nije dokazala postojanje općih
pretpostavki za postojanja odgovornosti tužene za štetu i uzročno posljedične veze
između utužene štete i postupanja tijela tuženice sud je odbio tužbeni zahtjev kao
neosnovan.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tuženiku je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku
trebalo obistiniti trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova, te za zastupanje na 2
ročišta po 250 bodova, ukupno 750 bodova. Utvrđeni broj bodova trebalo je
pomnožiti sa vrijednošću boda od 15 kuna pa dobijemo u iznosu od 11.250 kuna
odnosno 1.493,13 eur-a.

U Splitu, 4. travnja 2023.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana
od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.