- 1 -              Rev 282/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 282/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., protiv tuženika I. M. iz O., OIB: ..., I. T. iz P., OIB: ..., A. I. iz P., OIB: ..., I. I. iz P., OIB: ..., i V. R. iz P., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. J. i M. J. j.t.d. u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2151/2021-2 od 15. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-3045/2019-36 od 21. srpnja 2021., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2151/2021-2 od 15. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-3045/2019-36 od 21. srpnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 84.293,13 kn, na način da se odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži od tuženika solidarnu isplatu navedenog iznosa.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2151/2021-2 od 15. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-3045/2019-36 od 21. srpnja 2021. u dijelu u kojem je tuženicima naloženo plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos od 84.293,13 kn i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 84.293,13 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 6. svibnja 2006. pa do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka od 28.602,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća i u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude. U toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad dosuđenog kao neosnovan.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu solidarnosti obveze tuženika kao i o početku tijeka zakonske zatezne kamate ili da u pobijanim dijelovima ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovni postupak.

 

4. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

5. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3233/2022 od 14. prosinca 2022. dopustio tuženicima izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Odgovaraju li suparničari za stjecanje bez osnove (za povrat više plaćenih kamata i parničnog troška koji su plaćeni po pravomoćnoj presudi koju je preinačio Vrhovni sud Republike Hrvatske), solidarno za povrat više naplaćene zatezne kamate i parničnog troška, iako se radi o djeljivoj obvezi te nema osnove za solidarnost obveze tuženika?

 

2. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, od kada se moraju platiti zatezne kamate u slučaju kada je stjecatelj savjestan?"

 

7. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari zaključili da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan do iznosa od 84.293,13 kn te da su tuženici solidarno dužni platiti taj iznos tužitelju. Pored navedenog, nižestupanjski sudovi zaključuju da su tuženici dužni platiti i zakonske zatezne kamate na navedeni iznos od 6. svibnja 2006. pa do isplate jer je 5. svibnja 2006. izvršena isplata tuženicima u ovršnom postupku, a kasnije je ovaj sud odlukom broj Rev-394/06 od 17. svibnja 2007. preinačio nižestupanjske odluke o dosuđenoj naknadi štete tuženicima i smanjio dosuđene iznose.

 

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja od tuženika na isplatu iznosa u visini od 84.293,13 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 6. svibnja 2006. pa do isplate, kao stečenog bez osnove obzirom da je osnova otpala na temelju revizijske odluke ovoga suda broj Rev-394/06 od 17. svibnja 2007. te je u tom postupku preinačena prvostupanjska i drugostupanjska odluka o dosuđenoj naknadi štete tuženicima.

 

9. U revizijskoj fazi postupka nije sporno da su tuženici u obvezi tužitelju platiti iznos od 84.293,13 kn na ime stečenog bez osnove obzirom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-394/06 od 17. svibnja 2007. U revizijskoj fazi postupka sporno je da li su tuženici u obvezi solidarno platiti navedeni iznos, a sporno je i od kada tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na stečeno bez osnove, a sve to obzirom na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija.

 

10. Obzirom da je do stjecanja bez osnove tuženika u ovoj pravnoj stvari došlo na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. svibnja 2007. za odluku u ovoj pravnoj stvari i odgovor na postavljena pravna pitanja mjerodavan je Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 41. st. 1. ZOO obveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Nadalje, prema odredbi čl. 41. st. 2. ZOO kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. Kad je riječ o djeljivim obvezama s više vjerovnika odnosno dužnika, potraživanje odnosno obveza se između vjerovnika odnosno dužnika dijeli na jednake dijelove, ako nije ništa drugo određeno, slijedom čega nema solidarnosti na strani vjerovnika odnosno dužnika, osim ako je ona ugovorena ili to je određeno zakonom (tako i u odluci broj Rev-x 893/16-2 od 12. lipnja 2018.).

 

11. Potraživanje naknade štete gdje više tužitelja svaki za sebe potražuje naknadu štete nije nedjeljiva obveza, već naprotiv radi se o djeljivoj obvezi, a isto se odnosi i na zahtjev za stečeno bez osnove, ako je prvotna pravomoćna presuda djelomično preinačena i smanjeni iznosi naknade štete pojedinim tužiteljima. Stoga odgovor na prvopostavljeno pitanje glasi:

 

"U slučaju tužbe radi povrata više plaćenih kamata i parničnog troška koji su plaćeni po pravomoćnoj presudi koju je preinačio Vrhovni sud Republike Hrvatske, suparničari ne odgovaraju solidarno za stjecanje bez osnove jer se radi o djeljivoj obvezi."

 

12. Nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari su na dosuđeni iznos stečenog bez osnove tužitelju priznali i zakonsku zateznu kamatu od prvog dana nakon stjecanja bez osnove (isplate tuženicima kao vjerovnicima u ovršnom postupku), a što je suprotno odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO. Naime, stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten, a u ovoj konkretnoj pravnoj stvari odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je donesena 17. svibnja 2007. Međutim nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali kada su točno tuženici primili navedenu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno kada im je ista dostavljena, i od kog dana bi isti bili nesavjesni i bili bi dužni platiti zakonsku zateznu kamatu. Stoga odgovor na drugopostavljeno pravno pitanje glasi:

 

"Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove temeljem odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka stjecatelj je dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten, a to je trenutak kada mu je dostavljena odluka o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka."

 

13. Obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci.

 

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 4. travnja 2023.