- 1 -              I Kž 127/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 127/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene S. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene S. M. i optužene B. H., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 10. studenog 2020. broj K-9/2018., u sjednici održanoj 4. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optužene S. M., branitelja optužene S. M., odvjetnika B. R., zamjenice branitelja optužene S. M., odvjetnice P. G. Š. te braniteljice optužene B. H., odvjetnice I. Š. J.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I.              Prihvaća se žalba optužene B. H., a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženu S. M. ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

              II.              Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i optužene S. M. su bespredmetne.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom optužena S. M. i optužena B. H. proglašene su krivima zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 312. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine'' broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 113/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – dalje: KZ/97.)

 

1.1.              Na temelju članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženoj S. M. i optuženoj B. H. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora dvije godine svakoj. Na temelju članka 312. stavak 1. i 2. KZ/97. optuženoj S. M. i optuženoj B. H. za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. i 2. KZ/97. utvrđena je kazna zatvora šest mjeseci svakoj. Na temelju članka 51. KZ/11. optužena S. M. i optužena B. H. osuđene su svaka na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine i četiri mjeseca.

 

1.2.              Na temelju članka 57. KZ/11. optuženoj S. M. i optuženoj B. H. izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da će se od jedinstvene kazne zatvora na koju su optuženice osuđene izvršiti jedna godina i dva mjeseca zatvora, a dio jedinstvene kazne zatvora jedna godine i dva mjeseca neće se izvršiti ako okrivljenice u roku od dvije godine ne počine novo kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne zatvora.

 

1.3.              Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećenoj P. b. Z. d.d. Z. (kao pravnom slijedniku V. b. d.d.) dosuđen je imovinskopravni zahtjev 47.527,12 USD i 19.151,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Navedene iznose optužena S. M. i optužena B. H. dužne su solidarno isplatiti.

 

1.4.              Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optužena S. M. i optužena B. H. dužne su solidarno nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. ZKP/08. i to 16.454,10 kuna. Optuženoj S. M. naloženo je da plati još i 768,00 kuna. Svakoj od optuženica naloženo je da plati i 2.000,00 kuna na ime troška iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 .

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i djelomično uvjetnoj osudi. Predložio je da se presuda preinači na način da se optuženoj S. M. i optuženoj B. H. izreknu strože pojedinačne kazne zatvora i jedinstvene kazne zatvora u dužem trajanju, bez primjene djelomično uvjetne osude.

 

2.1.              Optužena S. M. podnijela je žalbu po branitelju, odvjetniku F. Š., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Predložila je da se pobijana presuda preinači na način da je se oslobodi od optužbe za djela koja joj se stavljaju na teret.

 

2.2.              Optužena B. H. podnijela je žalbu po branitelju, odvjetniku J. G., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložila je da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicu oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.3.              Optužena S. M. i optužena B. H. podnijele su odgovore na žalbu državnog odvjetnika u kojima su predložile da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

3.              Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

 

4.              Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optužene S. M., branitelja optužene S. M., odvjetnika B. R., zamjenice branitelja optužene S. M., odvjetnika F. Š., odvjetnice P. G. Š. te braniteljice optužene B. H., odvjetnice I. Š. J.. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvana optužena B. H. i državni odvjetnik pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak  475. stavka 4. ZKP/08.).

 

5.              Žalba optužene B. H. je osnovana, a žalbe državnog odvjetnika i optužene S. M. su bespredmetne.

 

6.              Najprije treba navesti da nije pravu optužena B. H. kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima iz članka 10. ZKP/08. Naime, optužena B. H. smatra da nezakoniti dokaz predstavlja dokumentacija nastala u internom postupku izvanredne kontrole poslovanja poslovnice u V. jer ona sadrži neformalne izjave sudionika revizije. Nezakonitim dokazom smatra i iskaz svjedoka M. V. koji iskazivao o sadržaju neformalnih saznanja dobivenih od sudionika postupka interne revizije pa njegov iskaz predstavlja dokaz dobiven kršenjem ustavnih i konvencijskih prava obrane okrivljenika.

 

6.1.              Suprotno žalbenim navodima, navedeni dokazi nisu pribavljeni povredom ustavnih, zakonskih i konvencijskih prava na obranu. Okolnost da sadržaj tih dokaza čine i određena neformalna saznanja ne čini te dokaze nezakonitima. Naime, prava na obranu vezana su uz kazneni postupak i primjenjuju se kada određenu radnju provodi sud ili drugo državno tijelo koje provodi radnje u kaznenom postupku. Prava obrane iz kaznenog postupka ne mogu se proširiti tako da se odnose na situacije u kojima treće osobe dolaze do neformalnih saznanja o kaznenom djelu ili njegovim počiniteljima. Pravo na obranu uslijed korištenja dokaza koji sadrže "neformalna saznanja" moglo bi biti povrijeđeno samo ako optuženicama ne bi bila dana prilika da ospore te dokaze, ispitaju svjedoke ili predlože dokaze o suprotnom. Međutim, ispitivanjem pobijane presude utvrđeno je da su optuženice imale priliku osporiti dokumentaciju nastalu tijekom postupka revizije, ispitati svjedoka M. V. i predlagati dokaze. Slijedom navedenog, korištenjem tih dokaza nisu povrijeđena prava obrane, niti oni sami po sebi predstavljaju nezakonite dokaze u smislu članka 10. ZKP/08.

 

6.2.              Također, nije osnovan žalbeni navod optužene B. H. da su nalaz i mišljenje sudskog vještaka sačinjeni nestručno i suprotno pravilima struke, pri čemu vještak nije imao na raspolaganju izvorne digitalne podatke iz računalnog sustava V. b., nego samo njihov ispis.

 

6.3.              Točnost i pouzdanost podatka na temelju koji je vještak izradio nalaz i mišljenje tijekom postupka nisu bili dovedeni u pitanje, a u žalbi se na uopćen način izražava sumnja u to je li vještak raspolagao svim mjerodavnim podacima, bez isticanja koji bi to podaci mogli biti upitni ili nepotpuni.

 

6.4.              Tijekom prvostupanjskog postupka nisu isticani ni prigovori na nestručnost nalaza vještaka. Suprotno žalbenim navodima o "kretanju vještaka u sferi mogućnosti odnosno vjerojatnosti", iz njegovog je nalaza i mišljenja vidljivo da se odbio očitovati o "mogućnostima" ili "vjerojatnostima" jer je riječ o nagađanju.

 

7.              Međutim, u pravu je optužena B. H. kada ističe je povrijeđeno načelo neposrednosti.

 

7.1.              Naime, u donošenju pobijane presude sudjelovala je sutkinja porotnica M. S. koja nije bila članica sudskog vijeća od početka rasprave, nego je to postala tek na raspravi 27. listopada 2020. kada je zamijenila suca porotnika D. T.. Rasprava je zbog proteka vremena i promjene sudskog vijeća pravilno počela iznova. Na toj raspravi, prema zapisniku s rasprave, sud "uz suglasan prijedlog stranaka vrši uvid" u dokumentaciju u spisu. Pravilno ističe žaliteljica da se dokaz ispravom prema članku 329. stavku 2. ZKP/08. izvodi njezinim čitanjem ili pregledavanjem pa je zato izričaj ''vrši uvid'' po ocjeni ovoga suda nejasan i neprecizan.

 

7.2.              Iako su se stranke suglasile s čitanjem i razgledavanjem ranije izvedenih dokaza te nisu isticale primjedbe na zapisniku, osnovan je žalbeni navod da dokazi koji su izvedeni na način kako to proizlazi iz zapisnika od 27. listopada 2020. u nisu omogućili sutkinji porotnici koja nije prisustvovala njihovom neposrednom izvođenju na ranijoj raspravi da se propisno upozna sa sadržajem tih dokaza.

 

7.3.              Naime, osnovano ističe žaliteljica da je rasprava trajala manje od tri sata, a to proizlazi i iz zapisnika s rasprave. Na raspravi je, osim "uvida" u otprilike 1.300 stranice dokumentacije u spisu, ispitan psihijatrijski vještak na okolnost raspravne sposobnosti optužene S. M., pročitana je optužnica, optuženice su se očitovale o optužnici, ispitano je dvoje svjedoka i obje optuženice.

 

7.4.              S obzirom na navedeno, iako čitanje iskaza i isprava uz suglasnost stranaka nakon izmjene sudskog vijeća nije protivno odredbama ZKP/08. niti članku 6.  Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ovdje je očito da sutkinja porotnica M. S. nije mogla nadoknaditi nedostatak neposrednosti u izvođenju dokaza. Naime, za tri sata koliko je trajala rasprava nije moglo biti provedeno čitanje, a niti pregledavanje 1.300 stranica dokumentacije uz ispitivanje vještaka, čitanje optužnice te ispitivanja dvoje svjedoka i obje optuženice. Po prirodi stvari, nemoguće je za tri sata ispitati vještaka, pročitati optužnicu, ispitati dvoje svjedoka i dvije optuženice te pročitati ili pregledati 1.300 stranica isprava. S obzirom na to, jasno je da sutkinja porotnica nije bila upoznata sa sadržajem dokaza, odnosno isprava koji su korišteni pri donošenju pobijane presude jer ti dokazi na raspravi na kojoj se ona prvi puta mogla upoznati sa sadržajem dokaza očito nisu pročitani ni pregledani. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. i to u dva dijela. U prvom dijelu prvostupanjski je sud na raspravi nepravilno primijenio članak 430. u svezi s člankom 329. stavak 3. ZKP/08. jer isprave nije čitao niti pregledao nego je samo koristio nejasan i neprecizan izričaj ''vrši se uvid''. To je dovelo do toga da ti dokazi ispravom u stvari nisu uopće izvedeni na raspravi pa se članica vijeća, sutkinja porotnica, s njima nije ni mogla upoznati. Osim toga, prvostupanjski sud pri donošenju presude nije primijenio članak 450. stavak 1. ZKP/08. jer je presudu utemeljio na dokazima odnosno ispravama koju u stvarnosti nisu izneseni na raspravi, a navedena odredba nalaže sudu da presudu smije temeljiti ''samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi''. Oba dijela ove tzv. relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. utjecale su na presudu jer se osuda temelji i na dokazima (ispravama) koje nisu čitani ni pregledani na raspravi na kojoj je po prvi puta sudjelovala sutkinja porotnica.  Stoga je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člancima 430., 329. stavkom 3. i 450. stavkom 1. ZKP/08., na koju osnovano upućuje žaliteljica.

 

8.              Žaliteljica osnovano ističe i da je izreka presude nerazumljiva jer se iz nje ne može utvrditi koja je optuženica poduzela koju od radnji kojima su ostvarena obilježja kaznenih djela koja su im stavljena na teret.

 

8.1.              Točno je da su nakon opisa zajedničkog dogovora sve daljnje radnje u činjeničnom opisu opisane kao da je svaka od optuženica poduzela svaku od radnji za koje se terete i to istovremeno, osim što se samo optuženoj B. H. stavlja na teret da je uzela novac iz trezora koji je otvorila i zatvorila svojom korisničkom šifrom. Osnovani su i žalbeni navodi da je takvo istovremeno postupanje faktički nemoguće s obzirom na radnje koje se optuženicama stavljaju na teret jer bi to, na primjer, podrazumijevalo da su radeći na istoj radnoj jedinici, na istom sučelju, u istoj aplikaciji, istovremeno na istoj tipkovnici unosile iste pristupne podatke. To je fizički nemoguće.

 

8.2.              Iz opisa kaznenog djela za koje se supočinitelji proglašavaju krivima mora biti jasno kojom je to pojedinačnom i točno opisanom radnjom pojedini supočinitelj ostvario ili bitno pridonio ostvarenju bića kaznenog djela i to ne samo u pogledu ostvarenja objektivnih elemenata bića kaznenog djela, nego i u pogledu ostvarenja subjektivnih obilježja. Jasnim određivanjem radnji izvršenja koje se stavljaju na teret svakom od supočinitelja omogućuje se optuženicima da ostvare pravo na učinkovitu obranu u odnosu na radnje koje im se stavljaju na teret.

 

8.3.              Ovdje je izostalo preciziranje radnji koje je poduzela svaka od optuženica, a neživotno je i nemoguće da su radnje poduzete na način da su obje optuženice istovremeno poduzele svaku od inkriminiranih radnji. Zbog toga je izreka presude nejasna i ne može se ispitati, zbog čega je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

9.              Presuda je nejasna i u odnosu na pravne oznake kaznenog djela pod koje je sud podveo inkriminirane radnje, a to također ističe optužena B. H. u svojoj žalbi.

 

9.1.              Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je inkriminirano kazneno djelo u vrijeme počinjenja potpadalo pod članak 292. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. Međutim, iako je člankom 292. stavkom 1. KZ/97. bilo propisano šest oblika izvršenja radnji tog kaznenog djela, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je propustio navesti pod koji oblik izvršenja tog kaznenog djela treba podvesti radnje za koje se terete optuženice. Uz to, treba napomenuti da je u obrazloženju optužnice državni odvjetnik naznačio da bi kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. u vrijeme počinjenja djela predstavljalo kazneno djelo iz članka 337. stavak 1., 3. i 4. KZ/97., a to je u skladu i s ustaljenom sudskom praksom. S obzirom na to, tim je više prvostupanjski sud bio dužan navesti jasne razloge o pravnoj ocjeni djela i pravnog kontinuitetu.

 

9.2.              Zbog izostanka razloga o pravnoj ocjeni djela i o pravnom kontinuitetu, ne može se ispitati niti stav suda o primjeni članka 3. KZ/11. o tome koji je zakon blaži za počinitelja. Zbog toga je i ovom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

10.              Optužena B. H. ističe i povredu kaznenog zakona u odnosnu na kazneno djelo iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/97. jer sud pogrešno utvrđuje da za to djelo postoji pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 279. stavka 1. KZ/11.

 

10.1.              U pravu je žaliteljica kada tvrdi da člankom 279. stavkom 1. KZ/11. uništenje poslovne isprave nije propisano kao oblik počinjenja djela. Međutim, pogrešno tvrdi da je uništenje poslovne isprave prema KZ/11. dekriminalizirano. Naime, uništenje poslovne isprave kažnjivo je prema članku 318. stavku 1. KZ/11., a kvalificirani oblik djela prema stavku 2. može počiniti službena osoba, ali ne više ne i odgovorna osoba.

 

10.2.              Optužene S. M. i B. H. terete se kao odgovorne osobe za dva oblika počinjenja kaznenog djela iz članka 312. stavak 1. i 2. KZ/97. – za uništenje poslovne isprave i za neunošenje važnog podatka u poslovnu ispravu. Za to je djelo i kada je počinjeno s dva oblika (uništenje i neunošenje) bila propisana kazna zatvora od 3 mjeseca do 5 godina. Prema KZ/11., kažnjavanje za neunošenje važnog podatka u poslovnu ispravu propisano je člankom 279. stavkom 1. KZ/11. s propisanom strožom kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Uništenje poslovne isprave predviđeno je u članku 318. stavcima 1. i 2. KZ/11. U stavku 1. propisana je kazna zatvora do tri godine. Kvalificirani oblik uništenja poslovne isprave propisan je u stavku 2. članka 318. KZ/11. i predviđen je samo u odnosu na službenu, ali ne i u odnosu na odgovornu osoba s predviđenom kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. i 2. KZ/97. ima puni pravni kontinuitet u kaznenom djelu članku 279. stavku 1. KZ/11. za koji je propisana stroža kazna. Time je počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavka 4. ZKP/11. jer je primijenjen zakon (KZ/97.) koji se ne može primijeniti na način kako ga je primijenio prvostupanjski sud bez pravilne ocjene pravnog kontinuiteta, odnosno ocjene mogu li optuženice biti proglašene krivima za oba oblika kaznenog djela iz članka 312. stavka 1. i 2. KZ/11., odnosno za uništenje poslovne isprave i za neunošenje važnog podatka u poslovnu ispravu.

 

11.              Imajući na umu sve navedeno trebalo je prihvatiti žalbu optužene B. H., a po službenoj dužnosti zbog neraskidive pravne povezanosti i u odnosu na optuženu S. M. i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

12.              U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je ovdje upozoren. Precizno će utvrditi radnje koje je u ostvarenju bića kaznenog djela poduzela svaka od optuženica, kao i postojanje  pravnog kontinuiteta za kazneno djelo iz članka 312. stavak 1. i 2. KZ/97. za svaki od oblika počinjenja tog kaznenog djela za koji se terete optuženice. Nakon toga, prvostupanjski će sud pravilno izvesti sve raspoložive dokaze  te dati ocjenu vjerodostojnosti svih dokaza. Na temelju cjelokupne dokazne građe prvostupanjski će sud utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski će sud donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će pravilno obrazložiti (članak 459. ZKP/08.).

 

13.              Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 4. travnja 2023.