Poslovni broj 22 Gž-1406/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž-1406/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.
L. pok. M., OIB …, B., zastupa ga I.
R. odvjetnik u OD "R. i p." d.o.o. u Š., protiv
tuženika O. b. d.d., OIB …, S., zastupa je
B. A. odvjetnik u OD "A. i A." d.o.o. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2144/2015 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2144/2015 od 9. prosinca 2022.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2144/2015 od 9. prosinca 2022. u toč. II izreke za iznos od 4.687,50 kn/622,14 eura[1].

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovanim.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 32.302,69 kn /4.287,30 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci.

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u izreci presude (toč. 1.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 20.368,50 kn/2.703,36 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate (toč. II).

 

3. Protiv navedene presude i rješenja u toč. II istog za iznos od 4.687,50 kn/622,14 eura, žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu i pobijani dio rješenja, uz naknadu troška žalbe.

 

4. Žalba je djelomično osnovana (samo glede odluke o parničnom trošku).

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojeg je banka neosnovano stekla na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika iz Ugovora o kreditu broj … od 25. listopada 2005.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji im je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

 

8. U žalbi tuženik tvrdi da nisu otklonjeni njegovi prigovori na nalaz i mišljenje financijskog vještaka u dijelu da se za anuitete, za koje se do 1. travnja 2014. primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa, od 1. travnja 2014. prema početnom otplatnom planu, primjenjuje kamatna stopa od 3,23%, protivno odredbi čl. 3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 143/13, dalje:ZID ZPK), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014., a kojom je određena najviša kamatna stopa na način da:. promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20%, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30%, zaokruženo na dva decimalna mjesta. Žalitelj tvrdi da je elementarna pretpostavka za primjenu kamatne stope od 3,23%, koja je izračunata sukladno citiranoj odredbi, činjenica da je došlo do aprecijacije (rasta) tečaja CHF za više od 20% u odnosu na visinu tečaja na dan prvog korištenja kredita, te s obzirom da je u provedenom otplatnom planu primjenjivan tečaj CHF koji je aprecirao za više od 20%, tu su bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu kamate od 3,23%, zbog čega se u provedenom otplatnom planu primjenjuje ta kamatna stopa, međutim, u početnom otplatnom planu, na iznos anuiteta po početnoj kamatnoj stopi primjenjuje se početni tečaj od 1 CHF=4,767566 kn za cijelo vrijeme isti, odnosno fiksan, pa nema zakonske pretpostavke za primjenu kamatne stope od 3,23% u početnom otplatnom planu, nego se primjenjuje početna kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate kredita. Stoga je vještak bez ikakvog osnova smanjio početni anuitet, te je pobijana presuda utemeljena na metodološki pogrešnom izrađenom nalazu i mišljenju vještaka, a prigovori tuženika na isti nisu otklonjeni.

 

9. Sud prvog stupnja je utvrdio:

-da je između stranaka da su dana 25. listopada 2005. zaključili Ugovor o o dugoročnom kreditu za adaptaciju stana u visini od 23.000,00 CHF pod brojem …  koji je ovjeren kod javnog bilježnika u Š. I. L. dana 27. listopada 2005. godine u postupku pod poslovnim brojem OV-10772/05, s namjenom adaptacije stana u K., a koji je kredit isplaćen (stavljen na raspolaganje tužitelju) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (članak 1.2. Ugovora), s rokom otplate od 300 mjeseci (25 godina) od puštanja kredita u tečaj, to u jednakim mjesečnim anuitetima plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, također nije bilo sporno da su stranke citiranim kreditom utanačile kamatnu stopu od 4,89% godišnje promjenjivu sukladno promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tužene;

-da je presudama u predmetu povodom kolektivne tužbe VSRH-a poslovni broj Revt-249/14 te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice (i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama) i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Tuženica da je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

-da te presude u kolektivnom sporu imaju učinak i na predmetni ugovor o kreditu koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti mu je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti, da je sklopljen u razdoblju na koje se odnose presude te da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na utvrđenje iz te presude u smislu odredbe članka 502. a i c ZPP-a;

-da banka kao novčarska institucija, čiji krajnji cilj je ostvarivanje zarade, ima legitimno pravo u ugovorima o kreditu ugovarati promjenljivu kamatnu stopu, ali je kod takvog ugovaranja dužna potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi, što tuženik nije učinio, a netransparentnost njegovog postupanja razlog je ništetnosti jednostrane promjene kamatnih stopa jer i da su postojali objektivni razlozi promjene kamatne stope to ne utječe na činjenicu da potrošači o takvim objektivnim razlozima ni na koji način nisu bili obaviješteni prilikom sklapanja ugovora o kreditu;

-da je pisanim nalazom i mišljenjem stalni sudski vještak financijsko knjigovodstvene
struke G. M., kojeg je sud prihvatio cijeneći ga objektivnim, argumentiram te
izrađenim u skladu s pravilima struke, uključivo prihvaćajući i dodatnu argumentaciju
navedenog vještaka, a povodom prigovora tužene (list 167 spisa), iznesenu u
usmenom iskazu na ročištu glavne rasprave dana 08. rujna 2022. godine, isti je
sukladno raspoloživoj dokumentaciji, posebice knjigovodstvenoj kartici prometa po
utuženom kreditu, zaključio da je isti isplaćen (pušten) dana 27. listopada 2005.
godine u kunskom iznosu od 109.654,01 kunu uz primijenjeni srednji tečaj HNB-a od
4,767566 kuna za 1,00 CHF na dan isplate, a na bazi ugovorenih parametara
izračunati početni anuitet u kunama iznosio je 634,04 kune, a od 01. siječnja 2014.
godine 559,95 kuna. Početni anuitet vještak je doveo u korelaciju sa stvarno
uplaćenim anuitetima od strane tužitelja (u kunama) a dobivena (pozitivna) razlika
anuiteta u kunama u sebi sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i
promjene tečaja. Negativne razlike anuiteta u utuţenom kreditu postoje, nastale su
prije promjene (povećanja) ugovorene kamatne stope zbog plaćanja po manjem
tečaju od ugovorenog u svezi s čim ovdje valja naglasiti da tužena u ovoj parnici nije
postavljala nikakvih zahtjeva prema tužitelju glede kojih bi sud morao odlučivati u
odnosu na spomenute negativne razlike anuiteta;

-da je na temelju izvršenog izračuna razlike anuiteta koje je vještak detaljno vremenski i po iznosima tablično prikazao u pisanom nalazu i mišljenju, isti je zaključio da je tužitelj u razdoblju otplate utuženog kredita broj … uplatio ukupno 126.726,25 kuna na ime glavnice i redovne kamate, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebao je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 95.120,06 kuna po istom osnovu. Razlika anuiteta, koja uključuje pozitivne i negativne razlike, nastala je uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF prema kuni u promatranom razdoblju, iznosi 31.606,19 kuna od čega se 12.341,06 kuna odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 19.265,13 kuna na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF;

-da pozitivne razlike anuiteta (preplata) nastale su uslijed plaćanja zbog uvećane
kamatne stope u odnosu na ugovorenu i višem tečaju valute CHF prema kuni u
odnosu na početni tečaj, iznose 32.302,69 kuna, tj. iskazano po mjesečnim iznosima
i dospijećima mjesečnih razlika (na dane plaćanja anuiteta) kako je to navedeno u
točki I. izreke presude

-da sud nije prihvatio prigovor tužene o pogrešnoj primjeni propisanog tečaja prema prilikom izrade predmetnog nalaza i mišljenja, uvažavajući da je vještak M. po pitanju primjene kamatne stope od 3,23 posto uzeo u obzir činjenicu da je Vlada RH kroz Zakon o izmjenama, u primjeni od 01. siječnja 2014. godine, fiksirala kamatnu stopu CHF kredita na 3,23 posto, dakle, da se radi o zakonskoj regulativi, te je vještak kod izračuna razlike kamata, uz početno ugovorenu kamatnu stopu, koristio kamatnu stopu od 3,23 posto od dana 01. siječnja 2014. godine, a koju stopu je trebalo koristiti do konverzije kredita, kakve u konkretnom slučaju nije bilo, pa je primjenu iste stope vještak nastavio do dana izračuna, odnosno davanja nalaza i mišljenja, te posebno je vještak naglasio da su poslovne banke kamatnu stopu u visini od 3,23% vodile kao administrativnu kamatnu stopu i na taj način jedostavljale u propisanim izvješćima HNB-a;

-da je vještak M., na prigovore tuženika, usmeno obrazložio nalaz i mišljenje te naglasio da je ZID ZPK propisano da se aprecijacija (povećanje) odnosi na službeni
tečaj, ovdje CHF-a u odnosu na kunu, sa tečajne liste HNB-a, a ne na onaj glede
kojeg je zatražen nalaz i mišljenje vještaka, s tim što je istaknuo da je prilikom
izračuna uzeo u obzir da je postojao jedan tečaj kao prvi, tj. početni (4,767566 kuna
za 1,00 CHF), a drugi promatrani tečaj je bio onaj važeći na dan plaćanja anuiteta, dakle, primjena fiksnog ili početnog tečaja u nalazu i mišljenju vještaka je
metodološka i služi kao metoda izračuna, ali čak i u odnosu na taj početni tečaj, po
mišljenju vještaka M. postoji aprecijacija prema tečaju pri plaćanju anuiteta, kada se promatra početni tečaj u odnosu na tečaj na dan plaćanja. Potonje izneseno je razvidno u postotku u tablici na stranicama od 4 – 7 pisanog nalaza i mišljenja vještaka u koloni promjena tečaja, koja promjena je najviše izražena upravo nakon 01. siječnja 2014. godine.;

-da je tuženik zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi obvezan vratiti tužitelju taj iznos temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO);

-da nije snovan prigovor zastare, jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO/05 i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.).

 

10. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u toč. I izreke pobijane presude.

 

11. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da utvrđenja iz presuda povodom kolektivne tužbe VSRH-a u predmetu poslovni broj Revt-249/14 te Visokog trgovačkog suda RH u presudi poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u smislu odredbe članka 118. ZZP/14 te članka 502. c u vezi s člankom 502. a. i b. ZPP-a, imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti Ugovornih odredbi iz ovog predmeta.

 

12. Predmetni Ugovor sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti mu je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti i sklopljen je u razdoblju na koje se odnose presude. Stoga tužitelj nije bio dužan u ovom postupku dokazivati ništetnost te ugovorne odredbe već je dovoljno da se pozvao na utvrđenu ništetnost u navedenim presudama povodom kolektivne tužbe jer bi svako drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača.

 

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kod utvrđenja razlike između isplaćenih anuiteta i anuiteta koje bi tužitelj trebao isplatiti za nastavno razdoblje od 01. siječnja 2014., temeljene na kamatnoj stopi od 3,23%, propisane odredbom članka 11. b, st. 1. točka 5. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 143/13:dalje-ZPK/13) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2014.

 

14. Odredbom članka 11. b. stavak 5. ZPK-a/13, koja se retroaktivno primjenjuje na sve ugovore o potrošačkom kreditu, neovisno o datumu sklapanja, temeljem odredbe članka 13. stavak 1. ZPK/13, je propisano je da za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu tog Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:

-referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili

-NRS ili

-prinos na Trezorske zapise ministarstva ili

-prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti

te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20%, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30%, zaokruženo na dva decimalna mjesta. To zakonsko ograničenje visine kamatne stope se primjenjuje isključivo jednokratno i tijekom ograničenja kamatna stopa je nepromjenjiva, a ovo ograničenje konačno se prestaje primjenjivati s prvim dospijećem kreditne obveze nakon što ugovoreni tečaj odnosne valute deprecira na razinu ispod navedene aprecijacije, kontinuirano u razdoblju od 30 kalendarskih dana. Hrvatska narodna banka će do 15. prosinca 2013. godine objaviti podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga st.

 

15. Tom je zakonskom odredbom izmijenjena kamatna stopa i na postojeće stambene kredite vezane uz švicarski franak sa 01. travnja 2014. na 3,23 posto jer prosječno ponderiranu kamatnu stopu uz koju su hrvatske kreditne institucije odobravale stambene kredite u chf i kunama uz valutnu klauzulu u chf prema objavi Hrvatske narodne banke ("Narodnim novinama", broj: 149/13) iznosi 4,62% pa kako na tu kamatu čl. 11.b. st. 5. ZPK-a predviđa 30% diskont, dakle kamata se umanjuje na 3,23% (odluka Vrhovnog suda Rev 1172/18).

 

16. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja vještačenjem utvrdio razliku iznosa između uplaćenih anuiteta i anuiteta koje je tužitelj trebao uplatiti primjenom kamatne stope od 4,89% za razdoblje do 31. prosinca 2013., odnosno kamatne stope od 3,23% za razdoblje nakon 01. siječnja 2014. u iznosu od 12.341,06 kn, dok sam matematički izračun žalbenim navodima nije ni odveden u pitanje, te je opravdano, primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 324. ZOO-a, obvezao tuženika na povrat tog iznosa, kao i preplaćene razlike pod utjecajem promjene tečaja CHF.

 

17. Sve prigovore tuženika koji se odnose na to da je metodološki pogrešno izrađen nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud je otklonio jasnim i obrazloženim razlozima, temeljeći svoju odluku na utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke odnosno dopuni istog. Prigovori na nalaz i mišljenje vještaka otklonjeni su nastavnim očitovanjem vještaka na ročištu 8. rujna 2022., koji je dodatno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, s time da se očitovao na primjedbe tuženika i iste otklonio.

 

18. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da je tijekom postupka prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

19. Tužitelju su na utvrđene pojedinačne mjesečne iznose tražbine pravilno obračunate zatezne kamate po stopi iz čl. 29. ZOO-a s tijekom od dana kada je tuženik primio uplatu po osnovi anuiteta, primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a.

             

20. Kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

21. Osnovani su navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st.2 toč. 12 ZPP, odnosno, prekoračio tužbeni zahtjev jer je vrijednost boda obračunao po 15,00 kn, umjesto prema troškovniku od 5. listopada 2022., zatraženih 10,00 kn, što čini viši iznos od 4.687,50 kn/622,14 eura . Kako je prekoračen zahtjev tužitelja na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, ukinuto je rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2144/2015 od 9. prosinca 2022. u toč. II izreke za iznos od 4.687,50 kn/622,14 eura (čl. 369 st.5 ZPP).

 

22. Radi navedenog je rješenje o troškovima postupka trebalo potvrditi temeljem odredbe čl. 380 toč. 3 ZPP.

 

23. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer je sa istom uspio samo u dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje.

 

U Zagrebu 4. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.