- 1 -              Rev 769/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 769/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. p. d.o.o., OIB: …, iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik A. Č., dipl. pravnik, protiv I-tuženika S. M.1, OIB: …, i II-tuženice S. M.2, OIB: …, oboje iz S. B., koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. & B. M. iz S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-1906/19-2 od 21. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Povrv-430/18-8 od 30. listopada 2019., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi br. Ovrv-… od 12. studenoga 2018. javnog bilježnika M. L. u cijelosti, te je odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.093,75 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda  na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi br. Ovrv-… od 12. studenoga 2018. javnog bilježnika M. L. iz S. B. kojim je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno namire iznos od 2.454,65 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2018. do isplate, te iznos uglavničene zatezne kamate u iznosu od 64,37 kn na neplaćene račune do 30. rujna 2018. (toč. 1.1.). Naloženo je tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 130,00 kn (toč. 1.2.). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. 2.).

 

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem br. Revd-4125/20-2 od 23. prosinca 2020. dopustio tuženicima podnošenje revizije sukladno odredbama čl. 385. a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a radi sljedećih pitanja:

 

„1. Da li je predstavnik stanara ovlašten sklopiti Ugovor o isporuci toplinske energije s ovlaštenim opskrbljivačem toplinske energije i u ime onih suvlasnika koji su se izdvojili iz sustava toplinske energije i koji prema čl. 45. Zakona nisu dužni plaćati troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabu cjelinu, a koji ukupni troškovi energije prema članku 2. stavka 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju se sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškove priključne snage iz termoenergetske suglasnosti?

 

2. Ima li pravo tužitelj naplaćivati tuženicima nakon što su se isti izdvojili iz centralnog toplinskog sustava fiskalni trošak, a koji se trošak odnosi na troškove snage ako je u članku 2. stavka 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju regulirano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti i ako je člankom 45. Zakona o tržištu toplinske energije propisano da je onaj koji se izdvojio iz centralnog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu?“

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP (revizije po dopuštenju) prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Glede prvog postavljenog pitanja drugostupanjski sud je svoje shvaćanje utemeljio na odredbama Zakona o tržištu toplinskom energijom („Narodne novine“ br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 – dalje: ZTTE). Naime, drugostupanjski sud smatra da prema odredbi čl. 11. st. 1. ZTTE djelatnost kupca obavlja pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinsku sustavu odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu. Prema st. 3. istog članka ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne prema broju suvlasnika, dok prema st. 4. ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz st. 1., kojim se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine.

 

8. Kako je odredbom čl. 45. st. 3. ZTTE određeno da je krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, to iz navedene odredbe jasno proizlazi da ovlašteni predstavnik suvlasnika ima ovlast sklopiti Ugovor o isporuci toplinske energije s ovlaštenim opskrbljivačem toplinske energije i u ime onih suvlasnika koji su se izdvojili iz sustava toplinske energije i koji nisu dužni plaćati troškove toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Stoga gore navedeno predstavlja odgovor na prvo postavljeno pitanje.

 

9. U drugom pitanju za koje je dopušteno izjavljivanje revizije tuženici problematiziraju pravo tužitelja (kao ovlaštenog opskrbljivača) da tuženicima nakon što su se isti izdvojili iz centralnog toplinskog sustava naplaćuje fiksni trošak, a koji je odnosi na trošak snage.

 

10. U tom dijelu valja prije svega naglasiti da je odredbom čl. 2. st. 2. toč. 2. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ br. 99/14, 27/15 i 124/15 – dalje: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage  iz termoenergetske suglasnosti, odnosno ako ne postoji termoenergetska suglasnost priključna snaga se utvrđuje primjenom faktora 50W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

 

11. Odredbom čl. 45. st. 3. ZTTE propisano je da je krajnji kupac, koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Prema shvaćanju revizijskog suda navedena odredba je potpuna jasna i ne daje mogućnost drugačijeg tumačenja.

 

12. Osim toga, valja upozoriti na shvaćanje Suda Europske unije zauzetog u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv Nikoline Stefanove Dimitrove i „Toplofikacia Sofija” EAD protiv Mitka Simenova Dimitrova, uz sudjelovanje Termokomplekta OOD. U tim predmetima se kao sporno pojavilo pitanje protive li se propisi Bugarske europskom pravu u slučaju kada predviđaju da suvlasnici zgrada koje se opskrbljuju iz toplinske mreže moraju doprinositi troškovima grijanja, iako grijanje ne koriste u svojem stanu.

 

13. Sud Europske unije je postupajući u granicama svoje ovlasti zaključio:

 

„- da čl. 27. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi sa čl. 5. st. 1. i 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, Direktive 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu,

 

- da čl. 13. st .2. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ i čl. 10. st. 2. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni Direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage Direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se u zgradi u suvlasništvu računi koji se odnose na potrošnju toplinske energije unutarnjih instalacija svakom vlasniku stana u zgradi ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana.“

 

14. Stoga su tuženici dužni plaćati troškove snage i nakon što su se isti izdvojili iz sustava zajedničkog toplinskog grijanja i bez obzira na činjenicu što isti ne koriste sustav zajedničkog toplinskog grijanja u svom posebnom dijelu (stanu ili poslovnom prostoru). Identično pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci revizijskog suda br. Rev-285/21-3 od 23. kolovoza 2022.

 

15. Slijedom navedenog pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda, radi čega navodi tuženika nisu osnovani, pa je valjalo reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 4. travnja 2023.