1
Poslovni broj 7 Gž-2527/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 7 Gž-2527/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja D. P., OIB: … iz K., drugo tužitelja I. L., OIB: …, iz K., treće tužitelja R. L., OIB: …, iz K., četvrto tužitelja V. C., OIB: …, iz S., i peto tužitelja V. M., OIB: …, iz K., svi zastupani po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku u K., protiv tuženika I. T., OIB: … iz P., kojeg zastupa punomoćnica A. A. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A.&Partneri d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Poslovni broj P-40/2017 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Poslovni broj P-40/2017 od 19. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku I. T. iz P., OIB: …, da isplati tužiteljici D. P. iz K., iznos od 35.000,00 kuna, a tužiteljima I. L. i R. L., iz K., zajedno iznos od 30.000,00 kn (koji iznos će biti konačno određen po provedenom vještačenju), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja protutužbe pa do isplate, uz zakonsku zateznu kamatu prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku I. T. iz P., OIB: …, da isplati tužiteljicama V. C. iz S., OIB: … V. M. iz K., OIB: …, iznos od 35.000,00 kn (svakoj iznos od po 17.500,00 kn – koji iznosi će biti konačno određeni po provedenom vještačenju), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja protutužbe pa do isplate, uz zakonsku zateznu kamatu prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."
Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima nadoknaditi prouzročeni parnični trošak tuženiku u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana.
2. Presudu pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlažu, preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, te obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka i troškova žalbenog postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta na kojem je tuženik izgradio objekte i na kojem je utvrđen vlasnikom predmetnih nekretnina u predmetu Poslovni broj P-151/16 i upisao se u zemljišnu knjigu.
6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su se stranke na pripremnom ročištu, održanom dana 14. prosinca 2021. (list 68 spisa) suglasile da se izvrši uvid u dokaze koji su izvedeni u predmetu Poslovni broj P-151/16; da je u predmetu P-151/16 utvrđeno da iz uvjerenja uprave Područnog ureda G. od 10. veljače 2012. proizlazi kako su građevine u katastarskom operatu k.o. K. u posjednom listu br. 64 na kč. br. 209 izgrađene prije 15. veljače 1968.; da je otac tuženika (tamo tužitelja) kupio od M. Ž., zvane S. zemlju na kojoj je izgrađena stara kuća, a koja je smještena neposredno uz cestu, a na predmetnim nekretnina pored stare kuće, počev od 1970. su se radili drugi objekti, odnosno dvorišni objekti koji su uglavnom dovršeni, te da im nikad nitko nije osporavao posjed koji je tužitelj zajedno sa svojim ocem nesmetano vršio, te se nikad nitko nije usprotivio niti zabranio gradnju na spornim česticama; da je ranije formirana kč. br. 209 kuća i dvorište sa 142 čhv fizički vezana za novoformirane kč. br. 203/4 i 203/5 i čine na terenu jedinstvenu cjelinu, što je potvrđeno očevidom i očitovanjem vještaka na licu mjesta; da je prvostupanjski sud u presudi pos. br. P-151/16 zaključio da je tuženik (tamo tužitelj) bio pošten graditelj, a budući je zemljište kupljeno od pravnih prednika J. Ž. na kojoj je započeta i dovršena gradnja objekta za koje se nitko od tuženika kao upisanih suvlasnika nije izričito usprotivio takvoj gradnji; da je presudom Općinskog suda u Gospiću Poslovni broj P-151/16 od 30. studenog 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Gž-1423/18-2 od 16. travnja 2019., utvrđeno da su tužitelji (tamo tuženici) dužni priznati i dozvoliti provedbu u katastru cijepanje čk. br. 203 k.o. K. na čk. br. 203/1,203/2,203/3,203/4 i 203/5, te da dopuštaju da se u zemljišne knjige kao vlasnik novoformirane čk. br. 203/4 dvorište sa 792 čhv, oranica sa 618 čhv, izgrađeno zemljište sa 12 čhv, izgrađeno zemljište sa 68 čhv izgrađeno zemljište sa 31 čhv, kao i novoformirane čk. br. 203/5 oranica sa 1 r i 535 čhv, upiše tuženi (tamo tužitelj I. T.); da nitko od tužitelja nije osporavao posjed koji je tužitelj zajedno sa svojim ocem nesmetano vršio te se nikad nitko nije protivio gradnji na spornim nekretninama, a tužitelji su obvezno pravni zahtjev postavili tek 11. veljače 2017.
7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te da tužiteljima ne pripada naknada tržišne vrijednosti za navedenu nekretninu, obzirom je nastupila zastara njihove tražbine.
8. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze od strane tužitelja, da žaliteljima nije poznato da je otac tuženika od M. Ž. kupio predmetnu nekretninu, te da je ona mogla prodati samo svoj suvlasnički dio, ali ne i suvlasničke dijelove ostalih suvlasnika; da su tužitelji pregovarali s tuženikom oko visine cijene za njihove suvlasničke dijelove, no do dogovora nije došlo; da dvorišni objekti do danas nisu dovršeni te da je neprihvatljiv zaključak da se kuća sagrađena 1968. i danas koristi na način kao i prije 1968., da nije pravilan zaključak da su prošli rokovi iz čl. 24. Zakona o vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91-dalje u tekstu ZOVO) ; da tužitelji svoje pravo temelje na odredbi čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje ZV).
9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.
10. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.
11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
12. Vezano uz žalbeni navod tužitelja, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su tužitelji mogli postaviti svoj zahtjev u roku od 10 godina nakon dovršene gradnje sukladno § 418. OGZ-a i čl. 14. Zakona o zastari potraživanja (Sl. SFRJ 40/53 i 57/54) odnosno u roku od 3 godine od saznanja za gradnju, odnosno 10 godine od dovršene gradnje sukladno odredbi čl. 24. st. 4. ZOVO, te da su svi ti rokovi istekli do dana postavljanja zahtjeva za isplatu iz protutužbe predane sudu dana 11. veljače 2017., radi čega je nastupila zastara. Pritom, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi kako gradnja nije bila završena do pokretanja postupka u predmetu Poslovni broj P-322/04 Naime, sud je, sukladno dogovoru stranaka, izvršio uvid u dokaze koji su izvedeni u predmetu Poslovni broj P-151/16, te je jasno i nedvojbeno utvrđeno, a što proizlazi iz uvjerenja uprave Područnog ureda G. od 10. veljače 2012. kako su građevine u katastarskom operatu k.o. K. u posjednom listu br. 64 na kč. br. 209 izgrađene prije 15. veljače 1968., a pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako izgrađenost i dovršenost dvorišnih objekata nije bitan za tijek računanja dovršenosti, iako je utvrđeno da su i ti objekti dovršeni. Sama činjenica da su tužitelji pregovarali s tuženikom oko visine cijene njihovih suvlasničkih dijelova, nema utjecaj na odluku u ovom predmetu, kao niti tvrdnja tužitelja da nemaju saznanja da je otac tuženika od M. Ž. kupio predmetnu nekretninu.
13. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženih kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).
15. Tužiteljima nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis, v.r.
