1              Poslovni broj: 8 Kž-319/2022-6

 

             

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

 

Poslovni broj:8 Kž-319/2022-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući povodom žalbe optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 46. K-1807/2020-50 od 27. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023. u prisutnosti opunomoćenice oštećenika kao tužitelja A. B., odvjetnice u Z. u zamjenu za odvjetnika M. M. i braniteljce optuženika odvjetnice V. D. L.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba optuženog M. M., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog M. M. da je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude pa mu je na temelju članka 224. stavak 4. KZ/97. izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i potom primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako optuženi M. M. u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – u nastavku ZKP/08.) optuženi M. M. je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu od 2.258,78 kuna s osnova troška pristupa svjedoka I. M., kao i trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 11.000,00 kuna s osnova paušalne svote, koji trošak mu je naloženo uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po izvršnosti presude.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 4. ZKP/08. optuženi M. M. je obvezan naknaditi i trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka  ZKP/08. s osnova nužnih izdataka oštećenik kao tužitelja te nužnih izdataka i nagrade njihovog punomoćnika M. M. i D. B., odvjetnika iz Z., sve u visinama koje će biti određene posebnim rješenjem po pravodobnom postavljanju zahtjeva.

 

4. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi M. M. putem braniteljice V. D. L., odvjetnice u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke suda o troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbene navode i pobijanu presudu ukine.

 

5. Oštećenice kao tužiteljice podnijele su putem opunomoćenika M. M., odvjetnika u Z., odgovor na žalbu u kojem predlažu drugostupanjskom sudu odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu u cijelosti te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

6. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženik i njegova braniteljica te opunomoćenik oštećenica kao tužiteljica, a sjednici su pristupili braniteljica optuženika V. D. L., odvjetnica u Z., i opunomoćenica oštećenica kao tužiteljica A. B., odvjetnica u Z. u zamjenu za odvjetnika M. M., dok nije pristupio uredno obaviješteni optuženik pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njegovoj odsutnosti.

 

7. Žalba optuženika je osnovana.

 

8. Nije u pravu optuženik kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tvrdeći da je izreka presude nerazumljiva zbog čega se presuda ne može ispitati jer je prvostupanjski sud samoinicijativno izmijenio činjenični opis kaznenog djela u odnosu na radnju izvršenja djela na način da je riječi „neistinito iskazivao“ zamijenio riječima „neistinito prikazao“ čime je narušio identitet optužbe i presude na štetu optuženika. Naime, ovakve izmjene, koje predstavljaju preciziranje činjeničnog opisa kaznenog djela, a bitno ga ne mijenjajući, u okviru istog zakonskog opisa inkriminiranog kaznenog djela, sud je ovlašten učiniti.

 

9. Nasuprot tome, ispravno optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude proturječna razlozima presude zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Naime, intervenirajući u činjenični opis optužnica, prvostupanjski je sud naznačio da je optuženik u javnobilježničkom uredu L. P. 23. svibnja 2011. neistinito prikazao da su jedini nasljednici iza pokojnog oca S. M. on kao sin i M. M. kao kći. Neistinito prikazivanje predstavlja aktivnu radnju, odnosno činjenje, što prvostupanjski sud ne obrazlaže, već navodi da je optuženik svjestan očinstva svog oca nad A. K. i izvanbračne zajednice svog oca s D. B. prešutio neistinitost navoda u zapisniku javne bilježnice i time ovoj neistinito prikazao činjenice bitne za odluku. Prešućivanje neistinitosti navoda ne podrazumijeva ikakvu aktivnost, radi se o nečinjenju tako da je izreka prvostupanjske presude u suprotnosti s njezinim obrazloženjem.

 

10. S tim u vezi prvostupanjski je sud počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz istog članka zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka presude kontradiktorna obrazloženju i to stoga što prvostupanjski sud obrazlaže da iz zapisnika nije vidljivo tko je dao izjavu javnome bilježniku, da li je  optuženik, njegova sestra ili punomoćnica, iz čega proizlazi da nije utvrđeno tko je dao izjavu, a optuženika proglašava krivim da je svojom aktivnošću, odnosno neistinitim prikazivanjem činjenica doveo drugog u zabludu, što je jedan od bitnih elemenata kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ/97.

 

11. Treba naglasiti, a što s pravom ukazuje žalitelj, da je takvim postupanjem povrijeđeno i načelo in dubio pro reo sadržano u članku 3. stavak 3. ZKP/08. jer je sud dvojbu o egzistenciji određene činjenice, a to je aktivnost osobe koja je davala podatke o rodoslovlju, je li to bio optuženik, njegova sestra ili punomoćnica, ako već nije mogao točno utvrditi tko je od njih davao podatke, trebao riješiti na način koji je najpovoljniji za optuženika. Kako je ta odredba nepravilno primijenjena, a utjecala je na presudu, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

12. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti materijalno pravo koje je primijenio na konkretan slučaj čime je optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. i time ostvario i povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ističe se da je prvostupanjski sud u točkama obrazloženja 23., 23.1., 23.2. i 24. obrazložio iz kojih razloga primjenjuje KZ/97. Međutim, kada je odlučio primijeniti KZ/97., onda je trebao pozivajući se na odredbe KZ/97., a ne KZ/11., obrazložiti i odluku o kaznenoj sankciji i tako primijeniti jedan Kazneni zakon i to onaj iz 1997. s kasnijim izmjenama u cjelini.

 

13. S obzirom da se presuda ukida zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je razmatrao u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08., i ove žalbene razloge. S tim u vezi osnovano žalitelj tvrdi da je nerazjašnjeno je li optuženi M. M. u trenutku održavanja ostavinske rasprave 23. svibnja 2011. imao svijest o tome da je oštećena D. B. izvanbračna supruga njegovog pokojnog oca S. M. te da je njegov pokojni otac i otac oštećene maloljetne A. K. B., a posebno kada se ima u vidu da je očinstvo S. M. nad A. K. B. pravno utvrđeno presudom Višeg zemaljskog suda u Frankfurtu na Maini od 8. veljače 2012. kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje suda u Offenbachu am Main od 26. kolovoza 2011.

 

14. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom imajući u vidu navode ovog rješenja ponovo izvesti sve već provedene dokaze, izvesti i druge potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da utvrdi i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud te savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

 

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 4. travnja 2023.

 

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA.

 

Sonja Brešković Balent