1              Poslovni broj: 8 Kž-1167/2022-3

 

             

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj:8 Kž-1167/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog D. T., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj 2 K-374/2019-26 od 17. veljače 2022. u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog D. T. da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11. izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro na način da je jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada.

 

 

 

2. Na temelju odredbe članka 55. stavak 6. KZ/11. ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne može biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Na temelju odredbe članka 55. stavak 7. KZ/11. ako osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje određene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

 

3. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženom D. T. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato lišenje slobode od 10. studenog 2018. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2018. do 25. siječnja 2019.

 

4. Na temelju odredbe članka 79. stavak 2. i 6. KZ/11. od optuženog D. T. oduzeti su predmeti i to: pištolj "CZ" call 7,65 mm model 70, serijskog broja … sa dva prazna pripadajuća spremnika, 23 komada streljiva call 7,65 mm i zračna pušta call 4,5 sa 100 komada pripadajućeg streljiva i jedan metalni plinski pištolj srebrne boje sa drvenim koricama na dršci marke "Bruni automatic" call 8 mm sa pripadajućim metalnim spremnikom koji su predmeti prethodno oduzeti po policijskim službenicima i Policijske postaje Rijeka temeljem potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj 01108250 i 1079277 koji će se predmeti po pravomoćnosti sudske odluke uništiti.

 

5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u nastavku ZKP/08.) optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. T. putem branitelja I. S., odvjetnika iz O. društva V. i partneri u R., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

9. Žalba nije osnovana.

 

10. Nije u pravu žalitelj kada pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tvrdeći da je pobijana presuda proturječna sama sebi jer iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim ne proizlazi zakonski opis i pravna kvalifikacija kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11., a posebno da se u činjeničnom opisu uopće ne navodi za koga bi to nastala konkretna opća opasnost pa je u tom dijelu činjenični opis nepotpun.

 

11. Naime, iz činjeničnog opisa pobijane presude proizlaze sve bitne sastavnice kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine iz članka 215. stavak 1. KZ/11. općeopasnom radnjom ili sredstvom pa se tako navodi da je optuženik repetirao pištolj i ispalio najmanje dva hica u gusto naseljenom javnom prostoru i prometnici na kojoj se nalazio veći broj osoba, a u neposrednoj blizini H. R. i S. K. te R. F., što znači da je ispaljivanjem hitaca iz pištolja optuženik izazvao konkretnu opasnost za živote i tijela imenovanih osoba kao i slučajnih prolaznika koji su se u tom trenutku našli na javnom prostoru. Osim toga, iz iskaza ispitanih svjedoka prvostupanjski je sud utvrdio da je osim osoba naznačenih u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, na mjestu događaja bila i supruga H. R., I. Š., D. J., a u obližnjem parku je bilo više osoba tako da je pucanjem u njihovoj blizini, metak iz optuženikova pištolja mogao sve njih ozlijediti pa i usmrtiti, dakle stvarno su bili ugroženi životi i tijela svih tih osoba.

 

12. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba istaći da optuženi D. T. u svojoj obrani ne spori da je ispalio dva hica iz pištolja. U trenutku kada ispaljuje hice iz pištolja optuženik više nema pod kontrolom metak koji je ispalio, i bez obzira kamo usmjeri cijev pištolja pa i da je usmjerio, a kako to tvrdi u obrani preko ograde na cesti ispod potpornog zida u prostor borove šume koji je najmanje 30 metara ispod razine kolnika te koji je najmanje 50 metara udaljen od najbliže zgrade, stvara konkretnu opasnost za život i tijela ljudi koji su u blizini jer uvijek postoji mogućnost odbijanje metaka od neke prepreke i mijenjanja očekivane putanje istog. Postupanje H. R. koji se zatrčao prema optuženiku u trenutku kada je ovaj izvadio pištolj i uhvatio ga za majicu ukazuje na ozbiljnost situacije i mogućnost izazivanja teških posljedica, što je H. R. nastojao spriječiti.

 

13. Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je optuženi D. T. telefonskim putem obaviješten da je došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali njegov posinak H. R. i R. F., da je nakon toga došlo do verbalnog i fizičkog sukoba nakon čega je i sam krenuo na mjesto događaja, uzevši pištolj u koji je umetnuo streljivo, došao do lica mjesta repetirao pištolj i ispalio dva hica, što sve ukazuje da je već u trenutku prilaska mjestu događaja donio odluku da pištolj i iskoristi, a po izlasku iz vozila repetiranjem pištolja i ispaljivanjem hitaca na mjestu na kojem se nalazilo više osoba, bio je svjestan svih okolnosti počinjenja djela i postupao s ciljem izazivanja opasnosti za živote i tijela ljudi koji su se tamo našli, odnosno svojim ponašanjem je pokazao da hoće ostvarenje terećenog kaznenog djela, tako da je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je postupao s izravnom namjerom, a radi se o izravnoj namjeri prvog stupnja.

 

14. U trenutku ispaljivanja hitaca iz optuženikova pištolja, unuk optuženika je bio u vozilu BMW parkiranom na kolniku najbliže pješačkom prijelazu, a prema optuženikovoj obrani svjedokinja I. Š. je nakon što je optuženik ispalio dva hica izašla iz vozila zajedno s djetetom, što sve ukazuje da je dijete sudjelovalo u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu kojim je upravljao H. R., međutim, ni na koji način nije bilo izloženo fizičkom sukobu koji je potom uslijedio tako da je potpuno neosnovana tvrdnja obrane da je ispaljivanjem hitaca iz pištolja htio zaštiti dijete.

 

15. Vezano uz tvrdnju žalitelja da je optuženik u konkretnom slučaju glede opasnosti u kojoj se nalazio njegov unuk postupao u krajnjoj nuždi, u kojoj situaciji bi bila isključena protupravnost njegovog postupanja, treba prije svega istaći, da institut krajnje nužde pretpostavlja postojanje opasnosti da bude povrijeđeno neko pravno dobro, što je prema obrani optuženika život i tijelo njegova unuka, a koji unuk je prema iskazu optuženika smješten u vozilu sa svojom majkom, a postupanjem niti jedne osobe nije bio niti na koji način ugrožen, stoga nema mjesta primjeni instituta krajnje nužde. Upravo suprotno, ispaljivanjem metaka iz svojeg pištolja, a u blizini vozila u kojem je bio unuk, upravo je optuženik ugrozio njegovu sigurnost.

 

16. Nadalje, žalitelj u žalbi neosnovano tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik jedan hitac ispalio držeći ruku usmjerenu u pravcu R. F., kao i da mu je priprijetio da će ga ubiti. To stoga što iz iskaza svjedoka R. F. kao i iskaza nezainteresirane svjedokinje J. K. te svjedoka D. J. proizlazi da je optuženik pucao u smjeru R. F.. Pucajući u smjeru R. F., a što je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza R. F. i iskaza svjedoka D. J., kao i da mu je tom prilikom rekao da će ga ubiti. U odnosu na pucanje optuženika u smjeru R. F. treba napomenuti da je tim pucanjem optuženik stvorio konkretnu opasnost za život oštećenog F., dok izgovorene prijeteće riječi, iako sadržane u činjeničnom opisu izreke presude, ne predstavljaju bitno obilježje kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. za koje je optuženik proglašen krivim.

 

17. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude ne navodi s koje je točno lokacije pucao optuženik, međutim, iz analize iskaza svjedoka očevidaca predmetne pucnjave utvrdio je i obrazložio da je optuženik stigao na mjesto nastanka prometne nezgode koja se prema zapisniku o očevidu dogodila na dijelu prometnice Ulice I. L. R. između raskrižja s U. škurinjskih žrtava do raskrižja s U. M. R., za koje mjesto je prvostupanjski sud utvrdio da je javni prostor na kojem je osim naznačenih sudionika događaja bio veći broj osoba, kao i da je optuženik na tom mjestu pucao. Dakle, točno mjesto pucanja, pored činjenice da je optuženik iz pištolja ispalio najmanje dva hica na javnom prostoru u blizini većeg broja ljudi, nije odlučna činjenica koja bi bila bitna za utvrđivanje bitnih elemenata inkriminiranog djela.

 

18. Optuženik se posebno ne žali zbog odluke o kazni, a kako je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ista u sebi sukladno odredbi članka 478. ZKP/08. sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, zbog čega je prvostupanjski sud ispitao i odluku o kazni.

 

19. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11 odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok je kao otegotno cijenio iskazanu upornost u realizaciji kaznenog djela s obzirom da je unatoč činjenici da su ga posinak i šogorica pokušavali spriječiti u uporabi pištolja ispalio najmanje dva hica, kao i vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela te jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra koje ukazuju na visok stupanj kaznene odgovornosti na strani optuženika.

 

20. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute i cijenjene olakotne te otegotne okolnosti, osnovano je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci pa s obzirom na njegov prijašnji život, posebno neosuđivanost, zaključio da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. ostvariti i ukoliko se izrečena kazna ne izvrši pa ju je zamijenio radom za opće dobro na način da je jedan dan zatvora zamijenio s dva sata rada, što je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjereno stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, ponašanju optuženika nakon počinjenje djela te podobno za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

21. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

22. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude. 

 

 

U Zagrebu 4. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

                                                                                                                  Sonja Brešković Balent